Nepodnošljiva lakoća usamljenosti

Piše: Slobodan Vasković

Na sastanak u Doboju na koji je Milorad Dodik pozvao sve parlamentarne stranke iz BiH, nije došao niko, sem njegovih koalicionih partnera iz nenarodnog Režima.

Nije bio ni Dragan Čović, lider HDZ-a, ali to ne znači da je on Dodika “pustio niz vodu”; Čović ima još uvijek dovoljno manevarskog prostora da igra na obje strane. 

Dodik je pokušao da ublaži fijasko tvrdeći da je znao da niko neće doći, ali je pitanje što je uopšte sazivao sastanak? Samo da bi pokušao okrenuti teze - kako je on taj koji želi da razgovara, a drugi ne i kako nije ugrožena bezbjednosna situacija, što nije tačno.

Istina, on bi želio da ragovara, ali pod svojim uslovima koji sb, i prije tih razgovora, bili totalni poraz njegovih sagovornika, bilo da dolaze iz Federacije BiH (osim HDZ-a) bilo da je riječ o strankama opozicije iz RS.

Jednostavnije rečeno, Dodik poziva da se prihvati njegov diktat i svi neustavni zakoni, a da nikom ne mora pojasniti zbog čega nije zvao na razgovore prije donošenja tih zakona.

Sa Dodikom niko ne želi da razgovara i on sada pokušava da iskoristi tu situaciju kako bi, koliko-toliko, ublažio posljedice potpune izolacije u kojoj se nalazi. To je samo politički ogled kakav je Dodik ne jednom koristio i ništa više od toga.

Dodik je dio problema, njegov neodvojivi ključni segment i svaka njegova ponuda uvijek će se svesti samo na njegov lični interes - da ne bude presuđen pravosnažno u procesu u kojem je prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS i da ne bude saslušan za napad na ustavni poredak.

Teško je izvodivo ispunjenje bilo koje od njegovih želja.

Nije Dodiku lako zbog vjetrometine na kojoj se našao svojim stupidnim greškama; Usamljenost kojom je ogrnut sve teže podnosi. Spinovi kako je on za razgovore su preplitki.

Nije mu lako ni zbog činjenice da bezbjednosna situacije jeste ugrožena, samim tim što je on taj koji je naredio da se ne dozvoli rad Tužilaštva i Suda BiH, kao i SIPA, na teritoriji RS; Ali i zbog toga što bezbjednosne agencije BiH, ma koliko slabe bile, ipak se usuđuju da zaustave, ako ništa, vozila iz pratnje najviših funkcionera RS. To je jasan i nemali pritisak.

Nije Dodiku lako ni što sve češće dobija sankcije od raznih evropskih zemalja, a njegova priča o “recipročnom odgovoru” je komična.

Nismo čuli ništa novo od njega, ali smo mogli vidjeti kako je potpuno sam, bez relevantnog sagovornika koji bi nasjeo na neki od njegovih preprovidnih  spinova kojima pokušava uzalud da se vrati u igru.

 

Dubina ponora

Piše: Slobodan Vasković

Kada se sagledaju dosadašnji pokušaji “hapšenja” Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, preočito je da ih “hapse” tamo gdje ih nema, a nikako tamo gdje zaista jesu.

Istina, Dodik je bio u Istočnom Saarajevu kada je došlo sedam nenaoružanih pripadnika SIPA, a sve je završilo istragama o oružanoj pobuni pripadnika MUP RS koji su inspektore SIPA otjerali.

Višković, prije par dana, nije bio u vozilima koje koriste on i njegova pratnja, a koje je zaustavila specijala MUP-a Brčko Distrkta, kao što ni Dodik nije bio ni u jednom od automobila svoje pratnje koja je kontrolisana na Rači.

Što se tiče Zukana Heleza i njegovih izjava/prijetnji/naredbi, očito se on pridržava mudrosti iz “Alan Forda”- “Bolje ispasti budala, nego ispasti iz voza”.

Heleza ne bih dalje komentarisao, kao ni njegov “bataljon specijalne vojne policije” za koji samo on zna gdje se nalazio dok su Dodik, Stevandić i Višković bili u kasarni “Kozara”.

Međutim, iako bezbjednosne institucije BiH izgledaju pekmezasto (po vrhu buđ), Dodik ipak nije u povoljnoj situaciji, jer ne može preko Brčkog automobilom; Ne može ni na teritoriju Distrikta; Moraju za njegove odlaske da se prave specijalni planovi preleta helikopterom…

Pritisak na njega raste svakodnevno, jer države EU nastavljaju sa uvođenjem sankcija; Posljednja je Poljska, ali ne i zadnja.

Može Dodik reći da ga Poljska ne interesuje, jer “tamo nije imao namjeru da putuje niti ima kakve imovine”, ali pritisak EU na njega je sve snažniji i snažniji, što ga dovodi u potpunu izolaciju.

Najveću grešku Dodik je napravio prijetnjama i progonom njemačke ministarke (sada već bivše) Ane Lirman, te napadima na austrijsku ministarku Beate Majnl-Rajzinger, što mu vlasti pomenutih država nikada neće oprostiti.

Takvu i toliku uvredu poodavno nisu doživjele ni Njemačka ni Austrija i može se računati da će preduzeti sve da Dodik shvati koliko daleko je otišao tamo gdje nikako nije smio.

Uz to, njegova otvorena podrška ekstremističkim partijama AfD-u (Njemačka) i Slobodarskoj stranci (Austrija), dodatno je razjarila vlasti ove dvije zemlje.

Ne vidim način da Dodik “popegla” odnose sa Njemačkom i Austrijom, a kada se njima doda i Velika Britanija, koju je Dodik ne jednom teško izvrijeđao, tek se onda nazire dubina ponora u koji pada.

Treba imati u vidu da su iza Britanaca SAD i da Dodik ni tu nema ikakav prolaz, ma šta govorio.

Broj izuzetno opasnih protivnika koje Dodik ima ne garantuju mu bilo kakvu političku budućnost. Upravo je Dodik sve njih stavio nasuprot sebe.

Bahatost kojom se odnosi prema svemu je tek forma, jer zna da procesi koji se ne vide teku neumitno i nijedan nije u njegovu korist.

Dalipagić na koljenima pred Šmrkom: Šmrk pita “Šta se kaže”? “Hvala ti”, odgovara Dalipagić. “I”?, učiteljski će Šmrk. “Izvini”, završava ovu potresnu toplu priču Dalipagić

Piše:Slobodan Vasković

Admir Arnautović Šmrk, poznati sarajevski narkodiler i nasilnik, zaista je ponekad “dobar dečko”.

Tako je, “mirnim sredstvima”,  umolio Igora Dalipagića da klekne na asfat i izvinjava mu se, pri tom sebe karakterišući kao “go.no". 

Dalipagić je, kako tvrdi, “zloupotrijebio Šmrkovo (“cijenjeno”, op.aut.) ime i nazvao načelnika policije i prijetio mu, a kako je rekao, Šmrk sa tim nije imao ništa..

Potom se pozivao na još neke jake momke, pa se, uzgred, izvinio i njima.

Cijeni Šmrkov autoritet, zahvaljuje mu se što ga Šmrk nije kaznio. 

Šmrk mu je, širokogrudo, suflirao šta sve treba reći.

Na kraju videa, Šmrk pita “Šta se kaže”?

“Hvala ti”, odgovara Dalipagić

“I”?, učiteljski će Šmrk.

“Izvini”, završava ovu potresnu toplu priču Dalipagić.

Specijalna policija Brčko Distrikta nije hapsila Viškovića, jer on uvijek leti helikopterom; Akcija je poruka da Višković, Stevandić i Dodik ne mogu automobiima prelaziti preko teritorije Distrikta

Piše: Slobodan Vasković

Radovan Višković, premijer RS, uvijek leti helikopterom do Milića, gdje živi, tako da se akcija Specijalne policije Brčko Distrikta, koja je zaustavila vozila i osobe koje prate Viškovića, ne može smatrati pokušajem njegovog hapšenja.

Za Viškovićem je raspisana potjernica i određen mu jednomjesečni pritvor, kao i Mioradu Dodiku i Nenadu Stevandiću. 

Vozila iz pratnje svih navedenih idu na mjesta na koja će helikopterom da slete i tu ih preuzimaju i voze dalje. Tako se radi otkako su na potjernici, jer ni Dodik ni Višković ni Stevandić ne idu kroz naselja u kojima MUP RS nema nadležnost.

Akcija Specijalne policije Brčko Distrikta više je poruka da preko te teritorije ne mogu prelaziti, jer će biti uhapšeni, niti da mogu posjetiti Brčko distrikt.

Prilikom legitimisanja Viškovićeve pratnje nije bilo incidenata. Sve se odigralo ispod podvožnjaka na zaobilaznici oko Brčkog.

Specijalne jedinice Brčko Distrikta i SIPA izvele su zajedničku vježbu 09.04.o.g. upravo na tom dijelu puta.

Gubitak vlasti na državnom nivou značio bi potpuni brodolom za Dodika

Piše: Slobodan Vasković

Miilorad Dodik neće mirno sjediti i gledati kako se obručevi, od bezbjednosnih do političkih, stežu oko njega.

Eventualni gubitak vlasti na nivou BH za njega bi bio potpuni politički potop, a predstavnici deset stranaka iz cijele BiH, koje su danas u Sarajevu potpisale Platformu za mir, stabilizaciju, evopsku budućnost i ekonomski napredak BiH, djeluju prilično samouvjereno u nakani da razorene institucije BiH ponovo učine institucijama.

Dodiku najviše odgovara postojeće stanje - u kojem na nivou BiH ništa ne funkcioniše, jer on to, zajedno sa Draganom Čovićeem, ne dozvoljava, dok on u entitetu i dalje ima neprikosnovenu vlast.

Iako je SNSD-u oduzeta pozicija u vrhu parlamenta BiH, to je nikakav gubitak spram moguće smjene svih njegovih kadrova.

Novi brod plovi ka tome, a Dodik, sa svojim Ukletim, već nekoliko puta snažno torpedovanim, treba da mu se suprotstavi. 

Piraterija, i to ona najmonstruoznija, jeste Dodikov specijalitet, ali je svjestan da deset stranaka koje se pripremaju da preuzmu vlast u BiH imaju itekakvu podršku Zapada.

Bar Dodik zna kolika je bitna podrška Zapada i koliko mnogo njihova upotrijebljena moć može pomoći - on je tako 1999. došao na vast u RS i to kada je njegov SNSD imao samo dva poslanika.

Ovaj put, poslanika namjernih da smijene Dodika i njegov SNSD, mnogo je više.

Prva Dodikova meta biće, naravno, opozicija iz RS, a javno izrečene prijetnje on će, izvan svake razumne sumnje, pokušati realizovati, uz histerične udare režimskih medija.

Svjestan da niko ne želi da razgovara sa njim, Dodik će nastaviti pritisak na institucije BiH, ali i satiranje RS usvajanjem novih, antiustavnih, zakona.

Budući da je već u fazi da ne može da kontroliše bijes, i NVO i svaki pojedinac koji ne misli kao on, naći će se na udaru. 

Pitanje je i koliko su u stanju da ga do kraja prate svi njegovi koalicioni partneri koje on već prečesto razara (DNS, pa DEMOS), kako bi ih držao na uzdi.

Ono što ga posebno onespokojava jeste spoznaja da ni Čović i njegov HDZ ne predstavljaju za njega siguran opstanak u vlasti na državnom nivou.

Može se i bez HDZ-a; Istina, bilo bi jednostavnije sa njima, ali ima način i bez njih.

Čović je izjavio da će “pažljivo razmotriti Platformu”, a onda bacio “udicu”

“Pozivam kolege koji će to danas potpisati, idemo sljedećeg tjedna zakazati izvanredne sjednice Zastupničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, usvojiti Izborni zakon, usvojiti Zakon o VSTV-u, Zakon o Sudu BiH i riješili smo pitanje unutarnje stabilnosti i europskog puta, odmah”, izjavio je Čović nakon koordinacijskog sastanka načelnika/gradonačelnika i predsjednika kantonalnih vlada iz HDZ-a BiH. 

Naravno, ako bi bilo po Čovićevom, ne bi bilo ni potrebe za izbacivanjem SNSD-a iz vlasti, tako da se njegovaa izjava može tretirati kao ironija, jer je svjestan da stranke iz Sarajeva ne žele da prihvate njegov Izborni zakon, kao što više ne žele ni da budu u koaliciji sa Dodikom.

Dodik, a i Čović, učiniće sve da SNSD i HDZ ostanu u državnoj vlasti, jer je za obojicu gubitak kontrolnih paketa ravan slomu. 

Utakmica koja slijedi biće nemilosrdna.

 

 

Dodikov strah, bijes, ludilo

Piše: Slobodan Vasković

Dvije “Trojke”, iz Federacije BiH i Republike Srpske, potpisuju sporazum 09.05.o.g., koji bi trebalo da znači početak potpune promjene Savjeta ministara BiH, te izglasavanje novog.

Nepoznato je da li će se HDZ priključiti ovom sporazumu, iako je, kako sada stvari stoje, to vrlo malo realno.

Ipak, to ne znači da do uspostavljanja nove vlasti neće doći. Da bi se to i dogodilo, neophodna je pomoć stranaca, a vjerujem da ona neće izostati.

Da ne spekulišm, vidjećemo narednih dana i nedjelja kako će se stvari odvijati i da li su Velika Britanija, Njemačka, Francuska, druge evropske zemlje, uz podršku SAD-a, u stanju da pomognu da se uvede neki red u BiH koja već mjesecima živi u potpunom institucionalnom ludilu.

Milorad Dodik, lider SNSD-a, potpomognut šefom HDZ-a Draganom Čovićem, drže BiH kao taoca svojih antiBiH politika i namjeravaju tako da nastave.

Čović nije nikakav “europejac” kako se godinama predstavljao, a Dodik je već poodavno otišao toliko udesno, da više ne zna šta znači lijevo ili, bar, centar.

Uz to, Dodik je na potjernici, određen mu je mjesec pritvora, nepravosnažno je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina neobavljanja funkcije predsjednika RS; Protiv njega su pokrenuti i drugi brojni postupci.

Dodik je u BiH potpuno izolovan i sa njim, osim Čovića, niko ne želi da razgovara ni o čemu.

Njegov poziv svim strankama da dođu na razgovore u Doboj, 14.05., isključivo služi za nastavak priče kako bi on “razgovarao o Dejtonu, ali drugi neće”. Naslušali smo se te šuplje priče.

Prema prvim reakcijama, na sastanak će mu, možda, doći samo Čović.

Iako je za njim raspisana potjernica, a on napušta državu bez problema, što pokazuje nerad svih državnih bezbjednosnih agencija, nije to neki veliki dobitak za Dodika; Ipak on BiH napušta ponašajući se kao bjegunac od zakona, odnosno krijući. 

Dodik je prenervozan; Svjestan je da će EU veoma teško propustiti priliku da pokažu snagu u BiH, kao i Velika Britanija, koj nije dio EU, ali je njen uticaj u Regionu vijekovima veliki.

Svjestan je i da OHR, nakon sve moguće podrške koju je dobio, neće biti samo “kuća od karata” i svjestan je da je u BiH sve moguće, pa da i dvije “Trojke” sa početka teksta, postanu vlast sa još nekoliko stranaka.

Jasno mu je i da nije realno da vječno bude bjegunac od zakona i to mu bijes gura u ultracrveno, te ne preza od javnih poziva na linč visokih funkcionera opozicije.

Juče sam u tekstu “Strah od Lemija” najavio da Dodik priprema udare na opozicione lidere i da je verbalni napad na Nebojšu Vukanovića početak.

Već danas, Dodik je jano pozvao na egzekuciju Vukanovića ogavnom objavom na svom “X” profilu.

“Vukanović je taj koji je provocirao, omalovažavao i vrijeđao. Reakcija koja je uslijedila je logičan postupak čovjeka koji je patriota i rodoljub. Oni koji vole Republiku Srpsku, koji su patriote, nikada neće uzmicati pred izdajnicima.

Zato će oni uvijek imati moju punu podršku, a izdajnici kao Vukanović moj prezir “, napisao je Dodik.

Jedini koji zaslužuje prezir je Dodik, jer otvoreno poziva na egzekuciju Nebojše Vukanovića, narodnog poslanika i predsjednika Liste za pravdu i red. Kao i drugih iz opozicije, jer su oni svi za njega "izdajnici".

Dodik, definitivno, nije normalan. Njegovi strahovi i nekontrolisani bijes su pretočeni u najopakije prijetnje i pitanje dana je kada će neko iz opozicije biti teško pretučen, kada će u nekog iz opozicije pucati iz vatrenog oružja i kada će njegove falange, predvođene MUP-om RS, krenuti u obračun sa liderima opozicije iz RS, montirajući im procese, hapseći ih.

Ni takav teror, koji je već počeo, Dodika ne može spasiti.

Bahati, bezočni krriminalac, decenijama naučen da mu se niko ne suprotstavlja, dok otima stotine miliona, nikako da se pomiri sa činjenicom da mu je došao kraj. 

Taj kraj on može učiniti jezivim fizičkim napadima na poslanike opozicije za šta je već spreman, ali ga ne može spriječiti.