Dok Hodam...

piše: Slobodan Vasković

Dok hodam - Mladi sviraju.  

Opuštenost osvaja. 
Zastajkujem. 

Dok hodam - prosjakinja.

Ne slikam je, nije pristojno.

Standardni normativ - sjedi, naslonjena na zid, brojne halje oko nje, ispred kutija, iznad kutije ispružena ruka.

Priča uvijek ista - traži nešto novca, nema se, sitna djeca…

Zazvoni joj odjednom telefon.

“Ko je sad?”, pita se poluglasno, sočno komentarišući poziv.

Traži po onim haljama, izvuče nekako telefon.

“Brzo kaži šta imaš, radim”!

Odlazim, ona nastavlja da radi.

Dok hodam - Kolo.

Vremešni ljudi igraju usred dana usred grada. Slika nepredavanja.

Dok hodam…