piše: Slobodan Vasković
1.
Mićo Mićić, gradonačelnik Bijeljine, isključen je iz SDS-a.
Bio je to jedini logični zavšetak minisapunice u kojoj je Mićić, suprotno zvaničnim stavovima vrha SDS-a, potpisao Sporazum o saradnji sa SNSD-om i oglušio se na pozive da od njega odustane, jer je vrh partije, kojoj je pripadao, bezuslovno protiv bilo kakve saradnje sa organizacijom Milorada Dodika i njim lično.
2.
Da Mićić nije isključen iz stranke, Mirko Šarović bi, zajedno sa Predsjedništvom partije, trebao spakovati kofere i napustiti taj brod; Razlog je jednostavan - u toj situaciji bi jedan stranački Knez, koji vodi Gradski odbor, bio stavljen iznad cijele partije i diktirao bi njeno djelovanje, što je nepojmljivo i politički iracionalno.
3.
Odnosi na relaciji Šarović/vrh SDS - Mićić došli su do isključive faze - ili/ili i nije bilo dileme kako će se okončati.
4.
Isključenjem Mićića, SDS je potvrdio da je čvrsto opredijeljen da djeluje kao opoziciona stranka koja ne želi nikakav kontakt niti saradnju sa Dodikovim SNSD-om.
5.
Istovremeno, Šarović se potvrdio kao lider koji dugo važe, ali ne preza da povuče i velike rezove, kako bi sačuvao stranku, što je osnovni cilj njenog vrha; Mnogo veći i bitniji nego pobjeda na izborima u Bijeljini po previsokoj cijeni koju je trebalo “platiti” Dodiku - nakon dvije godine mandata predati SNSD-u upravljanje Gradom, dok bi sve najvažnije funkcije u bijeljinskoj upravi bile na raspolaganju SNSD-u četiri godine; Navedeno je predviđeno Sporazumom između Dodika i Mićića.
6.
Da je taj dokument prihvaćen od vrha SDS-a, cijele stranke, značio bi potpunu kapitulaciju te partije pred Dodikom i njen brzi raspad, a jedan dio SDS-a bi se, u takvom raspletu, utopio u SNSD-u i u RS bi, defakto, imali jednopartijski sistem kojem Dodik javno teži.
7.
Šarović je, očito, bio svjestan šta bi značilo popuštanje pred Mićićem i odlučio se za njegovo uklanjanje iz partije i spriječio poništenje SDS-a, uspostavljanje jednopartijskog sistema i nametanje jednoumlja po Dodikovim autokratskim principima.
Nebitno je ko će pobijediti u Bijeljini u odnosu na činjenicu da je spriječeno ukidanje minimuma preostalog višepartijskog sistema.
Navedeno je najznačajnija posledica Mićićevog isključenja, a sve ostalo su, u odnosu na rušenje pokušaja inaugurisanja jednopartijskog sistema i jednoumlja, manje bitne stvari.
8.
Među njima je i pitanje kako će se na djelovanje SDS-a u cjelini, a posebno u Biijeljini i Semberiji, odraziti odstranjivanje Mićića, koji je kroz brojne mandate na čelu Grada izgradio sopstvenu infrastrukturu i u Bijeljini, ali i u SDS-u; Njegovo izbacivanje iz stranke nije nimalo bezazlen čin, već akt sa dosta rizika - manjih po SDS, većih po dešavanja u Bijeljini, preostalom najjačem uporištu te partije.
9.
Mićić će za sobom, bez sumnje, povući jedan broj i funkcionera i glasača, ali je prerano procjenjivati da li će taj postotak biti odlučujući da SNSD preuzme vlast, sa ili bez Mićića, u Bijeljini, gdje je nikada nije imao.
10.
Prerano je iz mnogo razloga:
-Proteklih godina bilo je toliko mnogo takozvanih preletača, što je građanima/biračima u velikoj mjeri ogadilo one koji mijenjaju “boju dresa” i to je veliki problem za Mićića;
-Mićić je, bez ikakve borbe, htio da preda Bijeljinu na upravljanje SNSD-u, što će, takođe, imati negativne posledice po njegov rejting;
-Mićić, kao i svaki Knez, ima unutarstranačke suparnike na lokalnom nivou i one koji su nezadovoljni njegovim radom; Pitanje je koliki je broj njih, kolika im je snaga i koliko takvih je Šarović uspio privući sebi?
Od odgovora na ovo pitanje u velikoj mjeri zavisi dalji razvoj situacije u Bijeljini.
-Do izbora je ostalo još dosta vremena, što, takođe, ide u prilog SDS-u, posebno zbog činjenice da je SNSD u defanzivnoj poziciji na državnom nivou, gdje jeste vlast, ali ključni faktor koji je blokira.
SNSD je u sukobu sa brojnim značajnim faktorima u BiH i trpiće štete zbog toga u periodu koji dolazi.
-Dodik ne može predugo držati BiH u blokadi, a ne nazire se nikakav benefit za njega da se nekako izvuče, bez teških političkih gubitaka, iz političkog
živog blata u koje je sam skočio.
-Dodiku je BIjeljina potrebna kako bi se što dublje “ukopao” u daljim sukobima sa Zapadom; Ona je njegov strateški cilj i zato će uslijediti žestok udar i na SDS i na Šarovića, ali takav udar je dvosjekli mač.
11.
U cijeloj ovoj priči ništa još nije ni gotovo, ni završeno, a uslijediće još niz borbi na relaciji Mićić - SDS, s tim što je ključnu bitku Mićić već izgubio.
12.
Treba reći i da Mićićev postupak nije nikakvo iznenađenje; Štaviše, da je drugačije uradio to bi bilo iznenađujuće, jer on već dugi niz godina igra sa Dodikom i rušio je, zajedno sa njim, i Mladena Bosića i Vukotu Govedaricu.
Ovo mu je bio poslednji tango sa Dodikom i zadnji sa SDS-om!
13.
Mićić nije uspio srušiti ni Bosića ni Govedaricu, sada ni Šarovića koji ga je uklonio (uz jednoglasnu podršku Predsjedništva SDS-a).
I ovaj gubitnički niz ne ide u prilog Mićiću, posebno zbog činjenice da je Šarović od svojih prethodnika naslijedio vrlo poroznu stranku, teško uzdrmanu zbog brojnih prebjega, sa vidljivim rupama u SDS-ovom stranačkom tkanju (najveća je ona dobojska), ali ga Mićić ni u takvoj situaciji nije uspio nadjačati.
14.
Djeluje kao paradoks, ali Šarović je isključenjem Mićića, u najvećoj mjeri, prekinuo destabilizaciju SDS-a i okrenuo taj proces u suprotnom smjeru; Taj proces stabilizacije teško da mogu zaustaviti neki eventualni novi mićići iz prostog razloga što su značajno manji kalibar od izbačenog bijeljinskog Kneza i što bi njihovo udaljavanje iz partije bilo podvedeno pod “čišćenje stranke”!
15.
Drugim riječima, Mićić može nanijeti još neku štetu SDS-u, ali više ne može destabilizovati stranku kao što je to činio u proteklom periodu!
