Vrijeme razapinjanja

piše: Slobodan Vasković

Dok se spremamo da proslavimo Vaskrsnuće Isusa Hrista, primjećujem da je sve više razapetih političara. Sorry, Samorazapetih. A ispod njih horde vjernika, koje Samorazapeti  hrane sopstvenom patnjom, jer nemaju čim drugim. Preciznije, nisu Samorazapeti  još uvijek ovladali vještinama „Pet hljebova i Dvije ribe“, kojima bi nahranili gladne, i „Vodu u Vino“, kako bi ponapijali žedne. Ali vježbaju.

U jednoj vjerskoj disciplini su šampioni: Samorazapeti su se pretvorili u Hodajuće Hramove. Gdje su oni, tu je i Hram. Podanici samo treba da padnu ničice i već imaju direktnu vezu sa Bogom; vrhovima njegovih isusovki. Sve Hram do Hrama, sve Mesija do Mesije, kod Srba ih je već Kamara. Ima i onih urušenih,obraslih džunglom i naseljenih zvjerinjem, ali ima i onih baš novih.

Evo, na primjer, Aleksandar Vučić; On je veći i od Hrama Svetog Save i veći je i od Isusa Hrista. I uspješniji. Njega svaki dan razapinju neprijatelji, pa se onda On samorazapinje, pa onda i Vaskrsne. Nekad i pet puta dnevno. Što ti je tehnologija, uznapredovala je za ovih 2015. godina.

Sa jednog od brojnih Krstova, na kojima je (samo)razapinjanje Vučića u toku, uspio je da se obrati preko Nezavisnih novina, i Pastvi sa ove strane Rijeke.

„Poštujem sve institucije RS i sve njene političke aktere. Ne mislim da se mešam u političku scenu Srpske, ali ću pozvati Dodika i Bosića da razmenimo mišljenja o svim važnim temama i pokušamo da usaglasimo poglede na budućnost celog regiona i saradnju Srbije i Srpske”, kriknuo je Vučić na Veliki Petak. A kompletan intervju će odječati na Veliku Subotu.

Nije rekao da li će se sa njima naći na nekom Krstu, ili će se razapinjati u Pećini, niti šta je sa Ribama, Hljebom i Vinom, a što se tiče “pogleda na budućnost celog regiona”, oni su im toliko razroki, da je najbolje da Vučić nikako ne zove, da telefonske žice ne bruje, da se On uhvati svojih Krstova i Zakucava sebi koliko god hoće i mane se ove naše Vukojebine. Dosta je nama i naših Lažova.

Kad smo već kod Lažova, ne mogu da zaobiđem Nebojšu Radmanovića, koji neodoljivo podsjeća na Vojnika Longina, ali onog koji nije Progledao. Dobro, ima i onih koji ga vide kao Varavu. Utekao je taj sa Krsta odavno, ali nastavlja da Nabija i u poznim godinama. Drhtavim rukama.

Tako je Varava najavio da će na Saboru SNSD-a (25. aprila u Istočnom Sarajevu) biti donesene rezolucije od kojih je jedna “o slobodnoj i samostalnoj Srpskoj, koja označava krajnji cilj naroda koji živi u Srpskoj i spremnost stranke da predvodi narod na tom putu”.

Kad pročitate ovu Varavinu izjavu shvatite da njemu ne mogu pomoći ni hektolitri Isusove krvi da progleda. I ugleda pustoš.

Sreća pa u RS nije Lazar vraćen iz Mrtvih. Odmah bi ponovo umro od muke, nakon što bi ugledao u kojoj su ga Pustari oživjeli.

Neko će se sada sjetiti Dodikovih Voćnjaka da me demantuje oko Lazara. Cccc, koje li zablude zabludjele Ovčice! Pa Dodikovi Voćnjaci su propali, iako je Privatna Kreditna Linija iz IRB-a ukazivala da će biti pljunuti Semiramidini viseći vrtovi. Na kraju su u IRB-u izvisili.

Dodikove jabuke su napali istovremeno bakterijska crna palež, pepelnica, jabučni savijač, krastavac i kalifornijska štitasta uš (pod hitno nam treba naša Udba da bar spriječimo napade iz Kalifornije), tako da nije ostalo ni za polovnog Krsta.

Što je Dodiku stvorilo problem, jer je vidio kako Vučiću odlično ide sa Samorazapinjanjem i Krstovima za svaku priliku ( Krst za EU, Krst za Rusiju, Krst za Novinarska pitanja, Krst za kišu, Krst za oblačno vrijeme, Krst za Šešelja, Krst za Utisak nedelje, Dva Krsta za Tamnavu…), a on više ni za polovnog Krsta nema.

Nije da on nije imao Krstova. Jeste i previše. Ali ih je sve proćerdao. I popalio. I bacio pod noge.

Nakon čega su mu copy paste savjetnici rekli da Raširi ruke; Kud ćeš boljeg Krsta. Čovjek Krst.

Pa se Dodik samorazapinje u Palati predsjednika tako što raširi ruke i fingira da mu je Krst na leđima.

Iz čega je jasno da svako nosi svoj Krst, sem Dodika.

Ali tu nastaje baš problemčina: kako ga skinuti sa Krsta da bi Vaskrsnuo?

Pokušavaju sad mnogi da ga skinu, ali ne ide. Pokušavao je i Ognjen Tadić, pozivajući da se stavi moratorijum na samo i razapinjanje Dodika.

Nije Tadiću više do razapinjanja, uhljebio se. A i vina i ribe ima. Sam sebi djeluje kao Isus. Istina Mali. Mali Isus koji, u ove posne dane, može samog sebe nahraniti i Hljebom i Ribom. Vino u Svetu Nedelju. Ostalima kako bude i šta im Bog da.

Treba ga razumjeti, potrebni su milenijumi da se navježba varijanta sa Pet Hljebova i Dvije ribe. A Moratorijum nije loš da bi mogao na miru da se najede. I zakuca Bosiću još jedan.

Tadić je baš nesposoban. Ni Dodika na nepostojećem Krstu nije u stanju zaštiti. A kamoli skinuti.

  

Nikako da shvati da nije dovoljno da Dodik skupi ruke i kaže: evo ja se skinuh. Nakon što je deceniju nabijao sve na Krst, pa na Lomaču palio.

Nakon tolikih Lomača, nema više drveta za dobrog Krsta.

Ostalo je jedino malo gloga za kolca.