Piše: Slobodan Vasković
Ranko Škrbić, kum Milorada Dodika, dio je Ekspertske grupe za izradu terapijskih protokola i smjernica za liječenje bolničkih pacijenata sa COVID-19 infekcijom.
Škrbić, grobar zdravstva RS, trebalo je da bude poodavno u zatvoru, jer je atakovao na zdravlje stanovništva, posebno trudnica i djece dijabetičara dozvoljavajući da se tretiraju kao zamorčad i na njima eksperimentiše sa lijekovima koji u to vrijeme nisu imali dozvolu za upotrebu.
Škrbić i sada predlaže eksperimente na oboljelima od Covid 19, javno iznoseći stavove da ih se treba liječiti krvnom plazmom, iako nije dokazano da taj oblik liječenja pomaže oboljelima od korona virusa.
Postoje informacije da je najmanje jedan pacijent u RS tretiran krvnom plazmom. Ništa čudno od Škrbića koji nije ljekar već monstrum što je svjesno uništavajući zdravlje naroda zaradio stotine miliona KM.
Za portal “Žurnal” uradio sam tri filma koja svjedoče o nedjelima Ranka Škrbića, nekadašnjeg ministra zdravlja u Vladi RS i ambasadora BiH u Srbiji.
Poslednji film iz te trilogije zove se “Fabrika” i emitovan je 22.01.2015. godine.
U filmu su objavljeni dokumenti koji svjedoče da je Ranko Škrbić dekretom iz Kabineta ministra zdravlja promijenio način liječenja 13.000 dijabetičara, ukidajući humane insuline i uvodeći isključivo insuline analoge.
Ono što je tragično jeste da je Škrbić promijenio način liječenja trudnicama i djeci, oboljelim od dijabetesa, i dekretom ih prisilio da koriste lijekove koji u tom trenutku nisu bili odobreni za taj dio populacije, oboljele od šećerne bolesti.
Najtragičnije od svega jeste ćutanje većine ljekara i prihvatanje koncepta prema kojem oboljeli nisu imali mogućnost izbora.
Nije Škrbić jedini odgovoran za takvu situaciju, već i brojni drugi ljekari i institucije, koje su dozvolile da on u Republici Srpskoj stvori svojevrsnu fabriku bolesnika.
U filmu „Fabrika“ objavljeni su i brojni dokumenti o enormnoj potrošnji novca za lijekove za dijabetes, što je uzrkovalo da Fond zdravstva RS dođe na ivicu uništenja.
Niko od odgovornih nije htio da govori za “Aferu” o ovom pitanju, dok su ministri, koji su sjedili u Vladi zajedno sa Škrbićem, demonstrirali potpuno amneziju o ovom problemu.
Zdravstvo RS je u gubitku miliradu i sto miliona maraka, ponajviše zahvaljujući Škrbićevim nedjelima, a on nastavlja i dalje da pljačka bjesomučno, jer stojki iza svake veće nabavke u tom sektoru. Takođe nastavlja da stanovništvo RS tretira kao privatnu Fabriku bolesnika.
Portal Dnevno.ba objavio je 13.05. da je “Na osnovu člana 214. stav 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku BiH, a u vezi sa članom 215. stav 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku BiH, u krivičnom predmetu, broj: T20 0 KT
0013524 17 od 16.02.2017. godine, u prostorijama Tužilaštva Bosne i Hercegovine, u predmetu protiv Ranka Škrbića, bivšeg ministra u Vladi RS-a, Snježane Popović Pejčić, Nebojše Lalića iz Beograda i tadašnjeg predsjednika RS-a Milorada Dodika, zaprimljen je Izvještaj o počinjenom kaznenom djelu Udruživanje radi činjenjena kaznenih djela“!
Portl navodi da su RS oštetili za 80 miliona KM.
Narednih dana emitovaću i prva dva dijela trilogije o Škrbićevom udaru na zdravlje stanovništva.
Da napomenem da sam o Škrbićevom tretiranju građana kao zamorčadi pisao još jula 2014. godine, ali i nebrojeno puta prije i poslije toga. Niko ništa nije preduzimao, a Škrbić je nastavio da uništava zdravstvo i, što je najmonstruoznije, zdravlje ljudi.
Dosje Ranko Škrbić 3: Fabrika bolesnika (19.07.2014)
piše: Slobodan Vasković
Ranko Škrbić, koji je osam godina (2006.-2013.) vodio sve poslove oko nabavke lijekova u Republici Srpskoj, u tom periodu je za nabavku insulina potrošio oko 81 milion konvertibilnih maraka.
To znači da je prosječno godišnje Fond zdravstva izdavajao za insuline cca 10 miliona maraka. Koliko je to visoka i pretjerana potrošnja novca svjedoči podatak da je 2005. godine Fond zdravstva RS za insuline utrošio 4.079.832,31 KM.
Škrbić je, po dolasku na vlast marta 2006. godine, na insuline potrošio 4,7 miliona; U godinama koje su dolazile utrošak novca bio je sve veći i veći, pa je 2008. na insuline Fond potrošio 6.737.456,98 maraka.
Ključna je 2009. godina, kada Škrbić dekretom ukida humane insuline i nameće svim pacijentima insuline analoge: te godine za ovu vrstu lijekova utrošeno je 7.919.144,85 KM, da bi godinu kasnije, 2010.g., ta cifra narasla na 9.856.121,77 maraka, a 2011. Fond je za insuline utrošio 11.231.752 KM.
I u naredne dvije godine raste cifra koju Fond izdvaja za insuline, pa je 2012. potrošeno 11,5 miliona, a 2013. godine oko 12 miliona maraka.
Od 2009., kada je donio dekret o ukidanju humanih insulina i mimo svake medicinske prakse namtenuo insuline analoge, Škrbić je na ove lijekove utrošio nevjerovatnih 52.507.18,62 KM.
monopol
Ta cifra je izuzetno visoka i jasno govori da se u insuline „ugrađivalo“ maksimalno.
U tom vremenskom periodu, firma „NovoNordsik“ imala je potpuni monopol na snabdjevanje Fonda zdravstva insulinima analozima.
Ova firma je od Fonda za vrijeme Škrbićevog mandata za samo tri svoja lijeka (Levemir, NovoRapid i Novomix) inkasirala preko 60 miliona KM. Znači, od ukupno 81 milion KM, koje je Škrbić potrošio u insuline, za samo tri lijeka NovoNordisk je naplatila cca 60 miliona KM.
Od te cifre je za Levemir izdvojeno cca 12 miliona KM, za NovoRapid gotovo isto toliko, a za Novomix 35.506.467,34 KM.
Cijena Levemira, koji je uveden u upotrebu po dolasku Škrbića na čelo ministarstva zdravlja, bila je 119,304 KM i tako je ostala sve do kraja 2013. godine. (Odlaskom Škrbića iz ministarstva i Gorana Kljajčina sa čela Fonda, novi direktor Darko Tomaš uspio je sniziti cijenu tog lijeka i Fond ga sada plaća nešto iznad 90 KM. Isti slučaj je i sa ostala dva lijeka, NovoRapid-om i Novomix-om, koji sada koštaju manje od 60 maraka. Na ovaj način u Fondu će ostati milioni maraka godišnje, koji su u ranijem periodu završili u privatnim džepovima.)
rast cijena
Dolaskom Škrbića na vlast, rastu i cijene NovoNordiskovih lijekova.
NovoRapid i Novomix su 2004. i 2005. godine koštali 73,6 KM po komadu, da bi, nakon što je Škrbić ovladao zdravstviom, 2006. cijena oba ta lijeka narasla na 84,24 marke, odnosno poskupili su za 10,64 KM.
Zbog poskupljenja od 10,64 KM, Fond je na ova dva lijeka za osam godina izgubio više od 6 miliona maraka. Taj novac je, bez sumnje, završio u privatnim džepovima. U zagradi su cifre koje su se po osnovu poskupljenja dva lijeka odlile iz Fonda (Novorapid: 2006.-33.143,6 KM; 2007.-54.104,4 KM; 2008.-80.587,36 KM; 2009.-107.091,6 KM; 2010.-166.047,84 KM; 2011.-212.065,84 KM; 2012.-250.000 KM; 2013.-270.000 KM; Novomix:
2006.-112.762,72 KM; 2007.-173.708,64 KM; 2008.-262,956,96 KM; 2009.-394.669,52 KM; 2010.-615.055,84 KM; 2011.-903.985,04 KM; 2012.-1,2 miliona KM; 2013.-1,4 miliona KM).
I na Levemiru je, na osnovu napuhanih cijena, iz Fonda istočeno cca 4 miliona KM, pa je ukupna šteta samo po tom osnovu oko 10 miliona maraka.
Nikakva to šteta ne bi bila da Škrbić nije dekretom naredio da se svi pacijenti liječe insulinima analozima, bez ikakve prethodne pripreme i protokola i bez odgovarajućih kontrola, kada je, nakon njegovog neljudskog postupka, i počelo liječenje neviđeno do tada u svijetu.
potpuno ukidanje humanih i stopostotno uvođenje insulina analoga
Tokom 2005. godine Fond zdravstva nabavio je ukupno 74.203 komada humanog insulina i 6.634 komada insulina analoga.
Dolaskom Škrbića na vlast, omjer između humanih i analoga počinje drastično da se mijenja u korist potonjih. (Treba znati da su analozi mnogo skuplji od humanih insulina. Prvi koštaju od 84 - 119 KM po komadu, zavisno od vrste lijeka, dok drugi ne prelaze cijenu od najviše cca 56 maraka po dozi, a mnogi su značajno jeftiniji. Samo na razlici u cijeni između humanih i analoga, Fond je za Škrbićevog mandata platio više za cca 37 miliona maraka.)
Već 2006. godine, nabavljeno je 14.209 analoga i 61.056 humanih insulina.
I u godinama koje dolaze broj analoga raste, a 2009. Fond nabavlja veći broj skupljeg insulina od onog jeftinijeg. Te godine, ukupno je nabavljeno 56.879 komada analoga i 49.039 komada humanih.
Te 2009. godine, Škrbić donosi dekret da se skroz ukidaju humani insulini. On, kao ministar zdravlja, 02.11.2009. godine, na memorandumu ministarstva, upućuje dopis (broj: 11/04-500-10-17/09) svim direktorima Domova zdravlja, Opštih bolnica i Kliničkih centara, u kojem ih obavještava da ukida humane insuline i, umjesto njih, uvodi insulinske analoge.
„S tim u vezi, neophodno je obezbijediti zamjenu insulinske terapije u što kraćem roku, a prema preporukama da se do sada korišteni preparati: Actrapid NovoLet i Insulatard NovoLet zamijene sa preparatima NovoRapid Flexpen i Levemir“, navodi se u Škrbićevom dopisu.
Dekret je dao rezultate, jer se 2010. nabavlja 90.339 komada analoga i 28.539 komada humanog insulina. U godini koja je uslijedila, 2011., Dekret je još snažnije djelovao i nabavljeno je samo 3.466 komada humanog insulina i 123.057 komada analoga. U naredne dvije godine humani insulini potpuno su izbačeni iz upotrebe i nisu se uopšte dodjeljivali na recept, kako mi je potvrđeno u brojnim apotekama.
U tom periodu su trudnicama i djeci ispod šest godina prepisivani analozi, što je potpuno nezakonito i riječ je o najtežem krivičnom djelu. (Nakon dolaska Tomaša na čelo Fonda, humani insulini se na mala vrata vraćaju u upotrebu.)
Fabrika bolesnika
Kada je Škrbić postao Ministar zdravlja 2006. godine u Republici Srpskoj bilo je zvanično registrovano 10.735 dijabetičara koji su primali insulinsku terapiju. U naredne tri godine taj brost raste frapantnom brzinom i kobne 2009. bilo ih je 13.208. To znači da je za samo tri godine, broj insulinskih dijabetičara porastao za nevjerovatnih 2.473 bolesnika, odnosno u prosjeku za 824 pacijenta godišnje.
U periodu od 2009.-2013., broj dijabetičara na insulinu povećao se na 14.430 ili za 1.222, što je prosjek od 305 pacijenata godišnje.
Da li je moguće da je u periodu od 2006.-2009. u RS vladala „epidemija dijabetesa“, jer je broj ovih bolesnika povećan za šokantnih 2.473/824 pacijenta godišnje? Nakon toga se „epidemija“ smirila, pa ih je godišnje obolijevalo 305! To znači da je tokom 2007., 2008. i 2009. na insulin prevedeno gotovo 300% pacijenata više (godišnje) nego 2010., 2011., 2012. i 2013. godine.
Nije realno da je bila „epidemija“, niti je realno da su ljekari odjednom otkrili ogroman broj dijabetičara koji moraju na insulin. Realno je da su pacijentima koji su oboljeli od dijabetesa Tip2 (manje opasan oblik te opake bolesti i drži se pod kontrolom strogom dijetom i tabletama), Škrbićevi saradnici prepisivali insulin i to bez potrebe, te ih prevodili u Tip1 (riječ je o zavisnom dijabetesu i pacijent mora uzimati insulin).
Na taj način su pripremani za ekspanziju analoga, koja je uslijedila 2009. godine i koja je njenim tvorcima donijela desetine miliona maraka zarade. Na živim ljudima, čije zdravlje je zbog pohlepe zauvijek uništeno. (nastaviće se)
