piše: Zdenko Bajo
Mnogo je likvidacija i usputnih "slučajnih" ubistava, koje je smišljeno zataškavaju takozvani istražni organi, ali je vjerovatno plansko prikrivanje ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, najveći zločin režima, jer se radi o djetetu koje je tek krenulo u osnovnu školu.
Obilje je dokaza i dokumenata o smišljenom prikrivanju tog ubistva i mogu se ispisati stotine stranica, ali sada će se u najkraćem mogućem opisati neki najvažniji detalji, uz prezentaciju dokumenata i fotografija.
Pošto im plan za prikrivanje ubistva preko obdukcije nije uspio, odlučili su da zatraže vještačenje u Beogradu od vještaka trasologa Miroslava Busarčevića; Međutim, prikrili su mu sve unutrašnje povrede, poslavši mu samo fotografiju površinske rane i, što je još važnije, sa lica mjesta je uklonjen materijalni dokaz ubistva, a to je dječiji ruksak koji je Ivona imala na sebi.
Shvativši da je njihov monstruozni plan razotkriven, pripadnici kriminalne grupe iz tužilaštva i policije su u saradnji sa saučesnikom, načelnikom Sudske policije Dankom Borovčaninom, pokrenuli su fašistički tretman sprovodeći, kako su naveli, usmenu naredbu da se Zdenku Baji, njegovoj sestri i drugim srodnicima Ivone Bajo ne dozvoljava pristup u tužilaštvo.
Ivona Bajo je zvanično pronađena kako leži na asfaltu na ulazu u "AD Univerzal", firme iz "Bobar grupe", sa svojim biciklom u lokvi krvi, te je prevezena u bolnicu; U startu je prikrivena činjenica da je istovremeno u "Univerzal" ušao kamion da istovari 4 paketa neidentifikovane robe, te pobjegao prije dolaska policije; Kasnije je, prema datim izjavama, ustanovljeno da je ujutro, direktor sa magacionerom zatekao samo paket, što znači da su 3 paketa nestala preko noći, pod nadzorom portira. To objašnjava zašto je prikriven ovaj zločin.
Osim ogromne pljačke preko "Bobar banke", što je otkriveno nekoliko godina kasnije, unutar "Bobar grupe" su se vršile i druge kriminalne radnje, kao što je krijumčarenje, a jedino je nepoznato šta se nalazilo u tri nestala paketa - da li narkotici ili neka druga roba?
Pripadnici mafije iz policije, konkretno inspektor Marković Dragoslav, a prije svih, okružni tužilac Danica Stjepanović, pokušali su ubistvo Ivone Bajo, predstaviti kao pad sa bicikla, poslije čega se navodno nabola na žicu, što obducent u Bijeljini nije htio da potpiše; On je izjavio porodici da sigurno nije žica u pitanju i da takvu povredu nikada u životu nije vidio.
Taj dokaz je potpuno uklonjen iz istrage i, naravno, o njemu nije obaviješten vještak u Beogradu; Tek 2015. godine vraćen je porodici: Tada je sudskim zapisnikom konstatovano da je kaiš na njemu dvostruko presječen, veći dio nedostaje, a ostatak je zamrljan nekim hemijskim sredstvom, čime su se, očito, nastojali ukloniti tragove masti i ulja od kamiona koji je prilikom ubistva dovezao robu.
Iako je policija fotografisala taj ruksak i vidi se da je kaiš presječen, oni to nisu evidentirali u zahtjevu za deponovanje, čime su smišljeno izbjegli vještačenje tog predmeta i utvrđivanje kako je i kojom silom dvostruko presječen dvostruko kaiš.
Iz izjava vozača koje su date tek 15 dana poslije ubistva se vidi da su imali kvar na kamionu pošto im je pukao nosač rezervara, koji su oni potom utegli španerom i tako tehnički neispravnim vozilom nastavili put.
Po svemu sudeći, prilikom skretanja u "Univerzal", ta njihova privremena konstrukcija, odnosno traka je pukla i jedan metalni dio, da li traka ili neki drugi dio, istrgnut sa kamiona velikom brzinom je odletio i presjekao kaiš ruksaka a onda pogodio i usmrtio djevojčicu
Na ulazu u "Univerzal" se i danas vide dva paralelna traga koja su mogla nastati padom rezervoara na asfalt, koji se vukao nekoliko metara do zaustavljanja kamiona.
Ali pošto su policija i tužilaštvo smišljeno prikrili te podatke i nisu uopšte vještačili ruksak, porodica je prvo došla do snimaka tog materijalnog dokaza ubistva uz dozvolu sudije, te pokušala predati nove dokaze tužilaštvu i dobiti odgovor, kako je došlo i čime, do presijecanja kaiša, da li je to mogla učiniti žica ili je neki drugi predmet presjekao kaiš i ubio djevojčicu?!
Sve to učinjeno je sa ciljem da porodicu spriječe u dostavljanju dokaza, a da tužilaštvo i policija glume godinama kako o tome nemaju pojma: Konačno se to razotkrilo u januaru 2017., kada, poslije zahtjeva sudije, Danica Stjepanović pismeno izjavljuje i, naravno laže, kako o oštećenjima na ruksaku nema saznanja.
Postoji mnogo dokaza da se radi o gnusnoj laži, a dio njih su zahtjevi tužilaštvu i policiji iz 2011. u kojima se pominje upravo ovaj sporni dječiji ruksak, odnosno torba.
Zahtjev iz 2014., sadrži čak i fotografiju spornog dokaza, što potpuno demantuje tužilaštvo u njihovoj tvrdnji kako o svemu nemaju saznanja.
Potpuno je jasno da ne postoji nikakva država ni institucije, nego se radi o privatnoj mafijaškoj organizaciji koja je smišljeno prikrila ubistvo osmogodišnje djevojčice, kako bi zataškala krijumčarenje i pljačku milijardi maraka preko "Bobar grupe", što je danas opštepoznata činjenica; S obzirom da kriminalci prikrivaju i druge zločine i nastavljaju sa pljačkom, oni i dalje na sve načine pokušavaju spriječiti objelodanjivanje dokaza o ovom gnusnom ubistvu i procesuiranje krivaca.
