Sapunica
“Vakcine” navodno je okončana, jer su trovalentne vakcine stigle u Republiku
Srpsku. Niko se više ne bavi tim pitanjem, premda bi ono tek sada trebalo biti
otvoreno, jer takav postupak je novi veliki skandal ogromnih razmjera. I znači
da se oni koji vode zdravstveni sistem RS poigravaju sa zdravljem građana,
obračunavajući se međusobno.
Konsultovao
sam nekoliko stručnih osoba za vakcine i ono što mi je saopšteno iz tih krugova
ukazuje/svjedoči da ni aktuelni ministar zdravlja Dragan Bogdanić nije gotovo
ništa manje štetan od Ranka Škrbića. Idemo redom.
Novi
kalendar imunizacije u Republici Srpskoj usvojen je krajem 2012. godine, a
prije toga punu deceniju nije imao značajnijih promjena u primjeni. U prevodu
to znači da je Ministarstvo zdravlja RS te godine odlučilo da ne popljačka sav
novac, već da ponešto uloži i u prevenciju zdravlja najmlađih.
Da
li je Škrbića u tom trenutku grizla savjest zbog sveg zla koje je do tada
počinio, ili je u pitanju bio samo još jedan dobar posao, za ovu priču je manje
važno, ali je činjenica da je novim kalendarom omogućeno da mališani u RS
dobiju tehnološki savremenije vakcine, kao u svakoj civilizovanoj zemlju, čime
bi se približili evropskim i svjetskim standardima imunizacije.
Ovim
gestom počelo se polako vraćati do tada izgubljeno povjerenje u vakcine i, što
je još važnije, drastično su smanjena neželjena dejstva vakcina.
Do
tada su roditelji, (koji su to finansijski bili u mogućnosti), kupovali po
paprenim cijenama, (a na nagovor pedijatara), petovalentne vakcine. Ostali su bili
primorani ili da prime socijalnu trovalentnu vakcinu ili da odustanu od vakcinisanja,
čime se obuhvat vakcinisane djece smanjivao, a tako i otvarala mogućnost pojave
epidemije nekih bolesti.
Sve
rečeno iznose stručnjaci koje sam konsultovao, i koji ističu da je do tada bilo
upitno koliko se poštovao hladni lanac u apotekama, koje su neovlašteno
prometovale pomenute vakcine.
“Do
data su se koristile vakcine protiv pet bolesti i to: trovalentna DiTePer
protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja; zatim protiv dječije paralize i
hemofilusa influence tipa B. Vakcinacija se izvodila tokom nekoliko posjeta
pedijatru, počevši od navršenog drugog mjeseca života. Tokom jedne posjete
davane su tri vakcine: DiTePer i Hemofilus influence se daju putem dvije šprice
u suprotne ruke beba, dok se polio vakcina ukapava u usta. Tih pet vakcina se
dobije istovremeno, uz dva uboda, uz revakcinaciju još dva puta na po šest
nedelja razmaka”, pojašnjavaju oni.
Pored
velikog broja uboda, prema njihovim riječima, negativna strana ovih vakcina je
i to što vakcina protiv velikog kašlja sadrži tzv. cijelu klicu, dok cijeli
svijet koristi moderno cjepivo bez ćelija, koje u organizmu izaziva mnogo manje
burnu reakciju.
Ističu
i da je vakcina protiv poliomielitisa “živa” vakcina, tj. aktivna je, te u
malobrojnim situacijama može da dođe do komplikacija, odnosno dijete može da
dobije paralizu.
Uvođenjem
novog sistema imunizacije, djeca su se vakcinisala petovalentnom vakcinom, koja
omogućuje da dijete prilikom jedne posjete pedijatru primi jednu umjesto tri
vakcine.
“Dodatni
komfor, koji petovalentne vakcine pružaju ogleda se u manje neželjenih dejstava
i dodatnoj bezbjednosti zbog primjene inaktivisanog polio virusa, manje
bockanja za dijete, a ne treba zanemariti ni lakše čuvanje, zbog manjeg broja
serija vakcina za praćenje”, preciziraju stručnjaci.
Ističu
da osim ovih prednosti, petovalentne vakcine nude i mogućnost smanjivanja bola
i stresa kod djece i njihovih roditelja, minimiziraju se greške od strane
tehničara prilikom aplikacije vakcine, štedi se vrijeme medicinskog osoblja.
Sve
ovo nije bilo dovoljno da aktuelni ministar zdravlja Dragan Bogdanić, koji o
samim vakcinama uopšte nije upućen, hladnokrvno u upotrebu vrati trovalentnu
vakcinu. Ne samo što je tako zgazio Pravilnik o imunizaciji, koje je radilo
Ministarstvo zdravlja, već je na ovaj način omogućio da profitiraju apoteke
koje ponovo prodaju petovalentne vakcine za oko 80 maraka.
Da
je ministar Bogdanić bolje upućen u nabavku vakcina, znao bi da je u vrijeme
trovalentnih vakcina cijena samo jednokomponentne vakcine protiv Hemofilusa
influence tipa B iznosila 20 KM (plus cijena polio i DiTiPer vakcine), dok je
za cijelu petovalentnu vakcinu Fond izdvajao 28 maraka.
To znači da se u slučaja
trovalentnih vakcina izdvaja više novca po pacijentu nego kod petovalentnih
vakcina.
Glavna snaga u borbi protiv ovih
postupaka trebalo bi da budu roditelji i, naravno, struka – pedijatri i
epidemiolozi, koji u ovom slučaju ostaju nijemi, strahujući od Bogdanićeve
odmazde.
„Imunizacija, kao najbrži i
najeftiniji način kontrole zaraznih bolesti, trebalo bi da bude prioritet u
zdravstvenoj zaštiti, jer ako svako dijete bude vakcinisano svim predviđenim
vakcinama postigao bi se visok stepen kolektivnog imuniteta i spriječilo
oboljevanje i epidemijsko javljanje bolesti koje se mogu prevenirati vakcinama“,
navode stručna lica.
Određeni krugovi tvrde da je to
skupo za nas, a koliko je cijeli poduhvat u stvari nije skup najbolje se vidi
iz poređenja dva podatka. Fond zdravstva je za nabavku vakcina za 2011. godinu
izdvojio milion maraka, a za nabavku citostatika 19 miliona maraka. Znači,
vakcine su kap u moru, a njihov značaj je nesaglediv.
„Umjesto da u program
imunizacije uvrstimo vakcine protiv pneumokoka, koji dovodi do sepse, teških
pneumonija, gnojnih meningitisa kao obavezne, ili bar fakultativne, jer bez tih
vakcina savremeni svijet ne funkcioniše, mi se vraćamo desetak godina unazad“,
preciziraju stručnjaci.
Prema njihovim riječima, ovde
dileme nema- petovalentne vakcine su daleko bolje od standardnih trovalentnih
vakcina. „To vam je kao kad poredite trabant sa najnovijim mercedesom, i jedno
i drugo su kola, ali nema dileme šta je bolje“, ističu moji sagovornici.
Izjava Fonda zdravstva da ih
ucjenjuju farmaceutske kuće u ovom slučaju ne stoji. Njihov uslov za učešće na
tenderu da se nabave vakcine za tri godine je uobičajen u svijetu, jer se na
taj način obezbjeđuje kontinuitet vakcinacije djece, postiže se niža cijena i
omogućava se planiranje prizvodnje vakcina za određeno tržište (30.000 doza
godišnje za RS).
Cilj je bio da se ponizi
direktor Instituta za javno zdravstvo
(IZJZ) RS dr Slobodan Stanić i da se on
proglasi nesposobnim, zbog utiska koji je ostavio u javnosti dok je bio
ministar, a sve ovo što se dešavalo je i znak da se priprema njegova
smjena. I da će neko dobro zaraditi.
