piše: Slobodan Vasković
Ministar finasija Zoran Tegeltija је već dobrih godinu dana
najmoćnija osoba u Republici Srpskoj. Vrlo vješto je on godinama gradio svoju
poziciju, koristeći ministarstvo finansija da ojača sopstvenu tajkunsku mrežu i
ugradi se u brojne poslove.
Visoki funkcioneri
SNSD-a tvrde da ne postoji veći posao u kojem Tegeltija nema svoje prste. Isti
su ubjeđenja da u ovom trenutku Tegeltija mnogo više utiče na ekonomske,
finansijske, privredne... procese u RS, nego Dodik.
„On to radi iz
sjene, preko Željke Cvijanović. On je stvarni premijer, pošto ona ne zna ništa
o tom poslu“, navode moji izvori.
Tegeltiji je
potrebno još vrlo vrlo malo vremena da potpuno ovlada Republikom Srpskom i da
Dodik postane apsolutno zavisan od njegovih odluka. Već sada je Tegeltija
moćniji od Dodika.
Ističu da je
vrlo opasno zamjeriti se Tegeltiji, jer on, koristeći poziciju ministra finansija,
direktno odlučuje o novcu. Tako je, nedavno, naložio Šumama RS da njihova
gazdinstva otvore račune u „UniCredit“ banci i „Pavlović“ banci. Protežiranjem
ovih banaka, Tegeltija sebi otvara mogućnosti povećanog uticaja na njih i
usmjeravanje kredita ka firmama koje kontroliše preko tajkunske mreže, primarno
Mladena Milanovića Kaje, vlasnika „MG Minda“ i „Mrkonjićputeva“.
Rad za tajkune
Tegeltija nije
preko noći došao u poziciju ogromne moći, već je godinama radio u korist
tajkunskih oligarhija, vjernih Dodiku, istovremeno praveći na periferiji RS
(Mrkonjić Grad), sopstvenu infrastrukturu. Kada je postao ministar finansija,
svoju tajkunsku mrežu je razvukao na cijelu Krajinu i dobar dio Dobojske regije
i Posavine. A Dodikovu doveo u sekundarnu poziciju.
Tegeltija je mozak svih sistemskih finansijskih operacija
SNSD-a, koje uglavnom imaju za cilj da ojačaju partijske resurse za dalje
održavanje sistema i zaštite stečenih pozicija.
Naravno, Tegeltija itekako vodi računa o tome da ojača svoju
poziciju na finansijskoj ljestvici. Jedna od njegovih autorskih ideja je i
način izmirenja poreskog duga u Republici Srpskoj. Radi se o modalitetu
izmirenja duga poreskih obveznika prema RS koji se iz različitih, uglavnom
politikantskih, kriminalnih i koruptivnih razloga, nije naplaćivao u prethodnom
periodu. Trebalo je sistemski i formalno pokriti nerad Poreske uprave RS unazad
deceniju, a ko bi to mogao najbolje uraditi nego svemogući ministar finansija.
“Genijalno”
rješenje
Tegeltija je smislio “genijalno” rješenje: Onaj ko nije
platio porez može ga izmiriti do određenog perioda bez plaćanja kamata ili
pretvarajući taj poreski dug u akcije Republike Srpske, u svom preduzeću koje
kuburi sa likvidnošću. Na taj način RS postane suvlasnik, akcionar, dioničar, ortak,
član privrednog subjekta, odnosno poreskog neplatiše.
A zna se ko su te 2013., kada je Zakon donesen, bili najveći
poreski dužnici u RS: Rafinerija nafte Brod 126 miliona KM, Nestro petrol 10,5
miliona, Svislajon 8 miliona, Fabrika glinice Birač 9 miliona, Boska 4,4 miliona…;
Preciznije, firme koje su pod direktnom kontrolom SNSD/DNS/SP, bilo da se radi
o javnim preduzećima (u kojima su postavljeni partijski poslušnici) ili
privatnim firmama u vlasništvu članova SNSD-a/osoba bliskih oligarhiji.
Sve te firme su pod partijskom zaštitom, i zahvaljujući
servilnosti Poreske uprave uspješno su poslovale, jer nisu plaćale poreze.
Član
5
Tegeltija je osmislio i u član 5. Zakona o posebnim načinima
izmirenja poreskog duga („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 66/13)
pretočio odredbu koja glasi:
Poreski dug se na osnovu ovog zakona može izmiriti:
a) odgađanjem plaćanja poreskog duga jednokratno najduže do
godinu dana ili u jednakim mjesečnim anuitetima, najduže do 60 mjeseci,
b) pretvaranjem poreskog duga u vlasnički udio, u privrednom
društvu i
v) izmirenjem cjelokupnog iznosa glavnog duga plaćanjem u
novcu, uz otpis kamate.
U članu 12. stoji kako sam poreski dužnik pokreće postupak
zamjene duga u vlasnički udio kod nadležnog ministarstva, a odluku o
prihvatanju zahtjeva donosi Vlada RS.
Pretvaranje poreskog duga u vlasnički udio vrši se primjenom
knjigovodstvene vrijednosti, a na osnovu podataka iz finansijskog izvještaja
poreskog dužnika za posljednju završenu poslovnu godinu.
RS
izgubila desetine miliona
Šta RS dobija ovim udjelima? Ništa. Šta će država kad dobije
određeni postotak neke firme? Ništa. Jer, vidjeli smo kako je država upravljala
preduzećima koje je kupila prethodnih godina. Nijedno od njih ne posluje
pozitivno – od drvne industrije Nova Romanija, Borja...
Sva ta preduzeća su kupljena, očišćena od dugova, a nekoliko
godina nakon toga imaju imaju milionske dugove prema državi, ali i prema
dobavljačima.
Cilj je bio samo jedan: utajivače poreza osloboditi i duga i
svake odgovornosti.
Sve je savršeno zamišljeno.
Zamisao je bila da Tegeltija, finansijski mecena
privilegovanih firmi, redovnih neplatiša poreza, jednim potezom pera riješi
gorući problem: Kako formalno pokriti poreski dug, a da to finansijski
neoptereti privilegovane firme , ili kako naplatiti dug, a da to ne bude u kešu
i da bude bez kamata.
Trebalo je konkretan poreski dug u novcu pretvoriti u veliko
ništa..... bezvrijedne akcije velikih gubitaša. “Čarobnjak” je uspio!
Ponižavanje
parlamenta
Zloupotrijebljena je Narodna skupština, preko koje je
progurao Tegeltija pravilo da se taj dug može pretvoriti u akcije. I da se
plati poreski dug bez kamata. Ako firma nema para da izmiri dug, dozvoljeno je
da se firma obrati resornom ministarstrvu i traži da se dug konvertuje u akcije
RS.
Sve je bilo dobro, zakon je očekivano dobio podršku većine,
Tegeltija je slavodobitnički izjavljivao: „Očekujemo da dobijemo sigurnost
naplate tekućih prihoda, a da svoje reprogramirane obaveze poreski obveznici
redovno izvršavaju“! Kakvo licemjerstvo.
"Pitanje Zakona o načinu izmirenja poreskog duga i
mogućnosti konverzije duga u akcije postoji u zakonu o Poreskoj upravi. Upravo
je Ministarstvo finansija insistiralo da se to isključi, jer je ostavljalo
mogućnost da bilo koja Vlada Srpske donosi podzakonske akte i definiše način
konverzije duga u akciju. Insistirali smo da način konverzije duga u akciju
samo može da propiše Narodna skupština kako je to sada definisano
zakonom", naglasio je Tegeltija. I donijet je zakon.
Akcija
pranja miliona
Privilegovane firme su navalile na Vladu RS. Sve su redom
donijele zahtjeve, od kojih je dobar dio riješen.
Sve je bilo dobro dok nije pred Ustavnim sudom RS pokrenuta
inicijativa za ocjenu zakonitosti Tegeltijine ideje.
Tada je ustao cijeli SNSD u odbranu svoga mecene.
"Zakon u formi nacrta sadržavao je dva načina izmirenja
poreskog duga. Nakon prijedloga i sugestija koje su došle od poslovne zajednice
i poslanika u parlamentu Srpske predložen je i treći način izmirenja poreskog
duga, odnosno jednokratna isplata poreskog duga uz otpis kamata", navedeno
je u saopštenju. Iz SNSD-a su istakli da je većina poslanika u Narodnoj
skupštini Republike Srpske, i pozicije i opozicije, koji su učestvovali u raspravi, podržala ovakav način izmirenja
poreskog duga.
"Duboko svjesni da nema zakona koji u cijelosti može
riješiti problem poreskog duga, puna implementacija ovog zakona doprinijeće
redovnosti plaćanja tekućih poreskih obaveza, povećanju sigurnosti naplate
poreskog duga, ali i omogućiti privrednim subjektima da nastave
poslovanje", saopšteno je iz SNSD-a 15.08.2013. godine
Ovim partijskim saopštenjem Tegeltija je pokušao da odbrani
svoje zakonsko čedo, koje je, u stvari, Zakon o omogućavanju i ozvaničenju
korupcije i kriminala.
Pad
zakona
Zakon je pao na Ustavnom sudu. Sud je u svojoj Odluci broj:
U-57/13 od 22. decembra 2014. godine, koju je potpisao lično Džerard Selman,
rekao da svi moraju platiti poresku obavezu onako kako je ona i razrezana, u
novcu sa kamatama, tj. da Tegeltijino rješenje dovodi u neravnopravan položaj
poreske obveznike koji su platili porez u odnosu na obveznike koji taj porez
nisu platili.
Iz presude je jasno da je Tegeltija (propisivanjem da se
poreski dug na osnovu ovog zakona može izmiriti pretvaranjem poreskog duga u
vlasnički udio u privrednom društvu ili plaćanjem glavnice dopsjelog duga do određenog
perioda bez kamate), u neravnopravan položaj doveo poreske obveznike koji su
već izmirili svoje poreske obaveze nastale u tom periodu, tako što su pored
glavnog duga, platili i kamatu za zakašnjenje u plaćanju, u odnosu na poreske
obveznike na koje se odnose ove odredbe.
Na taj način dolazi do nejednakog tretiranja poreskih
obveznika u pogledu istog duga i davanja povlastica za one koji ne izmiruju
svoje obaveze i do povrede načela ravnopravnosti i jednakosti pred zakonom,
budući da se ovi principi u poreskoj materiji moraju tretirati kako u smislu
jednakih uslova oporezivanja, tako i u smislu jednakih uslova za ostvarivanje
poreskih oslobađanja, odnosno, u konkretnom slučaju, jednakih uslova izmirenja
poreskog duga.
U međuvremenu dok Sud nije odlučio po inicijativi SDS-a, Vlada
RS je radila punom parom: Odobrena je prva konverzija poreskog duga u vlasnički
udio u preduzeću Poljoprivrednog dobra „Semberija“, odlukom da RS postane
akcionar u zamjenu za neizmirenih 5,48 miliona KM obaveza.
I firma "Svislajon "Industrije alata Trebinje
koristila je pogodnosti Tegeltijinog zakona. Odborena je i konverzija poreskog
duga "Željeznica RS": više od sedam miliona KM poreskog duga pretvoren
je u vlasnički udio u preduzeću. Čitav niz poreskih neplatiša bliskih vlasti
uspio je da sprovede porceduru po Tegeltijinom zakonu.
I sve je palo na Sudu. I šta sada? Hoće li te firme tužiti
Vladu?
Ko je odgovoran za ovu lakrdiju?
Za ovakve nezakonite rabote onih koji su se zakleli na
zakonito postupanje u svim normalnim zemljama ministar finansija bi letio iz
Vlade. Ili bi, da ima imalo morala, sam podnio ostavku. Ako ne bi i pala cijela
Vlada. Naravno, ne i kod nas.
Jer je u RS pravilo da si uvaženiji što više štete nanosiš
Društvu i Državi, pljačkajući je. Tegeltija je, po ovom osnovu, vrh Elite!
