Portret Jednog Klena: “dr” Mile Radišić (iz arhiva)

Piše: Slobodan Vasković

1.

Milorad Dodik se, u proteklih petnaest godina, koliko se u kontinuitetu nalaz na vlasti, svojski trudio da se okružio najgorim ljudskim talogom. 

2.

U plejadi spodoba oko njega, moralno najizopačeniji su njegovi kumovi. 

Dovoljno je samo navesti njihova imena, pa da se svakom normalnom čovjeku digne kosa na glav od užasa: “dr” Mile Radišić, Budo Stanković, Ranko Škrbić, Veljko Vukelić…

3.

Sreća u nesreći je što je Dodik u posljednje vrijeme odustao od kumovanja; Ko zna kakve bi još protuve navukao na grbaču ionako satrvenih građana Republike Srpske.

4.

Od pobrojanih, posebno se ističe jedan kum - “dr” Mile Radišić, ponzatiji kao Klen; Naravno, ne ističe se po poštenju, empatiji, čovjekoljublju. 

Upravo suprotno, radi se o moralnoj nakazi od koje su u posljednje vrijeme počeli da zaziru svi.

5.

Da će se razviti u pravi društveni kancer, moglo se zaključiti u najranijem periodu života “dr” Mileta Radišića Klena. 

To su, prije svih, mogli zaključiti stanovnici sela Bjelaj, opština Bosanski Petrovac, gdje je dotični započeo svoju štetočinsku karijeru. Upravo su mu njegov vršnjaci iz sela Bjelaj dali nadimak Klen. 

6.

Tvorcu nadimka treba čestitati, jer ne postoje bolji način da se kroz samo četiri slova opiše kako mentalni sklop, tako i fizionomija, pomenute bitange.

7.

Ovdje treba reći da se taj nadimak obično daje intelektualno limitiranim licima, što “dr” Mile Klen Radišić svakako jeste. 

Štaviše, pomenuti se čak uklapa i u biološke karakteristike ribe klen: „Klen je slatkovodna riba, koja ima izduženo i snažno tijelo, sa krupnom glavom i većim ustima kojima usisava hranu“. 

klen

8.

Postoji samo jedno odstupanje od navedenog opisa: “dr” Mile Radišić Klen se pokazao kao riba koja dobro pliva u svim mutnim vodama, bilo slatkovodnim, bilo morskim. 

Što se tiče hrane, ne treba posebno naglašavati da probavni sistem narečenog jedino dobro vari novac otet od građana Republike Srpske.

9.

Po dolasku u Banjaluku, tada samo Mile Radišić Klen, bez titule “dr”, započeo je svoju profesionalnu karijeru i to kao lični vozač Branislava Lolića, tadašnjeg funkcionera Srpske demokratske stranke. 

U paketu sa Lolićem, Mile Radišić Klen se „odvezao“ u Srpski narodni savez, politički subjekat koji je osnovala Biljana Plavšić nakon razlaza sa Srpskom demokratskom strankom. 

10.

Uvidjevši da je život vozača težak, Mile Radišić Klen se odlučio na kupovinu fakultetske diplome. Nagrada za „uloženi“ trud i “diplomski” rad je ubrzo došla, jer je od svog kuma Dodika instalisan na mjesto direktora JP “Lutrija Republike Srpske”. 

11.

U toj bari Mile Radišić Klen je „plivao“ u periodu od 1998. do 2000. godine. 

Već tada Klen je pokazao da mutne lutrijske vode predstavljaju njegovo prirodno prebivalište, jer je u samo dvije godine uspio da izvuče nekoliko miliona konvertibilnih maraka iz tog preduzeća. 

12.

Pola za sebe, pola za kuma Dodika, podrazumijeva se. Nakon što su građani Kuma liferovali sa vlasti 2000. godine, Mile Radišić Klen je liferovan iz mutnih lutrijskih voda. 

13.

Boravak na „suvom“ Mile Radišić Klen je iskoristio da poradi na svom akademskom statusu: Ekspresno je magistrirao, a još brže doktorirao na samo njemu, i nekolicini probranih, znanom univerzitetu, čije ime vjerovatno ne znaju ni oni navesti. 

Doduše, teško je zapamtiti naziv: „Slavenski humanitarni univerzitet, Međunarodne akademije humanitarnih i prirodnih nauka kneževa Ščerbatovih, ispostava u Novom Sadu“. 

14.

Ovdje je potrebno pobrojati i Klenove kolege sa postdiplomskih studija: Tihomir Gligorić, Ostoja Kremenović i broji drugi.

Navedeni su bili podjednako uspješni postdiplomci, pa su se svi okitili zvanjem doktor nauka. 

15.

Da Mile Radišić Klen sa ponosom ističe svoju, teško stečenu, titulu „dr“, najbolje oslikava stranica 2. presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 004381 10 K 2 od 08.11.2013. godine, na kojoj je navedeno da je optuženi Mile Radišić po zanimanju doktor finansijskog prava.

Svoj “doktorski” rad odštampao je kao knjigu i dijelio poznanicima: Tako je došao do jednog ekonomiste (stvarnog), dao mu knjigu i rekao: “Evo ti, pročitaj moj rad”.

“Pročitaj ga, prvo, Mile ti”, odgovorio je poznanik.

16.

Ostvarivši se kao akademski građanin, “dr” Klen je odlučio da se prepusti vodama privatnog biznisa. Osnovao je firmu „Grand Trade“. To nije bilo dovoljno, pa je ubrzo došao na ideju da otkupi akcije preduzeća „Medicinska elektronika“. 

17.

Njegov cilj je, naravno, bio dokopati se atraktivnog zemljišta u centru Banjaluke. Tadašnja cijena akcija „Medicinske elektronike“, očigledno, nije odgovarala Klenu, zbog čega se isti odlučio na malverzaciju sa akcijama tog preduzeća. Na kraju “akcionog plana”, za akcije tog preduzeća inkasirao je tričavih cca 180.000 KM, čime se dočepao gradskog građevinskog zemljišta vrijednog nekoliko miliona konvertibilnih maraka. 

18.

Partneri u tom poduhvatu su mu bili Željko Katalina, Nikica Bajić i još nekolicina drugara. Na njegovu nesreću, Nikica Bajić je propjevao, a ta pjesma je “dr” Mileta Radišića Klena koštala trogodišnje robije.

19.

O kakvom klenu se radi dosta govori i podatak da je on u toku krivičnog postupka pokušao da podmiti predsjednicu sudskog vijeća Vesnu Stanković Ćosović, preko jednog od sudija Okružnog suda u Banjaluci. 

Taj pokušaj se završio tako što je Ćosovićka iz kancelarije izbacila kolegu sudiju, koji joj je došao sa prijedlogom da podijele 50.000 KM, koje je on već bio preuzeo od Klena. 

20.

Već sam pisao da je u toku gotovo trogodišnje robije, najbliži zatvorski prijatelj “dr” Mileta Radišića Klena bio “dr” Goran Osnovac Selak. 

Iako bi svako normalan pomislio da se radi o prijateljima koji dijele istu zatvorsku ćeliju, to tada nije bio slučaj. 

U ćeliji je bio samo Klen i to samo noću. Sa druge strane ćelijske brave sjedio je Osnovac. 

Nema sumnje da ovaj dvojac odmah našao zajednički jezik, kao i da ih je, bez dileme, sprijateljila ljubav prema nauci. 

21.

Upućeni tvrde da je Osnovac, takođe “doktor” pravnih nauka, godinama vapio za još jednim “doktorom” pravnih nauka, unutar zidina KPZ-a Tunjice. 

Želja mu se konačno ispunila u novembru 2015. godine, kada je Klen, nakon dugog bjekstva, sproveden u KPZ Tunjice na izdržavanje trogodišnje kazne zatvora.

Dodikova kratka pauza u rastakanju DEMOS-a; Uslijediće napadi na neke od ostalih koalicionih partnera

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik napravio je malu pauzu u svom projektu rasturanja DEMOS-a, na čijem čelu je Nedeljko Čubrilović, ministar saobraćaja i veza u Vladi RS.

Dodik i Čubrilović sastali su se 18.11. o.g. i dogovorili da na sljedećem sastanku stranaka koje čine Režim sagledaju, između ostalog, šta sve nije ispoštovano iz koalicionog dogovora što se tiče podjele funkcija.

Dodik je Čubriloviću još rekao da on ne stoji iza napada na DEMOS, što nije istina, kao što nije istina ni da se taj napad neće nastaviti.

Čubrilović je prije sastanka sa Dodikom dobio punu podršku Predsjedništva DEMOS-a, a tri preostala poslanika ove stranke nisu pisali nikakvo pismo u kojem traže njegovu ostavku, tvrde moji izvori.

Dodikov udar na DEMOS ima za cilj da njegov SNSD otme što više poslanika i dođe do apsolutne većine od 42 poslanika u Narodnoj skupštini RS. 

Neće biti nikakvo iznenađenje ukoliko Dodik u pauzi udara na DEMOS, krene u rasturanje neke od ostalih koalicionih stranaka koje čine Režim u RS - SP-a Petra Đokića, Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića ili NPS-a Darka Banjca.

Svi oni su na njegovom nišanu, jer drugi Dodikov cilj jeste da promijeni vođstvo svih koalicionih partnera, budući da niko od njih neće da sluša njegovog nasljednika na čelu SNSD-a Igora Dodika.

Naravno, ne treba žaliti ni za jednom od navedenih partija, jer su njihovi čelnici i poslanici slijepo slušali i pratili Dodika koji je Republiku Srpsku potpuno getoizirao, pretvorio je u Gulag kojim on suvereno komanduje.

Dodik je, zajedno sa koalicionim partnerima, stvorio neprirodnu situaciju u kojoj je on bitniji od Republike Srpske i svake njene institucije. Svu moć institucija Dodik je prigrabio sebi, preuzeo ih, pretvarajući institucije u forme bez ikakvog sadržaja.

Da mu taj autokratski ambijent ne bi izmakao iz ruku Dodik vrlo svjesno poništava koalicione partnere kako niko od njih ne bi izmakao punoj kontroli koju on ostvaruje.

Interesantno je navesti ko su njegove “udarne igle” kojima ruši DEMOS: To su Goran Selak, predsjednik SPS-a, i bivši visoki funkcioner DEMOS-a, a sada član SNSD-a Slobodan Bobi Stanarević.

Selak želi da njegov SPS zauzme mjesto u Režimskoj koaliciji koje sada ima DEMOS, a da on zamijeni Čubrilovića na poziciji ministra saobraćaja i veza, dok se Stanarević sveti Čubriloviću zbog kojeg je i napustio stranku.

Selaku je, očito, dosadilo da sjedi na “rezervnoj klupi” i čeka da SPS postane član vladajuće koalicije, što nije mogao dosad da ostvari iako podržava SNSD u svim njihovim antientitetskim udarima. 

Selak je imao namjeru da preuzme neke od poslanika DEMOS-a, ali mu to nije pošlo za rukom. 

Poznavajući Dodikove “manire” ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se obruši i na Selakov SPS, jer juri, za njega, magičnih i veoma veoma željenih 42 poslanika.

Koja stranka će, nakon DEMOS-a, biti sljedeća Dodikova “žrtva” potpuno je nebitno, jer nijedna od njih nema autohtonu politiku, već su sve njihove politike svedene na slijepo slušanje Dodika i dizanje ruku u parlamentu RS za svaki njegov zahtjev i hir koji oni ozakonjuju.

Ni to nije dovoljno Dodiku, jer on, jednostavno rečeno, ne želi da stranke sa kojima je u koaliciji “prežive” njegovu autokratsku vladavinu.

  

Dodikov nekontrolisani bijes tek će dobiti na intenzitetu

Piše: Slobodan Vasković

1.

Milorad Dodik nastavlja sa “eskalacijom sukoba” na političkim frontovima koje je otvorio prema SAD-u, udarima na ambasadora te zemlje u BiH Majkla Marfija, ali i unutar Režima, gdje je pokrenuo rastakanje DEMOS-a, sa namjerom da, nakon toga, nastavi sa “obezglavljivanjem” drugih koalicionih partnera.

Tu je, standardno, i udar na Sud i Tužilaštvo BiH zbog procesa koji se vodi protiv njega.

2.

Dodikovi politički frontovi gore, a veliko je pitanje da li Dodik uopšte može da predvidi njihov epilog, iako su njegovi ciljevi jasni.

3.

Usudio bih se konstatovati da Dodik pojma nema kako će se sve ove bitke završiti, ali da ih nastavlja ne bi li uspio da spase sebe; I da je zato spreman žrtvovati sve interese Republike Srpske, koja je talac njegovih interesa.

4.

Dodik je za nekoliko stepenika povećao vulgarne i primitivne napade na Marfija, što ukazuje da će njegove velike nevolje sa administracijom SAD-a vrlo brzo da se dodatno povećaju i da je on bar sa dijelom udara koji slijede upoznat.

Dodikov nesuspregnuti, potpuno nekontrolisani bijes, izliv najgorih uvreda, nakon intervjua Marfija portalu “Srpskainfo”, više je nego dovoljan dokaz za navedeno.

5.

Udari na Sud i Tužilaštvo BiH, na Milanka Kajganića, Glavnog tužioca BiH, te na Sipu, nisu samo zbog tekućeg procesa pred Sudom BiH, već impliciraju da traju neke nove istrage u kojima je Dodik “glavni junak”.

6.

Istovremeno sa ovim frontovima, Dodik je otvorio operaciju “obezglavljivanje koalicionih partnera”, odnosno razaranje stranaka sa kojima njegov SNSD čini skupštinsku većinu.

Prvi se na udaru našao DEMOS, ali predsjednik te stranke i ministar sabraćaja i veza Nedeljko Čubrilović “preživio” je do daljnjeg, oslabljen za dva poslanika koji su prešli u Dodikov SNSD.

7.

DEMOS se rastura po istom principu po kojem je prije šest godina razoren DNS, na čijem čelu je tada bio Marko Pavić. 

I Pavić je tada politički preživio prvi udar koji je pokrenuo Dodik, kada mu je gotovo prepolovio broj poslanika u NSRS: DNS je imao 12 poslanika, ali je upravo Čubrilović, po Dodikovom nalogu, formirao DEMOS i odveo pet poslanika sa sobom.

Pavić je izdržao još godinu dana, a onda ga je Dodik poslao da “malo odmori”.

Nije za vjerovati da će Dodik propustiti priliku da u potpunosti demolira DEMOS. 

8.

U najavi je ujedinjenje ostataka DNS-a,na čijem čelu je Nenad Nešić, i NPS Darka Banjca, koji su se već jednom razišli i to upravo u DNS-u nakon ostavke Pavića.

Ova najava je malo iznenađenje, jer se očekivalo da Nešić ostatke DNS-a utopi u SNSD. Treba se strpiti pa vidjeti kako će ova “ujediniteljska” priča proći budući da se i Banjac jako zamjerio Dodiku, jer je, suprotno njegovim zahtjevima, istakao svog kandidata u Kozarskoj Dubici. Banjčev kandidat je izgubio izbore, ali je raskol između Igora Dodika i Banjca ostao otvoren.

Igor Dodik je bio taj koji je insistirao da Banjac povuče kandidata, a Milorad Dodik je sinu pružio podršku.

9.

Dodik stariji svako malo opipava puls Petra Đokića koji je i najveći “zalogaj” za njega u Režimskoj koaliciji. Vjerujem da će Đokića ostaviti za kraj, a prije njega će udariti na Banjčevu stranku i, sasvim izvjesno, na Ujedinjenu Srpsku Nenada Stevandića, iako potonji čini sve da to spriječi.

10.

Kasapljenje koalicionih partnera, ili preslagivanje unutar Režima, ima nekoliko ciljeva: Jedan od njih je da Dodik, razvaljivanjem koalicionih partnera, što prije dođe do apsolutne većin od 42 poslanika koja bi imao SNSD već u ovom sazivu.

11.

Drugi cilj je da uklanjanjem Čubrilovića, Đokića i Stevandića na čelo tih stranaka dovede osobe koje će slušati Igora Dodika, jer navedeni to ne žele da čine, a mlađi Dodik već je preuzeo SNSD.

12.

Treći i najvažniji cilj jeste da na taj način Dodik onemogući stvaranje bilo kakve druge većine u parlamentu RS u situaciji da bude presuđen u procesu pred Sudom BiH i da mu se zabrani političko djelovanje.

13.

Malo je vjerovatno da će se Dodik u slučaju pravosnažne presude protiv njega i zabrane političkog djelovanja htjeti povući sa pozicije predsjednika RS koju je uzurpirao brutalnom krađom izbora 2022. godine.

Veoma je vjerovatno da će isturiti u toj situaciji narod i entitet ispred sebe ne bi li se odbranio što je nemoguća misija, ali to Dodiku ništa ne znači. Jedino je bitan sam sebi.

Sasvim je drugo pitanje koliko će njegov otpor u datoj situaciji izdržati. Ne mnogo, rekao bih, uz naglasak da će i prvostepena presuda značajno oslabiti Dodika, ukoliko bude nepovoljna po njega. 

14.

Dodik nije za potcijeniti, ali nije ni za precijeniti; Njegov iznenadni “povratak” na EU put koji je, do prije sedam dana potpuno nipodaštavao, pokazuje da je svjestan da ne može i tu imati otvoren front i zato ga pokušava “dobrom voljom” zalediti. U prilog mu ide podrška Dragana Čovića i politički amaterizam “Trojke”, čiji su lideri za Dodika i Čovića prelak zalogaj.

Pravi politički haos u BiH tek slijedi, a Dodikov nekontrolisanii bijes će tek dobiti na intenzitetu.

 

Čubrilović ostaje na čelu DEMOS-a i na poziciji ministra saobraćaja do daljnjeg

Piše: Slobodan Vasković

Nedeljko Čubrilović je i nakon završene sjednice Predsjedništva DEMOS-a na čelu te stranke.

“Niko nije tražio Čubrilovićevu ostavku ni na čelu stranke, kao ni na funkciji ministra saobraćaja i veza”, tvrde moji izvori.

Oni dalje navode da je Predsjedništvo DEMOS-a zaključilo da narednih dana Čubrilović treba da se sastane sa Miloradom Dodikom kako bi se “vidjelo šta i kako dalje” i kakva je pozicija DEMOS-a u vladajućoj koaliciji.

Milorad Dodik, je otpočeo rasturanje DEMOS-a, jasno im stavljajući do znanja da će ih skroz uništiti; Već je preveo dva poslanika te stranke u SNSD.

Dok je bio na službenom putu u Kini (do subote 16.11.o.g.), Čubrilović je najvišim funkcionerima stranke rekao da neće podnijeti ostavku ni na poziciju ministra saobraćaja i veza ni na funkiju predsjednika DEMOS-a.

Vrlo hrabra tvrdnja Čubrilovića, koji je samo nekoliko dana prije toga na Predsjedništva stranke tražio održavanje unutarstranačkih izbora i izrazio želju da se povuče, što je odbijeno.

Teško je vjerovati da će se Dodik zaustaviti na samo dva oteta poslanika i da neće nastaviti da ruši DEMOS.

Čubrilovićevo biti ili ne biti

Piše: Slobodan Vasković

Nedeljko Čubrilović nije danas otputovao u Moskvu, iako su kupljene avionske karte za taj put.

Već ranije sam najavio da je Čubrilović otkazao put u Rusiju, gdje se trebao sastati sa tamošnjim ministrom zaduženim za komunikacije kako bi razgovarali o restrukturiranju željezničke infrastrukture u Republici Srpskoj.

Milorad Dodik, koji je otpočeo rasturanje DEMOS-a, jasno im stavljajući do znanja da će ih skroz uništiti, već je preveo dva poslanika te stranke u SNSD.

U Banjaluci je trebala početi sjednica Predsjedništva DEMOS-a na kojoj će se odlučiti da li će Čubrilović ostati na čelu stranke.

Dok je bio na službenom putu u Kini (do subote 16.11.o.g.), on je najvišim funkcionerima stranke rekao da neće podnijeti ostavku ni na poziciju ministra saobraćaja i veza ni na funkiju predsjednika DEMOS-a.

Vrlo hrabra tvrdnja Čubrilovića koji je samo nekoliko dana prije toga na Predsjedništva stranke tražio održavanje unutarstranačkih izbora i izrazio želju da se povuče, što je odbijeno.

Nekoliko članova Predsjedništva DEMOS-a smatra da on treba da podnese ostavku, ali niko, prema mojim izvorima, taj zahtjev nije zvanično podnio. 

Današnja sjednica Predsjedništva DEMOS-a trebala bi donijeti odgovore na ova pitanja.

Prije sjednice Predsjedništva DEMOS-a Čubrilović je otišao na sastanak sa Dodikom.