Piše: Slobodan Vasković
1.
U tekstu pod naslovom “Portret Jednog Klena: „dr“ Mile Radišić” (objavljenog 16.01.2021.) do detalja sam opisao hronologiju razvoja Mileta Radišića Klena od seoske bitange, poznate po džeparenju po selu Bjelaj (opština Bosanski Petrovac), do njegovih robijaških dana.
Doduše, ispravnije bi bilo reći da se radilo o robijaškim noćima, jer je tadašnji direktor KPZ-a Tunjice, Goran Selak Osnovac, Klena puštao da šeta Banjalukom po danu.
2.
U pomenutom tekstu sam samo djelimično opisao podzemne veze između Klena i Srđana Force, sudije Okružnog suda u Banjaluci, kojeg je, u međuvremeno, 300 drumskih razbojnika koji sebe u slobodno vrijeme vole da nazivaju sudijama, izabralo za člana Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine.
Forca je bio jedan od troje članova sudskog vijeća koje je vodilo krivični postupak protiv Klena. Klen i Forca su stari poznanici iz ranijih, uspješno završenih, podzemnih akcija. Za uspješan završetak tada aktuelne akcije spasavanja kože Klena, bilo je potrebno da pomenuti dvojac pridobije bar još jednog člana sudskog vijeća, i time obezbijedi donošenje oslobađajuće presude za Klena.
3.
Prije nego što su Klen i Forca zajednički osmislili plan kupovine Vesne Stanković Ćosović, predsjednice sudskog vijeća, Klen je pokušao da u solo akciji pridobije naklonost Ćosovićeve.
Tako je isti angažovao mladića iz kriminalnog miljea da prati kretanje Ćosovićeve u toku krivičnog postupka, nadajući se da će doći do bilo kakvog kompromitujućeg materijala, sve sa ciljem da ucijeni Ćosovićevu da glasa za donošenje oslobađajuće presude.
Na Klenovu nesreću, on je naišao na časnu ženu, čija sudijska karijera nije uključivala saradnju sa bilo kakvim podzemnim Klenovima. Kako je suđenje odmicalo Klen je postajao sve nervozniji. Odlučio se na potez koji može pasti na pamet samo Klenu poput njega.
Kada mu je pomenuti mladić iz kriminalnog miljea dojavio da se Ćosovićeva i Milorad Novković (tadašnji predsjednik Okružnog suda u Banjaluci) nalaze na ručku u banjalučkom restoranu „Marko Polo“, Klen je dojurio u isti restoran i tražio od konobara da njemu naplati ceh koji su napravili Ćosovićeva i Novković.
Nakon što je platio konobaru, Klen je sjeo za obližnji sto. Kada su završili sa ručkom, Ćosovićeva i Novković su pozvali konobara da plate svoj račun, nakon čega ih je konobar izvjestio da je račun plaćen od „gospodina“ koji sjedi za obližnjim stolom.
Ćosovićeva se zaprepastila kada je shvatila da konobar pokazuje rukom na Klena. Prvobitno zaprepašćenje Ćosovićeve je ubrzo preraslo u salvu uvreda upućenih i konobaru i Klenu. Klenu je posebno teško pala rečenica: „Neće meni ručak plaćati kriminalci“, jer je tada Klen shvatio da je on u očima Ćosovićeve već presuđen.
4.
Uvidjevši da je pravi klen, Klen se nakon bezuspiješnog pokušaja da Ćosovićku kupi ručkom, odlučio za nešto skuplju varijanu. Izdvojio je 50.000 KM za kupovinu oslobađajuće presude.
Taj novac je predao Forci, uz uputstvo da polovinu zadrži za sebe, a polovinu preda Ćosovićevoj.
Forca nije ništa bolje prošao od Klena, jer ga je Ćosovićeva izbacila iz svoje kancelarije pri pokušaju podmićivanja. Epilog cijele priče je poznat široj javnosti – Klen je osuđen na kaznu zatvora od tri godine.
5.
Što se tiče Ćosovićeve, treba reći da se radi o poštenoj sudinici, koja je napustila leglo kriminala poznato kao Okružni sud u Banjaluci. Još dok je radila u tom sudu, Ćosovićeva se žalila da više ne može očima da gleda kriminal koji se odvija pod krovom tog suda.
Istoj je laknulo kada je imenovana za predsjednicu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, što je pozicija na kojoj se i danas nalazi.
6.
Forca i Klen su nastavili saradnju i nakon što je Klen odslužio pomenutu kaznu. Ovdje je bitno istaći da je Forca veći klen od samog Klena, jer se Klen u raznim prilikama poziva na Forcu i sagovornicima pušta snimljene telefonske razgovore i pokazuje poruke koje su njih dvojica razmjenjivali.
Forca je u posljednje vrijeme postao oprezan, pa izbjegava da Klena posjećuje u restoranu „Kajak“, koji je u vlasništvu Klenove porodice.
Na Forcinu žalost, Klen je bio dovoljno pametan da snimi njihove zajedničke razgovore i poruke, računajući da će time kupiti Forcinu poslušnost, što se ispostavilo tačnim.
Klenu je Forca potreban kako bi preko njega, kao člana VSTS-a, izvršio pritisak na sudije koje sude privredne sporove u kojima učestvuje Klenova firma „Grand Trade“.
7.
Nema sumnje da je Klen iz zatvora izašao mudriji nego u vrijeme kada je u lisicama sproveden u zatvor. On je očigledno shvatio da mora imati puno jače karte u svojim rukama, ukoliko ne želi da ponovo završi iza rešetaka.
8.
Po izlasku iz zatvora Klen je nastavio da se bavi različitim kriminalnim radnjama. Tako je dogradio restoran „Kajak“, zauzimajući zemljište u vlasništvu Grada Banjaluka.
Upravo u podrumu tog nelegalno dograđenog dijela Klen je za sebe opremio kabinet, u kojem prima sebi slične podzemne goste.
9.
Što se tiče Zore Vidović, ona je po uputama Klena, u pomenutoj podrumskoj odaji, napisala Zakon o igrama na sreću, koji je izazvao gnijev legalnih priređivača igara na sreću.
O benefitima koje je Klen ostvario za sebe donošenjem tog zakona ću posebno pisati. Ovdje valja spomenuti da Klen po Banjaluci priča prijateljima da je Vidovićevoj kao nagradu za usvajanje tog zakona iskeširao 100.000 KM.
10.
Ništa finansijski lošije od Vidovićeve nije prošao ni Vrhovac. On je sa Klenom imao nekoliko zajedničkih poduhvata, od kojih ću u ovom tekstu navesti jedan: Po nalogu Klena, Vrhovac je u februaru ove godine potpisao odluku kojom Investiciono-razvojna banka Republike Srpske odobrava kredit od dva miliona KM firmi „Niskogradnja“ d.o.o. Laktaši. Taj kredit je pomenuta firma iskoristila za vraćanje pozajmice koju je uzela od Klena u 2018. godini.
11.
Ono što Vidovićeva i Vrhovac nisu ni u snu mogli zamisliti, jeste da ih je Klen tajno snimio prilikom dogovaranja zajedničkih poslova u Klenovoj podrumskom kabinetu u "Kajaku", što on čak i ne krije.
 |
| Dodik i Vrhovac |
Da su bili pažljiviji oni bi mogli vidjeti da se u toj prostoriji, ispod velike TV plazme, koja se nalazi ravno od ulaznih vrata i lijevo od stakla koje gleda na rijeku Vrbas, nalazi mini kamera.
Doduše, Klen u toj prostoriji voli da priguši svjetlo, a Vidovićeva i Vrhovac sada znaju i pravi razlog za to. Očigledno da je Klen u toku dugogodišnje robije shvatio da mora da se osigura za slučaj da ga drugi jaki igrači Crvene Sekte ponovo pokušaju pustiti niz vodu, u neki od KPZ-ova.
12.
Klen je megaloman. Stambeno-poslovni kompleks koji gradi u „Picinom parku“ ga je doveo gotovo do bankrota. O tome najbolje govori podatak da je morao da natjera prijatelja Ljubomira Ćubića, vlasnika firme „Niskogradnja“ d.o.o. Laktaši, da mu vrati pozajmicu od 4 miliona KM kako zna i umije.
Pored toga, Klen je bio primoran i da ubijedi sina Renata da proda luksuzni stan od cca. 170 m2, u naselju „Aleja Centar“ (investitor GP „Krajina“ a.d. Banjaluka).
Renato Radišić je taj stan prodao prije nekoliko mjeseci za iznos od blizu 500.000 KM, a kupac tog stana je privrednik iz Švajcarske, porijeklom sa ovih prostora. (nastaviće se i neće još dugo stati)
