piše:
Slobodan Vasković
Duel
Ognjena Tadića i Milorada Dodika nije bio ni istorijski ni upečatljiv niti će
na bilo koji način uticati na izbore.
Od
takvog ishoda mnogo više koristi ima Tadić, jer mu ispitivanja javnog mnenja
daju 10 procenata prednosti, tako da večerašnji TV duel tu vrijednost neće promijeniti.
Tadićev
cilj bio je da pokaže da nije slabiji od Dodika ni u drskosti, a da na kraju
poentira tako što će se izviniti gledaocima zbog onoga što su vidjeli i pokazati
da im takav ambijent više nije potreban, već da ga treba mijenjati. Odnosno da
treba mijenjati Dodika.
Sasvim
je drugo pitanje koliko je takva cjelovita poruka, nakon sat i po emisije,
stigla do gledalaca. I u kolikoj mjeri su je oni razumjeli. Mišljenja su
podijeljena i to svjedoči da Tadić nije uspio da do kraja jasno predstavi
osnovnu strategiju svog nastupa u emisiji.
Ono
što mu ide u prilog jeste činjenica da je Dodik sve vrijeme bio u defanzivi, i da
nikako nije uspijevao da pohvata konce duela i uspostavi dominantnu poziciju.
To je potpuno nova situacija za Dodika koji je nenaviknut na odbrambeni
položaj, što ga je u određenim situacijama dovodilo na sam rub korektnosti.
Prijetnje
izrečene Tadiću u vrijeme reklama, koje je kandidat Saveza obznanio, a Dodik
nije demantovao (već ih indirektno potvrdio), svjedoče da Dodiku nije bilo
nimalo ugodno kada se nađe pod rafalnom paljbom oruđa koje najviše voli –
drskost. Kod Dodika je to i bahatost, sa kojom je pokušavao razbiti Tadićev
gard, ali mu to nije pošlo za rukom.
I
veoma interesantno, malo ko od zainteresovanih za duel primjećuje tu
zapanjujuću činjenicu da je Dodik prijetio tučom, ali su “šokirani” Tadićevom
drskošću.
Dodik
je sve vrijeme vrijeđao i omalovažavao Tadića, dok u suprotnom pravcu takve
paljbe nije bilo. Licemjerno bi bilo očekivati od Tadića da pokaže da je
drugačiji od Dodika, tako što će biti fin, korektan i uglađen i dozvoliti mu da
ga gazi na, do sada, bezbroj puta viđen način. Oni koji su sebi dozvolili takvu
epizodu, doživjeli su u duelima sa Dodikom pakao. A u očima javnosti potpunu
propast. Dodik je u duelu prošao dio pakla koji on priprema drugima i to ga
nikako nije učinilo boljim kandidatom.
Zato
oni koji “kukaju” nad Tadićevom drskošću, u stvari, (u najvećem broju) iskreno
žale što ih je Dodik iznevjerio i nije uspio zgaziti protivnika.
Štaviše,
Dodik se našao u situaciji Tajsona, kojeg Holifild bije neprestano, iz runde u
rundu. Tu drskost Holifild je platio odgriženim uhom, a Tadić nezadovoljnim huktanjem
jednog dijela “prosvijećene elite”, kojoj je u duelu izmakla njegova krv.
Ključni
zaplet duela je bio da li će Dodik uspjeti pokazati da je Tadić slabić i to je
Tadić spriječio, ali je platio određenu cijenu za to, jer nije osjetio trenutak
kada je trebalo da prestane sa upadicama i nasijecanjem sagovornika.
Sam
Dodik nije imao nikakve jasne strategije, sem da javno ne pokaže da je potpuno
iznerviran i da mu se, pri tom, ne omakne neka psovka.
U
dobroj mjeri je u tome i uspio, ali platio je veliku cijenu, jer nije
iskoristio nijednu priliku da kaže bilo šta konkretno sem o gradnji TE u
Stanarima i prosječne plate. Premalo za čovjeka koji devet godina gospodari
Republikom Srpskom.
Ekonomija
je bila jedino polje gdje je Dodik mogao da potuče Tadića, ali nije mu to pošlo
za rukom. Rekao je vrlo malo, kao i njegov protivnik. Dodik je ostao na Stanarima,
a Tadić na neizgrađenim hidroelektranama.
Kada
se emisija segmentira, prvih pola sata Tadić je ubjedljivo dobio, vješto
tuširajući Dodika dokumentacijom o švercu cigareta i okrećući pamflet SNSD-a, u
kojem je najvulgarnije izvrijeđan, protiv samog Dodika.
Nakon
reklama, za vrijeme kojih je Dodik sebi dao oduška prijeteći Tadiću, Dodik je
nastavio da prima udarce, ali tu je već Tadić počeo lagano da pretjeruje sa
upadicama.
Poslednjih
pola sata protekli su u nadvikivanju, što je razvuklo Tadićevu strategiju i u
određenoj mjeri oštetilo oštricu poente izrečene na kraju. Priča je bila
preduga za željeni cilj.
Kad
se sve sabere, Tadić može biti jako zadodoljan, a Dodik ne. Jer, Dodik je
prihvatio duel da bi pokušao da okrene kampanju u svoju korist, što mu nije
pošlo za rukom. Ni u jednom trenutku.