piše: Slobodan Vasković
1.
Milorad Dodik je loš vladar; Njegova vladavina je svjesno maliciozni i iznad svega izuzetno nehumani odnos prema stanovništvu kojim upravlja.
2.
Brojne blokade instiitucija, koje je režirao tokom proteklih dugih godina, uvijek su služile za odbranu njegovih interesa.
3.
Istovremeno, kriminal i korupcija su pojeli entitet koji je, vremenom, postao njegov talac.
4.
Dodik nikada nije jačao sopstvenu bazu - RS, već je razarao tajkunizacijom, varvarskim komadanjem svih resursa, njihovom bagatelnom rasprodajom, sisetamtičnim poništenjem institucija; Izvlačenjem njihove suštine i stavljanjem u funkciju apsolutne manjine nesavjesnih, nepoštenih, laživih komesara, kojim je okružen i koje je postavio iznad Zakona.
5.
Njegova navodna nacionalnu retorika demaskirana je kao ortodoksna laž, sračunata da bi Oligarhija mogla što nesmetanije oteti sve vrijedno.
6.
Poslednjom blokadom institucija BiH, Dodik se doveo u nezavidan položaj, jer su njegovi ucjenjivački pokušaji izignorisani, a insistira se na bezuslovnoj deblokadi; Pristanak na takve zahtjeve Dodik vidi kao sopstveni debakl i pokušava istrajavanjem na opstrukciji funkcionisanja države ishoditi nemoguće - da mu se izađe u susret benefitom koji bi mu omogućio zaokret.
7.
Benefit se ne nazire, Dodik mora ići u još dublju krizu, a sa postojećim kadrovima i vezama, devastiranom RS do mjere da je od nje ostao samo privid, ne može je iznijeti na, po njega, zadovoljavajući način, bez obzira na svu podršku/naredbe koje ima iz Rusije.
8.
Ponavljanje ofucanog narativa “borbe za RS” više nije korisno za njega, a dalje “ukopavanje” u RS, kako bi se branio žrtvovanjem entiteta, više je odraz sopstvene nemoći u odnosima na nivou BiH i odnosima sa Zapadom, nego što će mu biti od neke velike koristi.
9.
Pitanje je koliko dugo još Dodik može držati BiH u blokadi; On planira do lokalnih izbora, ali to je već vrlo opasan avanturizam čak i za njega, jer entitet je bez novca, što je Dodikov najveći problem u cijeloj situaciji; Uz brojne druge, koji se protežu od njegove izolacije, izolacije drugih visokih funkcionera iz RS, pa sve do otvorene mogućnosti njihovog sankcionisanja, kao odgovora Evrope i SAD-a na potpuno iracionalnu blokadu države.
10.
Nema povratka na staro, bez obzira na agresivnu kampanju njegovih medija, kao i jalove pokušaje stvaranja privida o “pokretu” na čijem čelu je Dodik, jer nikakav pokret ne postoji, niti postoji ikakav politički kvalitet u onome što on čini, već samo apsolutna neprincipijelnost, nekonzistentnost, površnost, kombinovana sa primitivizmom kao jedinom konstantom.
11.
Poseban aspekt problema u kojima se Dodik našao jeste što su njegovi politički postupci, sa apsekta RS samoizolacionistički, dok su na nivou BiH nasilnički, a poltronski u spoljnoj politici.
12.
Njegov “primijenjeni” makijavelizam ne može pomiriti ova tri “politička” pravca, koja je sam uspostavio, tako da su ti procesi u potpunosti degenerativni po njegova htijenja i dodatno razarajući za njih.
13.
Politički diletanti/poltroni, kojima je Dodik okružen i kod kojih je najuočljivija Dželatska spremnost na brutalnu akciju protiv pluralizma/kritike i forsiranje maksimalnog učinka na anesteziranju javnosti i poništenju bilo kakve kreacije ideja, što su u sukobu sa njegovim prašnjavim, plitkim, odavno prevaziđenim, dogmama, nikako nisu sposobni da mu iznađu prihvatljivo rješenje za izvlačenje iz krize, bez teškog debakla, ali su itekako sposobni da ga gurnu u totalni sunovrat.
14.
Dodik će doživjeti teške poraze u vremenu koje slijedi; Svjestan je on toga, kao i činjenice da će, prije nego njegov debakl postane vidljiv i opipiljiv, pasti dio poltrona kojim se okružio; Dodik i računa na to, vjerujući da će to ublažiti brzinu slobodnog pada, doprinijeti jačanju jednoumlja na kojem insistira kao na zadnoj liniji odbrane, ali takav pristup već otvranja pitanje i računa i krčmara.
