Piše: Slobodan Vasković
1.
Derealizacija je u potpunosti savladala Milorada Dodika.
2.
Nedavno je imao osjećaj da ima snage da pojede Srbiju; Komad po komad!
3.
Pokazalo se da mu je osjećaj za realnost i vrijeme teško narušen, uprkos činjenici da je uložio ogromnu gomilu novca u raznorazne ultradesničarke stranke, podzemne strukture ili, ako više volite, “Kapije”, “sjenke” i ostale nesrpske nečasti.
4.
Derealizacija je savladala i njegove Sektaške sljedbenike koji su povjerovali u njegove OKP-ove da je bitan kao nekada, da je snažan kao što je to bilo nekada (a od tada je prošlo već podosta godina) i da Dodik, koji je neintegrisan u sadašnjosti, može iz te prošlosti, kada jeste još bio snažan, u bliskoj budućnosti da pojede Srbiju; Prije toga i cijelu BiH.
5.
Njegovi Sektaški sljedbenici čak i ne kriju teško narušeni doživljaj realnosti i otvoreno napadaju i BiH i na Srbiju, histerišu, hajkački raspoloženi, potpuno nesvjesni da su van realnosti i da djeluju u nestvarnosti spoljašnjeg svijeta koju zabludom vide kao realnost.
6.
U stvarnosti Dodik je karton; A i oni sa njim.
7.
Razlog je jednostavan - potpuno su ostali bez moći opažanja brzine brzine procesa koji se dešavaju i odnose ih.
8.
Biće ubijeđeni da im se desila stihija, a ne da su potopljeni zbog vlastitog nerazumijevanja okruženja, potom i samih sebe, odnosno vjerovanja/zablude da njihov palanački mentalitet duboko zaglibljen na pola puta između sela i grada (pa ni tamo ni ovamo), može da savlada Velegrad!
9.
Brzina Procesa se povećava iz dana u dan, Palanka je sve učmalija; Mentalni Polusklopovi koji njome vladaju sve urušeniji, suicidno napadaju sami sebe ubjeđujući se da je nestvarnost njihovog unutrašnjeg svijeta, u kojem oni sebe vide kao istoriju koja nastupa, predaleko od toga da bude prozrena.
Samim tim i prezrena.
10.
Na ovom mjestu, kada im se na trenutak, ali baš na trenutak, veličine Higsovog bozona, (koji u njihovom slučaju nikako nije i “Božija čestica”, već Đavo u gotovo nevidljivim detaljima), ukaže da su prozreni, prezreni, nepotrebni i da je istorija već otišla, a oni, kao njen duboko zaostali, nepotrebni dio, moraju biti odbačeni, što nikada nije blago, već izrazito grubo - do mjere zgaženosti, počinju da jedu karton.
Čine to halapljivo, pohlepno, alavo, nezasito, gramzivo…, kao što su otimali godinama, decenijama…
11.
Gubitak moći opažanja brzine procesa je nenadoknadiv; On podrazumijeva gubitak svega, od moći do slobode.
12.
Učmala Palanka je predugo i bila silom nametnuti narativ; Jednostavno je prirodno bilo da njeni glavni protagonisti zavše “na kartonu”!
