субота, 25. август 2018.

Preminuo Željko Cvijanović, novinar

piše: Slobodan Vasković



Preminuo je Željko Cvijanović, 25.08.2018. godine.

Moj prijatelj nekada, dok smo zajedno radili u “Ekstra magazinu”, banjalučkom “Reporteru”, “Građaninu”, listu pokojnog Aleksandra Tijanića.

Zadnjih desetak godina smo se razišli. Potpuno. Do neprijateljstva. 
Što ne znači da sam prestao da čitam sve što piše, a pisao je izvanredno.

Upoznao sam ga davne 1997. godine, tada je radio za AIM, pod pseudonimom, ne sjećam se više tog imena; Nazvao me Senad Pećanin, tadašnji urednik magazina “Dani”, pitao znaš li Ko je pseudonim, znao sam, uvezao ih i nastala je višemjesečna polemika u “Danima” o svim aspektima rata i dešavanja nakon njih. 

Polemika je bila veoma čitana, široka, dugotrajna i nimalo nježna. Jedna od najznačajnijih novinarskih polemika u BiH.

U potpunom Neprijateljstvu, svako od nas otišao je na svoju stranu; On u Beograd da postane novi Tirke ili Tijanić, ja ostao u Banjaluci sa blogom.

On je u Beogradu postao Cvijanović, ja sam u BiH ostao Vasković. Zajedno su nas, uprkos lošem odnosu, strpali u nekoliko propagandističkih knjiga, prikazujući kao demone. 

Malo je i to bilo: Toliko su ga mrzili da su napisali ogavnu knjigu o njemu; Nakon toga su, po ugledu na to nedjelo, sličnu napisali i o meni. Pisci nedjela su različiti. Namjera im je bila ista - uništiti!

Imaš Prijatelja, koji ti postanu Neprijatelji, ali za koje uvijek ostaješ vezan, jer ni njemu ni tebi ne praštaju neki treći, četvrti, enti - Maliciozne neznalice koje se uvijek kriju ispod nečijeg šinjela. 

Bez obzira na činjenicu da sam se na njegovom portalu “Novi Standard” nerijetko, često, poslednjih godina, nalazio stalno u formatu mete polupismenih žeton analitičara banjalučkog Režima, Njegova smrt je duboko potresna za mene. 

Ako ne znaš cijeniti Neprijatelja, njegovu snagu, znanje, harizmu, kako ćeš znati cijeniti Prijatelja?!