Piše Slobodan Vasković
Ponekad iskreno žalim što
nisam visokouvaženi pripadnik režimskih medija, pa kada me neko pomene u NSRS
da to proglasim atakom na slobodu Sjevernokorejskog načina izražavanja i
izvještavanja, pozivom na smještanje u Kim Jong Unove gulage, atakom na mog
tetka, huškanju pasa na moje tetke...
Ovako ja, ubogi bloger,
mogu tek da napišem dvije, tri riječi o tome kada me Milan Kovač, jedan od
vodećih Dodikovih rektalnih alpinista, nazove u Narodnoj skupštini „Dodikomrscem“.
Što ja svakako nisam. (vidi vezani tekst: Pismo prijatelju).
Pritom predsjednik tog
uvaženog Doma, Igor Radojičić ne kaže ni jednu jedinu riječ iako se kalja časno
predsjedničko ime prezimenom građanina Vaskovića.
Opštepoznato je da je
Radojičić Narodnu skupštinu pretvorio u arenu u kojoj se SNSD-ovi „Demosteni“
takmiče ko će više da se dodvori Dodiku, a da im, pritom, ne ispadne ni jedan
kamen iz usta, niti ruka iz tudjeg džepa. Sa akcentom na ruku.
Red je bio da Radojičić bar
opomene Kovača da ne proziva nikoga ko nije u stanju demantovati njegove
fantazmagorije, nastale kao posljedica brige o tome što se, na ovoj krizi, mora
razbiti novi milion kubika najkvalitetnijeg drvnog sortimenta. Prve klase!
Što se tiče neuvaženog
gospodina Kovača,prve stilovke SNSD-a, i izrečenih objeda, vjerujem da je došlo
do određenih poremećaja u njegovom načinu promišljanja; I to vrlo ozbiljnih
nakon što ga je uvaženi gospodin Stanić iz voleja napucao u debelo meso, odakle
mu je prebrzo došlo u glavu! Što je, kako se čini po njegovim skupštinskim
istupima, izazvalo značajne poremećaje u percepciji, dovelo do
dezorijentisanosti, a Bogami i dehidriranosti moždanih stanica.
Zaključak: Očito je da je brutalni
odnos gospodina Stanića prema rektumu gospodina Kovača dijametralno suprotan
svilenkastom i nježnom odnosu gospodina Kovača prema rektumu gospodina Dodika
što je, kako uočavamo, dovelo do nesagledivih i neizliječivih posljedica po g. Stilovku.
Vezani tekst: Pismo prijatelju
