Piše: Slobodan Vasković
1.
BiH, sa svim svojim nivoima, nalazi se u izuzetno teškoj situaciji, koja svakim danom dobija na dramatičnosti; Oni koji vode državu, entitete, kantone, opštine… i koji su, (najveći dio njih), navikli da žive na grbači naroda našli su se u situaciji koju su najmanje očekivali/željeli - da zaista moraju početi da vode brigu o svakom stanovniku BiH, na cijeloj teritoriji.
2.
Ta briga se ne može riješiti prebacivanjem kompletne odgovornosti i težine situacije na stanovništvo, njegovim držanjem u izolaciji sedmicama, jer u toj izolaciji mora da preživi ne samo napad virusa, već i brojne druge, podjednako, teške egzistencijalne probleme.
3.
Ti problemi nisu nastali juče, već su posledica dugogodišnje, višedecenijske nebrige i nesposobnosti (raznih) vlasti, a sada su dramatično eskalirali napadom pošasti.
4.
Posljedice višedecenijske, najblaže rečeno, nebrige prema svim resursima, nemanja nikakve ideje o razvoju, pokrivenom maksimalnim insistiranjem na tajkunizaciji, partokratiji, kleptokratiji…, stvaranju sistema na podobnim, ne i sposobnim, polako, ali nemilosrdno, eruptiraju u BiH, svim njenim dijelovima.
5.
Rupe u tkanju vlasti na svim nivoima, potom one ekonomske i privredne, ranije vješto prikrivane brojnim spinovima, sve su vidljivije i, što je još gore, sve su veće; I šire se, bez naznaka da se čine adekvatni postupci kako bi se bar, u nekim segmentima, djelimično popravile.
6.
Uspjelo se, u oblasti obrazovanja, ublažiti negativne efekte krize; Zdravstvo je već gotovo na svom maksimumu i ultimativno je njegovo ojačavanje, kako se ne bi slomilo, jer bi to bila tragedija; Istovremeno, u drugim ključnim oblastima većina djelovanja se svela na apele stanovništvu da ostane kući; Uvođenje novih restriktivnih mjera za kretanje istom tom stanovništvu; Kamčenje pomoći po principu “daj šta daš”…, što samo ukazuje na neefikasnost vlasti, njene brojne limite, koje je sama sebi nametnula ranijim neodgovornim, partokratskim i kleptokratskim djelovanjem.
7.
Ti limiti su sada jasno ocrtani, ne mogu ih prikriti ni stalna “prebacivanja” težišta krize pokušajima nijansiranog informisanja javnosti, koje se sastoji od reda novih mjera, reda obećanja, spinova, odvlačenja pažnje pojedinačnim humanitarnim akcijama i reda, nažalost, novooboljelih.
8.
Taj broj neumoljivo raste, dan za danom, u svim dijelovima BiH, a vijesti iz najbližeg okruženja, kao i iz cijelog Svijeta su još dramatičnije.
9.
Mnogo jača društva, od onog/onih u BiH, posrću pred naletom virusa, ali te zemlje iznalaze kvalitetna rješenja u hodu, posebno u oblasti ekonomije, privrede i zdravstva. I, što je podjednako važno, iznalaze načine pomoći svakom pojedincu, kojeg je dohvatila kriza.
Pojedinca, njegovih problema i načina kako da ih riješi u nadolazećem vremenu, prepunom velikih i teških izazova, nema još uvijek u onom što emituju vlastodršci iz cijele BiH.
Taj nedostatak rješenja je opipljiv, što situaciju dodatno usložnjava, jer se kasni na ključnim kolosijecima.
10.
Potpuno je neshvatljivo da nije još uvijek usvojen budžet BiH, a još je neshvatljivije da se njegovo usvajanje uslovljava pojedinim političkim zahtjevima, ucjenama, koje nemaju nikakvog dodira sa novom realnošću u kojoj se zemlja nalazi i svi u njoj; Realnost je, već na samom svom početku, presurova, bremenita strašnim opasnostima i ispunjena orgomnom količinom nemoći.
11.
Neusvajanje budžeta, samo po sebi, gotovo da onemogućava dotok bilo kakve finansijske pomoći sa strane; Uz to, ugrožava dodatno i bez ikakve potrebe sve, ionako dobro nagrizle, nerazvijene, decenijama sistematično i namjerno potkopavane stubove društva. Između ostalih i zdravstvenog sistema.
12.
Krhkost zdravstvenih sistema je očita, na nju ukazuju i sami zdravstveni radnici, svjesni opasnosti koju bi iznjedrilo eventualno slamanje sistema, bilo kog njegovog dijela.
13.
Mjera za preživljavnje privrede i ekonomije nema; Ni ne nazire se sistemski pristup; Sve je još na adhok odlukama o pomoći pojedinim mikrosegemtnima.
14.
Kako da plate PDV, ostale namete, oni koji su morali da zatvore svoje radnje, da privremeno prestanu sa proizvodnjom, nekim drugim djelatnostima? I odakle da ga plate: Ne postoji odgovor na ovo pitanje. Ni na brojna druga.
15.
Korona je već pojela ovu godinu; Nije više pitanje da li je već načinjena ogromna šteta, već njenog eksponenta, njegovog konačnog broja, koji se svakim danom multiplikuje, kako zbog nemogućnosti rada, onemogućavanja kretanja ljudi, roba i usluga, koje su direktna posledica napada virusa, tako i zbog nedjelovanja sistema, zakašnjelih reakcija ili njihovog potpunog odsustva, kao i previdljivog nedostatka kreativnih i inteligentnih rješenja za privredu i ekonomiju.
16.
U takvim okolnostima, zdravstveni sistem je još ugroženiji; Prva linija fronta borbe pritiv virusa dodatno je oslabljena, kao i stanovništvo, koje je prisiljeno da se skloni, da se ne kreće, da ne ide na posao; Ugrožen je, posebno, onaj dio koji je bio bez posla, koji su ostali bez posla, oni sa malim penzijama, oni bez primanja, i, samim tim, sredstava za dalji život u izuzetno teškim uslovima, uslovima doslovnog ratnog stanja u borbi protiv pošasti.
17.
Vlastodršci su donijeli restriktvne mjere, dobar broj njih je prijeko potreban, ali dosta ih je i nedorečeno i djeluju kao da se donose samo da bi se javnosti demonstrirala proaktivnost, stvorio njen privid, a sama mjera je manje bitna, jer je u praksi nesprovodiva; Kao ona o ograničavanju količina prilikom kupovine određenih proizvoda, ali nije jasno kako će biti sprovedena i kako će se, primjera radi, bilo kom licu/licima onemogućiti da stvara/ju zalihe, ako navedene količine kupuje u nekoliko prodavnica u jednom danu; Ili, pak, dan za danom? Na koji način će biti moguće uspostaviti kontrolu nema nikakvog odgovora.
Kao što nema odgovora da li se mjere za grupu 65+ odnose i na funkcionere, direktore, ministre….; Kao što smo svjedoci da brojni zvaničnici javno ne poštuju mjere nametnute stanovništvu.
18.
Nije sporno da svi građani, sem uposlenika nadležnih službi i onih kojima je neophodno kretanje, ostanu u četiri zida, ali je sporno gdje će, kada jednom pošast prođe, iz ta četiri zida izaći?
19.
Mjere zabrane kretanja, ma koliko bile potrebne, restriktivne i drakonske, i da se stopostotno ispoštuju nisu ni blizu dovoljne za rješenje virusne krize i bezuslovnom, prijeko potrebnom, sprečavanju najgoreg scenarija, poput onog na sjeveru Italije.
Bitno je primijetiti da je Italija spriječila da se kriza, u protekle dvije sedmice, prenese na cijelu zemlju.
Bitno je primijetiti da je Italija spriječila da se kriza, u protekle dvije sedmice, prenese na cijelu zemlju.
20.
Nema dobrog scenarija, jasno je svakom, ali ukoliko, što prije, ne prestane svaka vrsta obračuna, zanavljanje/jačanja političkih omraza, ucjenjivačkih poteza, spinovanja, političkog lešinarenja…, ukoliko saradnja na svim nivoima vlasti ne bude maksimalizovana, kao i rad svakog nivoa vlasti, lišena svakog ranijeg egoizma, zle namjere, politikanstva, onda će se, sam po sebi, najgori scenario nametnuti sam.
Virus nastavlja da napada, neće čekati da se bilo ko beskrajno "dogovara", a ucjene i nepotrebno, neshvatljivo, nerazumno političko djelovanje, kao i nedonošenje brzih, sistemskih privrednih i ekonomskih mjera, samo će njegov napad ojačati.
Virus nastavlja da napada, neće čekati da se bilo ko beskrajno "dogovara", a ucjene i nepotrebno, neshvatljivo, nerazumno političko djelovanje, kao i nedonošenje brzih, sistemskih privrednih i ekonomskih mjera, samo će njegov napad ojačati.
