Stalno me kritikuju kako nikog nikad ne pohvalim; Evo izuzetka.
Dopada mi se stari dobri niski Miroslav Lazanski: Ima izvanredan način da od frontalnih pokvarenih budala napravi kompletne podle idiote. I to javno; Toliko uvjerljivo da se svi mogu svojim očima uvjeriti da Lazanski baš to čini.
Tako se poigrao i sa Predragom Ćeranićem i Aleksandrom Pavićem, metastazama truležnih promjena razuma Dragana Lukača. Direktno, bez pardona, pred širokim auditorijem.
Lazanski, “Pametan Dečko”, radi za sebe. I drži do higijene. Nije se sa narečenim rukovao ni prije ni poslije emisije. Iz prostog razloga što nije ponio medicinski benzin da opere ruke.
