piše: Slobodan Vasković
Dok se spremamo da proslavimo
Vaskrsnuće Isusa Hrista, primjećujem da je sve više razapetih političara. Sorry, Samorazapetih. A ispod njih horde vjernika, koje Samorazapeti
hrane sopstvenom patnjom, jer nemaju čim drugim.
Preciznije, nisu Samorazapeti još uvijek ovladali vještinama „Pet hljebova i
Dvije ribe“, kojima bi nahranili gladne, i „Vodu u Vino“, kako bi ponapijali
žedne. Ali vježbaju.
U jednoj vjerskoj disciplini su
šampioni: Samorazapeti su se pretvorili u Hodajuće Hramove. Gdje su oni, tu je
i Hram. Podanici samo treba da padnu ničice i već imaju direktnu vezu sa Bogom;
vrhovima njegovih isusovki. Sve Hram
do Hrama, sve Mesija do Mesije, kod Srba ih je već Kamara. Ima i onih urušenih,obraslih
džunglom i naseljenih zvjerinjem, ali ima i onih baš novih.
Evo, na primjer, Aleksandar
Vučić; On je veći i od Hrama Svetog Save i veći je i od Isusa Hrista. I
uspješniji. Njega svaki dan razapinju neprijatelji, pa se onda On
samorazapinje, pa onda i Vaskrsne. Nekad i pet puta dnevno. Što ti je
tehnologija, uznapredovala je za ovih 2015. godina.
Sa jednog od brojnih Krstova, na
kojima je (samo)razapinjanje Vučića u toku, uspio je da se obrati preko
Nezavisnih novina, i Pastvi sa ove strane Rijeke.
„Poštujem
sve institucije RS i sve njene političke aktere. Ne mislim da se mešam u
političku scenu Srpske, ali ću pozvati Dodika i Bosića da razmenimo mišljenja o
svim važnim temama i pokušamo da usaglasimo poglede na budućnost celog regiona
i saradnju Srbije i Srpske”, kriknuo je Vučić na Veliki Petak. A kompletan intervju
će odječati na Veliku Subotu.Nije rekao da li će se sa njima naći na nekom Krstu, ili će se razapinjati u Pećini, niti šta je sa Ribama, Hljebom i Vinom, a što se tiče “pogleda na budućnost celog regiona”, oni su im toliko razroki, da je najbolje da Vučić nikako ne zove, da telefonske žice ne bruje, da se On uhvati svojih Krstova i Zakucava sebi koliko god hoće i mane se ove naše Vukojebine. Dosta je nama i naših Lažova.
Kad
smo već kod Lažova, ne mogu da zaobiđem Nebojšu Radmanovića, koji neodoljivo
podsjeća na Vojnika Longina, ali onog koji nije Progledao. Dobro, ima i onih
koji ga vide kao Varavu. Utekao je taj sa Krsta odavno, ali nastavlja da Nabija
i u poznim godinama. Drhtavim rukama.
Tako
je Varava najavio da će na Saboru SNSD-a (25. aprila u Istočnom Sarajevu) biti donesene
rezolucije od kojih je jedna “o slobodnoj i samostalnoj Srpskoj, koja označava
krajnji cilj naroda koji živi u Srpskoj i spremnost stranke da predvodi narod
na tom putu”.
Kad
pročitate ovu Varavinu izjavu shvatite da njemu ne mogu pomoći ni hektolitri
Isusove krvi da progleda. I ugleda pustoš.
Sreća
pa u RS nije Lazar vraćen iz Mrtvih. Odmah bi ponovo umro od muke, nakon što bi
ugledao u kojoj su ga Pustari oživjeli.
Neko
će se sada sjetiti Dodikovih Voćnjaka da me demantuje oko Lazara. Cccc, koje li
zablude zabludjele Ovčice! Pa Dodikovi Voćnjaci su propali, iako je Privatna
Kreditna Linija iz IRB-a ukazivala da će biti pljunuti Semiramidini viseći
vrtovi. Na kraju su u IRB-u izvisili.
Dodikove
jabuke su napali istovremeno bakterijska crna palež, pepelnica, jabučni savijač,
krastavac i kalifornijska štitasta uš (pod hitno nam treba naša Udba da bar
spriječimo napade iz Kalifornije), tako da nije ostalo ni za polovnog Krsta.
Što
je Dodiku stvorilo problem, jer je vidio kako Vučiću odlično ide sa Samorazapinjanjem
i Krstovima za svaku priliku ( Krst za EU, Krst za Rusiju, Krst za Novinarska
pitanja, Krst za kišu, Krst za oblačno vrijeme, Krst za Šešelja, Krst za Utisak
nedelje, Dva Krsta za Tamnavu…), a on više ni za polovnog Krsta nema.
Nije
da on nije imao Krstova. Jeste i previše. Ali ih je sve proćerdao. I popalio. I
bacio pod noge.
Nakon
čega su mu copy paste savjetnici
rekli da Raširi ruke; Kud ćeš boljeg Krsta. Čovjek Krst.
Pa
se Dodik samorazapinje u Palati predsjednika tako što raširi ruke i fingira da mu
je Krst na leđima.
Iz
čega je jasno da svako nosi svoj Krst, sem Dodika.
Ali
tu nastaje baš problemčina: kako ga skinuti sa Krsta da bi Vaskrsnuo?
Pokušavaju
sad mnogi da ga skinu, ali ne ide. Pokušavao je i Ognjen Tadić, pozivajući da
se stavi moratorijum na samo i razapinjanje Dodika.
Nije
Tadiću više do razapinjanja, uhljebio se. A i vina i ribe ima. Sam sebi djeluje
kao Isus. Istina Mali. Mali Isus koji, u ove posne dane, može samog sebe nahraniti
i Hljebom i Ribom. Vino u Svetu Nedelju. Ostalima kako bude i šta im Bog da.
Treba
ga razumjeti, potrebni su milenijumi da se navježba varijanta sa Pet Hljebova i
Dvije ribe. A Moratorijum nije loš da bi mogao na miru da se najede. I zakuca
Bosiću još jedan.
Tadić
je baš nesposoban. Ni Dodika na nepostojećem Krstu nije u stanju zaštiti. A
kamoli skinuti.
Nikako
da shvati da nije dovoljno da Dodik skupi ruke i kaže: evo ja se skinuh. Nakon
što je deceniju nabijao sve na Krst, pa na Lomaču palio.
Nakon
tolikih Lomača, nema više drveta za dobrog Krsta.
Ostalo
je jedino malo gloga za kolca.