piše: Slobodan Vasković
U ovom trenutku još uvijek se ne
zna gdje je Nikolaj Đakonov i dvadeset Kozaka, koji su, nakon razotkrivanja da
su pripadnici paravojne formacije „velika vojska Dona“, netragom nestali iz
Banjaluke.
Nadležne službe tragaju za
njima, nove informacije govore da su „umjetnici“, kako ih je predstavio Režim, imali
raspored po najvažnijim kotama u Banjaluci. Na kojima bi „igrali“ po leđima
naroda, ukoliko bi pokušao da se suprotstavi namjeri Režima da lažira izbore.
Batinaški ciljevi Režima su
raskrinkani, njihove zle namjere potpuno su ogoljene, a spinovanje „mudžahedina“
nikako ne može da ih prikrije, jer ostaje otvoreno pitanje: Zbog čega ste
doveli odred plaćenika u Banjaluku? Svi odgovori su jasni i svi su protiv
Režima, koji je spreman i na krv, samo da bi sačuvao vlast.
Nakon onemogućavanja „kozačkog
krvnog kola“, ostaje i dalje otvoreno pitanje da li će Režim u izbornoj noći
pokušati pokrasti izbore i da li je spreman na obračun sa narodom? Nije se od toga
odustalo, iako su sada njihove snage za taj akt značajno manje.
Cijela ova visokorizična priča,
sem nasilnog lica Režima, pokazala je i njegovu trulost i nesposobnost vladanja
kriznim situacijama. Anarhija caruje u tim redovima. Sve se manje zna ko pije,
a o plaćanju niko ne vodi računa već poodavno.
Prije svega, idiotski je bilo i
pomisliti da će dovođenje kozačkih plaćenika proći nezapaženo, čak i u razdrndanoj
državi kakva je BiH. Ali, zar je za očekivati bilo neke sofisticirane i
kompleksne platforme Režima, čiju bezbjednosnu strukturu čine isluženi
nesposobni obavještajci, što nisu uspjeli sebe sačuvati na nekadašnjim radnim
mjestima, a kamoli da im pođe za rukom spasiti Režim od potpune propasti.
Bezbjednjaci Režima nisu ništa
drugo do nekreativna bulumenta, koja svoju „analitiku“ i „akcije“ zasniva na
kopiranju formi djelovanja mehanizama Slobodana Miloševića. Zato danas u
Republici Srpskoj imamo situaciju da se priprema nasilje i obračun sa narodom,
ali i da Čuvari Režima javno pozivaju na repriziranje Miloševićevih govora na
RTRS-u, kako bi se na taj način „otvorile oči“ narodu i „odbranio“ Milorad
Dodik!
“Ukazao je (Milošević, op.aut.) na to da bi
pod zapadnim pritiscima i popuštanjima novih vlasti, Srbi mogli da dočekaju
sudbinu sličnu Kurdima, a da bi Crna Gora imala sudbinu države pod kontrolom
mafije. Bilo bi dobro ako bi RTRS (i druge zainteresovane TV stanice), povodom
petooktobarskih događaja, organizovali debatnu emisiju, u kojoj bi, svakako,
bio emitovan integralan govor Slobodana Miloševića od 2. oktobra”, navodi u svom
tekstu “Peti oktobar” (Pres, 02.10.) Predrag Ćeranić, jedan od ideologa Režima.
Zapanjujuće je da je Milorad
Dodik sebi dozvolio da ga brane stavljajući ga u isti rang sa Miloševićem,
istim onim kojeg se Dodik javno odrekao 1999. godine. Ali, dozvolio je Dodik
sebi štošta, zbog čega ne bi trebalo začuditi da se on lično obrati sa RTRS-a
narodu, i u Miloševićevom stilu i njegovim riječima optuži sve i svakoga.
U strahu su velike oči, kod Režima
razrogačene. Pokazalo je to i „kozačko krvno kolo“, koje se raspalo kao kula od
karata, nakon što je otkriveno.
Nevjerovatan strah zavladao je u
„borbenim linijama“ Režima, koje su počinile kardinalne greške i svojim postupcima,
povučenim u grču, itekako pripomogle da se cijeli ovaj slučaj osvijetli do
kraja.
Išlo se tako daleko da su iz
MUP-a RS pozivali novinare da odu i „slikaju Kozake koji će se pojaviti ispred Hrama
Hrista Spasitelja“. Plus jadne i providne laži iz te i drugih instituicija RS.
Šta MUP ima sa „umjetnicima“,
posebno zašto na sebe preuzima ulogu Kola Srpskih Sestara/odsjek kultura, osim ako
taj isti MUP nije potpuno involviran u pripremu odbrane Režima po svaku cijenu.
A, nažalost, jeste. jer su oni doveli i Đakonova i njegove plaćenike u
Banjaluku.
Plitkost Režima i strah u
njihovim redovima, nakon objavljivanja prvih informacija o dolasku plaćenika, doveli
su ih u panično stanje i napravili su, po sebe, neoprostivu grešku: lično su
doveli Nikolaja Đakonova pred kamere i dali mu priliku da objasni kakav je to
on „umjetnik“. Istog onog Đakonova kojeg je taj isti Režim ilegalno uveo u RS!
Nakon toga pretraživači su učinili svoje.
Budimo iskreni, da Režim nije
napravio kardinalnu grešku i (u panici) Nikolaja Đakonova, komandanta paravojne
formacije - odreda Donskih kozaka, javno predstavio kao „umjetnika“,
najvjerovatnije se ne bi uspjelo do kraja pokazati i dokazati kakve su bile
stvarne namjere oligarhije. Ovako, sve je jasno kao dan.
Cijeli slučaj ne smije stati na
ovom mjestu: nadležni organi moraju pronaći Đakonova i njegovih dvadeset
saboraca, kako bi se spriječilo da postanu „gerila“.
Takođe, u vremenu koje dolazi,
moraju se naći oni koji su osmislili premlaćivanje naroda i doveli batinaše i
plaćenike čak sa Dona. Da odrade posao i nestanu.
Odgovornost, i to najtežu, mora
ponijeti i ministar unutrašnjih poslova Radislav Jovičić, koji je tu značajnu
instituciju stavio u službu jedne stranke, koji je dozvolio da policija
ilegalno uvodi pripadnike paravojnih formacija i koji je dozvolio da MUP RS postane sredstvo
isluženih i potrošenih obavještajaca, što u svom profesionalnom životu nisu
uspjeli doći do kvalitetne i kredibilne informacije, ali bolesnim
konstrukcijama jesu došli glave mnogima.
Jovičić je već morao da podnese ostavku,
na taj način bi bar sačuvao gram obraza i sopstvenog digniteta. Ovako, pokazalo
se da je on osoba bez ikakvog karaktera. Bezlični, nesposobni, mali sluga
trulog Režima!
