Piše:
Slobodanm Vasković
Postizborna noć još traje - brojanje glasova drži nas u mraku: Mladen Ivanić
odmiče Željki Cvijanović, Ognjen Tadić se primiče Miloradu Dodiku.
Željki Cvijanović, koju žestoko
kritikujem, odajem puno priznanje: borila se kao Lavica. Ne mogu da to ne
poštujem; Gospođa je politički naturščik, ali je mnogim „vedetama“ očitala
lekciju kako se bori u Velikom Ratu, što izbori jesu bili. Za razliku od Igora Radojičića
koji je u Banjaluci doživio Vaterlo.
I najveći je krivac ukoliko Cvijanovićeva
(a eventualno i Dodik) izgube izbore.
Unutar SNSD-a mnogi likuju zbog
sve izvjesnijeg poraza Cvijanovićeve, pokazujući tako koliko su mali. Ništa. Pokušavajući
na nju svaliti odgovornost za pretijesne rezultate, jer je „Dodik bazirao
kampanju na Cvijanovićki“. A najveći krivac je Radojičić.
Ognjen Tadić i Nenad Stevandić
rastočili su Radojičića u Banjaluci. Tadić je tako dobio bitku, a da li će
dobiti i rat, saopštiće CIK.
SNSD je izgubio Banjaluku. Tolika
bahatost nije više mogla pod kožu. U bliskom vremenu koje je pred nama,
Banjaluka će tek pokazati SNSD-u šta zaista misli o njima. Biće to nimalo
prijatno iskustvo.
Dok predsjednički kandidati još
uvijek trče poslednji krug, naziru se i prvi stranački rezultati.
Najbitnije od svega je da je
Režim u četveropetinskom obimu demoliran. Ostao je od te „Birtije“ samo šank. A
i on je oštećen. Ubuduće će se za njim piti samo žuč, pod uslovom da će se išta
piti. Slabo će se šta pojesti.
Režimske snage veoma veoma teško
će dohvatiti kotu 42, a ako je i dohvate, to je krvavi politički ples na žici.
Dodik više nije ni sjena
sopstvene sjene, ma u kom kapacitetu nastavio politički život nakon što se CIK
zvanično i stoprocentno izjasni o rezultatima.
Dok brojanje traje, a njegova
tanka prednost postaje pretanka, on gubi na kilaži uticaja. I sopstvenom
autoritetu. I posebno legitimitetu.
Silnu bahatost, drskost,
bezobrazluk, primitivizam, sklonost devijantnom ponašanju, istopili su birači.
Istina ne do kraja, ali nisu izbori ni bili bitka za jedan dan.
Sa druge strane, Dodiku se treba
odati priznanje, jer je iznio sav teret kampanje i za SNSD i za DNS i za SP RS.
Dok je on bio pod kanonadom,
Marko Pavić i, čini se, neuništivi Petar Đokić, marljivo su skupljali glasove i povećali
ukupni zbir. (Čaure će pokupiti Radojičić). Biti Baja ima svoju cijenu. I Dodik
je to platio.
SNSD je doživio veliki pad, iako
je ostao najjača stranka. Ima veliki koalicioni kapacitet, ali ne i presudan
značaj.
SNSD se iz svog virtuelnog
svijeta vratio u Republiku Srpsku, gdje je izuzetno teško živjeti i raditi. Tek
će to morati učiti, povijajući se pred malima tražeći kombinaciju za većinu.
Dodikova kadrovska križaljka,
rađena u 2013. i 2014., nije bila baš najsretnija. Ali, on je išao na
najlojalnije ljude, računajući i da bi mogao doživjeti i poraz. Radojičića nije
mogao izbjeći i tu je gdje je. Mogao je Miću Kraljevića, ali nije htio, što ga
je, takođe, koštalo. Kraljević je gubitnik koliko i Radojičić.
Savez za promjene može biti
zadovoljan, ali ne i prezadovoljan rezultatima.
SDS je ostvario snažan napredak,
ali im je podbacilo 16 načelnika opština, što govori da je Mladen Bosić u
velikoj mjeri reformisao stranku. Ali da je ostalo još posla.
Mladen Bosić uradio je jako
dobar posao; budu li konačni predsjednički rezultati bar polovični, onda će taj
dobar posao biti i snažno podcrtan.
PDP Mladena Ivanića nije se raspao,
ali nije ni napredovao. Tu stranku je spasila Ivanićeva kandidatura. Zato se za
nju i borio ne birajući sredstva.
U izbornoj noći, PDP je
funkcionisao odlično; Prava je šteta što je to kod njih bio samo jedan blistavi
trenutak.
Ukoliko Ivanić zaista i pobijedi
u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH, morao bi PDP prepustiti nekom
mlađem, jer je ovaj izborni nivo bila njegova poslednja velika trka. Ili PDP
udružiti sa SDS-om i tako stvoriti novi politički subjekt koji bi u RS postao
dominantan i jači od SNSD-a.
NDP Dragana Čavića (sklopljen od
tri partije), ponovio je rezultat od prije četiri godine (kada se saberu
rezultati tih stranaka), što znači da se nisu pomakli sa mjesta. Jedina novina
je da se u politički život vratio Zdravko Krsmanović, pod zastavom NDP-a.
Čavić definitivno, zajedno sa Krstom
Jandrićem, mora izvršiti asanaciju većine opštinskih odbora. Posebno onog u
Banjaluci.
Činjenice kažu sledeće: da NDP-u
nisu pristupili pred same izbore Zdravko Krsmanović, Vojin Mitrović i Radomir
Pašić, danas bi NDP imao dva mandata. I to jedva.
U toj stranci je pravilo da
Čavić i Jandrić vuku, a ostali leže u hladovini i čekaju da im pomenuti dvojac,
osim pite, donese i dobro ohlađeno kiselo mlijeko.
Izbori su pokazali nerad ogromnog
broja stranačkih funkcionera i to bi vrh NDP-a morao uočiti. Inače im je vijek
trajanja ograničen na još ovaj mandat.
I na kraju, sasvim lično.
Režim mi je tokom izborne
kampanje odao veliko priznanje, jer su napravili moj lažni blog na kojem su isključivo
emitovali tekstove u kojima sam kritikovao opoziciju. Uložili su velike pare u
taj blog, čija je url adresa bila www.slbodanvaskovic.blogspot.com.
Izbacili su slovo „o“, a sve ostalo je bilo isto.
Znao sam da pripremaju diverziju
i pratio sam taj blog, ne izvještavajući o njemu, sve do noći duela, kada su
Režimski spinidioti pokušali sa diverzijom, emitujući svoj tekst pod mojim
imenom. O tome sam već pisao.
Danima su strpljivo punili taj
svoj blog mojim tekstovima, ne mijenjajući ništa, plaćali skupo oglašavanje,
koje je „lažnjaka“ izbacivalo u vrh stranica pretraživača - a onda BUM: njihov tekst
pod mojim imenom.
Nešto čitalaca su i uspjeli
zbuniti.
Ta dimenzija svjedoči o ozbiljnosti
priprema Režima za izbore, širini njihovog zahvata, ogromnoj logistici –
pokrili su sve: od dobrog dijela beogradskih medija, preko istrošenih, ali još
uvijek poznatih ličnosti, svojih medija, pa čak i do lažnjaka mog bloga.
Ma šta ja mislio o Režimu i onim
koji rade za njega, zahvat je to koji se mora uvažavati, jer svjedoči o
ozbiljnosti pristupa izborima, kvalitetnom (iako naopakom) poimanju taktite i
strategije, odlučnosti da se svim sredstvima izbore za kredibilan rezultat.
