субота, 29. септембар 2018.

Ilićeve i Karanove laži o međusobnoj komunikaciji: Na dan održavanja zločinačkog presa MUP RS, 26.03., razgovarali najmanje šest puta; Sasvim realno su upravo Ilić i Karan dogovorili i objavljivanje lažnog toksikološkog nalaza



Miodrag Bajić jedna od prvih osoba koje je Ilić kontaktirao nakon zločinačkog presa, 26.03.. 

Razlog može biti samo jedan: Da se dogovore da postupajući tužilac bude Vrećo, nad kojim Bajić i Ilić imaju apsolutnu vlast; Vrećo je i postavljen, na šta su i prisilili Lepira

piše: Slobodan Vasković

1.
Darko Ilić, načelnik Uprave za organizovani kriminal, nekoliko puta je, kako sam to već objavio, razgovarao sa Željkom Karanom dok je vršen uviđaj na mjestu pronalaska tijela Davida Dragičevića, 24.03.2018.

Uviđaj je, prema zapisniku Zlog inspektora-Harmonikaša iz Pakla, počeo u 13 časova i 30 minuta, a završio u 14 časova i 30 minuta.

“Upravo u tom vremenskom intervalu Ilić i Karan su se čuli putem telefona nekoliko puta”, tvrde moji izvori ne precizirajući broj poziva.

Ilić je pred Anketnim odborom rekao da je on lično pozvao Karana da izađe na uviđaj, ali je potom sam sebe demantovao, ističući da je to učinio dežurni tužilac.

2.
Komunikacija između Ilića i Karana nastavljena je i 26.03., na dan kada je održan zločinački pres MUP-a RS. 

3.
Ilić je pred Anketnim odborom izjavio da je on zvao Karana, ovaj je to potvrdio, precizirajući da ga je Ilić zvao na dvadeset minuta prije presa.



Kasnije, tokom ispitivanja pred Anketnim odborom, Karan se malo korigovao, pa je izjavio: “Nemojte se sad kačiti za 20 minuta, je li to bilo 20, 25 minuta ili pola sata, ali definitvno me nije zvao dva-tri sata ranije”!



4.
Karan laže: Prema informacijama potvrđenim iz nekoliko izvora, Ilić ga je zvao baš nekoliko sati ranije; I to, kako su mi izvori saopštili, dva puta: Prvi put četiri sata prije pres konferencije, koja je počela tačno u podne, a drugi put dva i po sata prije tog zločinačkog presa na kojem je Ilić lažno optužio Ubijenog Davida Dragičevića da je opljačkao kuću Đorđa Rađena na Laušu, što se kasnije pokazalo kao notorna laž.     

5.
“Što se tiče provalne krađe u toj kući rekao sam vam dokaze koje sam vam iznio, koji nesporno ukazuju da je lice prije nego što je smrtno stradalo izvršilo tu provalnu krađu. To je činjenica”, rekao je tada Ilić, ali je jedina činjenica da je slagao.



6.
David nije izvršio nikakvu provalu, a na predmetima iz kuće Rađenovih koji su dati na obradu, nađen je, zvanično, samo njihov DNK, ali ne i Ubijenog Davida Dragičevića.

Da je David bio u kući i ukrao laptop, što mu je lažno stavljeno na teret, kako bi se Ubijen kriminalizovao, ostali bi tragovi njegovog DNK na kablovima; Međutim, njihovo vještačenje pokazalo je da nema Davidovog DNK.

7.
Komunikacija Ilića i Karana ne zavrašava tog 26.03., dva i po sata nakon presa, već se, prema mojim izvorima, nastavlja i Ilić Karana zove još najmanje četiri puta taj dan, 26.03.

8.
Zašto je Ilić zvao Karana ukupno šest puta 26.03. trebalo bi da pokaže istraga, ali to se neće desiti dok njom rukovode tužioci - kriminalci Želimir Lepir i Dalibor Vrećo. 

9.
Sasvim je realno da je Ilić shvatio koliko je bio neuvjerljiv na presu i da je tražio od Karana da u javnost pusti lažni toksikološki nalaz, prema kojem je David navodno bio pod dejstvom narkotika. 

10.
Taj lažni nalaz je pušten u opticaj baš tog 26.03., zloupotrijebili su ga Dragan Lukač i Milorad Dodik, optužujući Ubijenog Dječaka da je narkoman, ali su toksikološki nalazi, koje su uradile ovlaštene laboratorije, dokazale da David nije bio pod dejstvom narkotika. Preciznije, da ih uopšte nije koristio.



11.
Kada se stvari sagledaju sa ovog aspekta, dođe se do zaključka da je krivična prijava koja je podnesena protiv Karana tek igrokaz Naručilaca Ubistva i Ubica, koji preko svojih saučesnika u dijelu Vrha MUP RS i dalje rade na zataškavanju slučaja Teškog ubistva.

U značajnoj mjeri to potvrđuje i podatak da je Karan prije nekoliko dana prisustvovao prijemu koji je organizovao Ilić, povodom otvaranja prostorija njegove Uprave u Zalužanima kod Banjaluke. Tada je već bila podnesena krivična protiv njega, ali on se, očito, nije uzbuživao.

(Istina, policijsku istragu vodi Siniša Kostrešević, načelnik UKP-a, koji ne podnosi Ilića (ni ovaj njega), ali Tužilaštvo je to koje odlučuje o pritvaranju, a u toj nazovinstituciji Ilić je, po uticaju, daleko ispred Kostreševića.).

12.  
Na istom prijemu, zajedno sa Ilićem i Karanom družio se Miodrag Bajić, zamjenik Republičkog tužioca Mahmuta Švrake, što je samo fiormalno. 



Suštinski, Bajić je stvarni šef Republičkog tužilaštva, kao i šef Posebnog odjeljenja tužilaštva za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika organizovanog privrednog kriminala, koje bi trebalo da istražuje Karana, ali i ostale prisutne na pres konferenciji 26.03., za koje je Režim odlučio da ih, navodno, “pusti niz vodu”; Osim Ilića i Karana, tu su još Željko Spasojević, načelnik PU Banjaluka, kao i Darko Novković, načelnik Sektora krim policije u PU Banjaluka.

13.
Ukoliko i bude čistke, ona je strogo kontrolisana iz vrha Režima, a podatak da među onim koji treba da budu “počišćeni” nema Dragana Lukača, svjedoči da ga se Dodik panično boji. I nije to neka novost.

14.
Bajić, koji se izvrsno družio sa Ilićem i Karanom u Zalužanima, na prijemu prije par dana, sada bi trebao da ih procesuira? To je presmiješno i pomisliti, jer je Bajić “do grla” u opstrukciji istrage Ubistva Davida Dragičevića, koju čini “navodeći” zločinca Vreću, ucjenjujući korumpiranog Lepira i obojicu ih, dodatno, kontrolišući preko Mladena Mitrovića, svog piona, koji je Glavni okružni tužilac u Prijedoru.



Istina je da bi i Bajića trebalo procesuirati zbog učešća u prikrivanju Naručilaca Ubistva, Ubica i njihovih saučesnika. On vodi cijelu tu akciju iz sjene!

15.
Sada jedna vrlo vrlo značajna činjenica: Prema mojim izvorima, upravo je Bajić jedna od prvih osoba koje je Ilić kontaktirao nakon zločinačkog presa, 26.03.. 

Razlog može biti samo jedan: Da se dogovore da postupajući tužilac bude Vrećo, nad kojim Bajić i Ilić imaju apsolutnu vlast; Vrećo je i postavljen, na šta su i prisilili Lepira, o čemu sam već pisao.

Da podsjetim:  

-Prljava pres konferencija MUP-a RS na kojoj je žrtva Teškog Ubistva David Dragičević kriminalizovana na najgori, najpodmukliji i najbezobzirniji način i na kojoj se pokušalo prikriti ubistvo (Ilić i Željko Karan u glavnim ulogama) održana je 26.03. 



-Naredna tri dana Mladen Mitrović je svakodnevno bio u prostorijama Glavnog okružnog tužioca Lepira, gdje mu je diktirao kako treba da se ponaša nakon što dobije Izvještaj MUP-a RS “o smrti Davida Dragičevića”.

-Izvještaj je u Tužilaštvo stigao 29.03., nakon čega ta institucija naredna tri mjeseca nije donijela nikakvu odluku.

-Isti taj dan, 29.03., Lukač je zahtijevao od Lepira da što hitnije okonča istragu, što je Lepir, iz straha da će biti žrtvovan od PravosudnoPolicijske mafije, a ne iz profesionalnih razloga, odbio.



-“Nakon konferencije za štampu koju je održala policija (26.03., op.aut.), mi smo 29.03. dobili izvještaj. Kad smo dobili izvještaj ja sam imao kontakt sa ministrom koji je zbog prisutnosti tenzija u javnosti zamolio me da proučim materijal i da vidim može li se donijeti tu ubrzan postupak, odnosno naredba o nesprovođenju istrage”, potvrdio je Lukačeve zahtjeve Lepir za ATV, 05.07. ove godine.

-Mitrović je u periodu od 26.03.-29.03. pritiskao Lepira da istragu direktno dodijeli Vreći, jer je to bio najefikasniji način da se ona ne pomjeri sa mrtve tačke, da se opstruiše i da se zaštite Naručioci Ubistva, Ubice i njihovi Saučesnici.

-Ucijenjeni Lepir je morao poslušati Mitrovića.

-Iako se predmeti dodjeljuju preko CMS-a (tako je propisano Pravilnikom), odnosno kompjuterskog programa koji metodom slučajnog odabira zadužuje za njih tužioce, Lepir je to u slučaju Ubistva Davida Dragičevića izbjegao. 

-Ukoliko je neki tužilac, kojeg zaduži CMS, onemogućen da preuzme taj predmet, onda se vrši presigniranje (u skladu sa šiframa propisanim Pravilnikom) i on se dodjeljuje drugom tužiocu.

-Lepir je sve to izbjegao, izignorisao i svojevoljno dodijelio Vreći predmet, što je lično u nekoliko navrata potvrdio.



-Učinio je to direktno, pod Mitrovićevim pritiskom i u skladu sa Bajićevim, Lukačevim i Ilićevim nalozima.

-Na taj način formirana je Zločinačka Grupa za Nerješavanje slučaja Teškog Ubistva Davida Dragičevića i zaštitu Naručilaca Ubistva, Ubica i Saučesnika koja, čemu svjedočimo, radi svoj kriminalni posao perfektno.

-Nema nikakve dileme niti sumnje u to da PravosudnoPolicijska mafija, osobe koje je čine i koje sam naveo u ovom tekstu (jedino izdvajam Kostređevića iz te grupacije), NEĆE dozvoliti otkrivanje Naručilaca Ubistva, Ubica Davida Dragičevića i njihovih Saučesnika. 

16.

Ostaje samo jedno: Bitka za Istinu i Pravdu se mora nastaviti svim demokratskim sredstvima. Do Kraja.

Davidov nestanak i likvidacija

David Dragičević nestao je u noći 18.03. ove godine.



Davor Dragičević, otac ubijenog Davida, rekao je da su njegovog sina likvidirali pojedini pripadnici MUP RS, 23.03.2018. godine, u periodu od 22-23 časa. Nakon toga njegovo tijelo je bačeno u kanalizaciju Crkvena.

“Zadnji put je mučen između 20 časova i 21 čas i 30 minuta, 23.03.2018. godine”, rekao je Dragičević.

Tijelo Davida Dragičevića nađeno je u kanalizaciji Crkvena 24.03. ove godine.

Davor Dragičević apsolutno je u pravu kada tvrdi da su njegovog sina Davida likvidirali pojedini pripadnici MUP-a RS. Isti su, ujedno, i članovi NarkoKartela koji hara Banjalukom, ali i drugim gradovima u RS.




Saučesnici u Ubistvu Davida Dragičevića su ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač, Darko Ilić, načelnik Uprave za organizovani kriminal, direktor Policije Darko Ćulum, Nedeljko Lubura, načelnik Uprave za borbu protiv terorizma, Dejan Mitrić, Bojan Karanović (svi pripadnici MUP RS); tužioci Želimir Lepir, Dalibor Vrećo, Saša Labotić, Lukačev savjetnik Predrag Ćeranić, Željko Karan, patolog, Mišo i Đorđe Rađen i drugi… (nastaviće se)