уторак, 19. јул 2011.

PREOBRAŽENSKA POSLANICA

Južna pruga: bloggost - Nikola Sekulović, ekonomista
Autor je predsjednik Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala i inicijator mreže NVO „Pokret za Istok“, čiji je cilj decentralizacija države i stvaranje nove regije unutar Republike Srpske


Da ovi odu, a da se oni ne vrate!

Baš ovih dana navršava se 21 godina od kada sam zaplovio u društveno-političke vode balkanske muljare zvane prvo SFRJ, a onda samo BiH. I baš ovih dana, bar se meni tako čini, zatvaraju se mnogi krugovi i stavljaju tačke na mnoga otvorena pitanja i nezacjeljenje rane. Samo jedna tačka nikako da se zakuca: tačka na opštu pljačku i slom nacionalkomunista.
Dvije decenije, naši nacional-komunisti su potrošili na ratove, mržnju, i sukobe sa vodećim demokratskim državama Evrope i svijeta.  Odbijajući da vidi pad Berlinskog zida, raspad Sovjetskog saveza i Varšavskog Pakta, kolaps komunizma čak i u Moskvi, tadašnja vlast u Beogradu, Srbe je učinila taocima i autentičnim zatvorenicima prošlosti. I čini mi se, da smo još uvijek tamo gdje smo bili devedesetih.

Zato ovu koloumnu pišem kao poziv ili apel „na ustanak“ vas koji ste prevareni, opljačani, ogladnjeli i izgubili svaku nadu. Ali nudim i Program koji nije samo kritike bez alternative. Vremenski period mi služi da preispitam i svoje stavove koji se nisu ni do dana današnjeg promjenili. A to znači konstantna borba za izgradnju demokratskog i građanskog društva. Njega još uvijek nema, a bojim se ako se što prije ne podignemo iz ovog blata u koji nas baciše nacional-komunisti svih boja i nacija, biće nam kasno za bilo kakav novi početak. Neko će se upitati kakav novi početak kada će, ako ovako ostane, samo 42.000 boraca iz posljednjeg rata RS, ostati bez stečenog prava-penzije, koje im sada oduzimaju „ronhil patrioti“. Ali, zar se ti isti borci nisu zaklinjali u Vožda iz Laktaša, i prije nešto manje od godinu dana dali mu skoro plebiscitarnu podršku!? A gdje su drugi građani koje tek čekaju stečajevi i likavidacije njihovi preduzeća?

Ne pišem ovo da bih vam pričao kako vam je, jer vi to dobro znate. Nesnošljiva muka i očaj utisnuti su i na vašim licima koje gledam svaki dan; i na vašim pogledima. Ovo pišem da bih podržao i podstakao, prije svega, radnički otpor. A onda i ruralni-seljački. Ovo pišem da bih pozvao na otpor sve nezaposlene, osakaćene, otpuštene, osiromašene, prevarene, opljačkane, kao što sam to činio u svom dosadašnjem političkom radu.
Na vrhu naše vlasti namnožio se i udebljao korov zasijan u prethodne dvije decenije. Ratni profiteri, kriminalci, i pljačkaši izrasli su u medijske i ekonomske gospodare. Zemljom bez nafte gazduju šeici. Mnogi akademici, književnici, episkopi, stranački lideri, mediji i kreatori javnog mišljenja, se uktrkuju u antizapadnim besjedama i pozivima na linč svega što imalo miriše na Zapad.
Razlog za ovakvo stanje je što nije bilo lustracije, (a ko bi sam sebe lustrirao), pa komunističke tajne policije i njihovi agenti nisu razvlašćeni, tajni dosijei nisu otvoreni, a Miloševićev rat sa NATO alijansom se i dalje nastavio, samo drugim sredstvima i sa drugim glumcima.

Zato građani, ne slušajte više vlast i ne čekajte da lopovi i dahije otjeraju lopovi i dahije! To moraju da urade obični građani - sirotinja raja koja globu davati ne može, ni trpjeti ovoga zuluma.
U ime spasa našeg naroda i opstanka države, “sjeme bune mora da grune”, a gdje će da grune, ako ne u Hercegovini, u Krajini, na Romaniji...
Ne dajte im, vašom mukom i vašim znojem, stvorena vaša preduzeća i vaše fabrike. Tražite da se ponište već obavljene kriminalne rasprodaje vaših dobara. Tražite vaše plate i penzije. Tražite posao za djecu. Tražite da država snosi troškove školovanja i liječenja. Tražite ukidanje ovih strašnih dažbina i iscrpljujućih poreza. Tražite vanredne izbore. Tražeći vanredne izbore, kažite im da Republika Srpska i njeni građani 2006. i 2010. godine nisu glasali protiv "crne kuge", da bi, na užas, dobili "crvenu kugu", deset puta goru i brutalniju od svojih prethodnika. Neka vaši protesti, demonstracije i štrajkovi budu povezani, budite solidarni. Jedan za sve, svi za jednoga. Samo solidarnost spašava ovaj narod i obezbjeđuje mu egzistenciju. Kad se spoje varnice, stvoriće se vatra koju će vjetar narodnog gnjeva da raznese ovim prostorima. Neka bude ovako, i onda neće trebati bageri, biće dovoljna i metla. Ona čelična, što nam je nuđena 2004. godine, u borbi protiv kriminala, baš od SNSD-a. Ali, nažalost, od nje nebi ništa!  Samo upornošću protesta prinudićemo vlast na vanredne izbore na kojima moramo mudro da izaberemo novu vlast i to ovako: da ovi odu, a da se oni ne vrate!

Brzi preokret na bolje može se i mora ostvariti na programima i temeljima demokratskih snaga, koji postoje, a koji nisu ostvareni, jer su “crvene demokrate” iznevjerile građane i otišle u Šešeljevu i Miloševiću avliju. Osnove ovog Programa za koji stradamo mi koji nismo, ni komunisti ni nacionalisti već istinske demokrate su:

-         Ukinuti temeljne zakone kojima je 1945. godine uveden komunizam i uspostaviti čvrsti, stabilni most sa našom tradicijom, državnošću, demokratijom i ostalim vrlinama i vrijednostima države i tradicije prije komunističke okupacije.
-         Moramo jučerašnjim i sadašnjim zaljubljenicima u Ćosićev i Miloševićev projekat da vratimo ono što je njihovo i što nije naše. Da im vratimo posleratne zločine nad građanima. Da im vratimo teror, otimanje tuđeg, partijsku državu, partijsku policiju, da im vratimo krvavo razbijanje Jugoslavije, da im vratimo "eskadrone smrti" Državne bezbjednosti, haške optužnice, Haški sud... Sve ovo da im vratimo! To je njihovo, nije naše i ne pripada Srbima prije komunizma. Samo ovako možemo uzdignute glave u Evropu, da nas niko ne optužuje da smo zločinci, da nas niko ne ucjenjuje.
-         Država mora biti jedinstvena i nedeljiva, uređena u skladu sa Dejtonskim sporazumom. Ne smije biti nikakve podjele ni na feude, ali država mora da bude maksimalno decentralizovana, tako što će glavna vlast da bude spuštena na nivo opština, gradova i regiona. Nema rasparčavanja BiH jer bi to bio uvod u novi sukob!

Što se tiče preporoda naše privrede i države, evo njenih nosećih stubova: energetika, poljoprivreda, šumarstvo, turizam, mali i srednji biznis. Mi moramo proizvoditi robu koja će za dvadeset godina u svijetu biti skuplja od zlata. To su zdrava hrana i voda. Nema svjetskog tržitšta na koje ne možemo da izvezemo ovo, ali zato će nova politika morati da garantuje beskamatne dugoročne kredite za selo i seljake, da garantuje seljaku da će mu država po evropskim cijenama otkupiti ono što proizvede. I vidjećete kako će država da uzleti. Zato malog i srednjeg privatnika treba potakunuti i podsticati, a ne gušiti što radi današnja vlast.

Treba raspaliti ogromne stvaralačke snage nacije. Da sa ovom vlašću odu i derikože koje su promovisale kao reformsko i demokratsko načelo: Porezi, porezi, porezi, a onda ako bude nešto od proizvodnje.
Ne, ne tim putem, obrnutim putem. Proizvodnja, proizvodnja, proizvodnja, pa tek onda porezi, ali uvijek liberalni, uvijek u funkciji povećanja proizvodnje i socijalne pravde. Ovim putem idu Amerika i Francuska i normalan svijet. Ovim putem i mi smo nekada išli (prije dolaska na vlast komunista). Mi nemamo drugoga izbora. Ako budemo išli ovim putem, vidjećete da će sve brzo uzletjeti, da će svakim danom da bude sve bolje i bolje.
Uslov za sve to je da mi sami ustanemo, da ne klečimo. Nismo klečali ni pred kim. Nemojte klečati ni pred ovim polusvijetom koji se dograbio vlasti i koji vlada voljom terorista, ubica i mafije, a ne voljom istinske demokratije i naroda.
Posljedice čekanja da oni "jašu" do kraja ovog mandata (oktobar 2014.g.) biće više nego katastrofalne. Koliko će još nezaposlenih da proizvedu? Više od stotinu hiljada! Koliko će još mladih ljudi da ode u bijeli svijet? Republika Srpska se prazni, gubi narod, gubi snagu i nadu. Ona ne zna ni gdje će ni kuda će. Jedan dan ide ka Evropi, a drugog dana suprotno od Evrope. Opada podrška građana čiji je san Evropa i koji sanjaju da žive u evropskoj državi. Armija razočaranih više ne vjeruje nikome. To je očigledno i cilj vlasti kako bi lakše manipulisala i upravljala narodom.

Ova vlast će rasprodati sve - i izvore vode i zemlju, prodaće i Elektroprivredu. Prodali su Telekom i u svoje đžepove preusmjerili izemeđu 600-700 miliona KM. Šta su građani imali od toga? Oni ne prave razliku između pilane i manastira. Njih vodi njihovo satansko načelo koje ne kriju, a koje glasi: Sve što je sveto, nije njima sveto! Njihovi su očevi od manastira pravili torove, a oni danas od manastira prave privatne fabrike ili ekumenističke Crkve. Zato danas razni probisvijeti, koji su obukli mantije, za koje ne znamo ni ko su, ni čiji su, ni odakle su, prijete čak i mafijom, ali i metkom u glavu! Dok neki crkveni velikodostojnici u svojoj bludi idu tako daleko da seksualno opšte samo sa maloljetnim osobama istog pola. Zato, sve više i opada popularnost i povjerenje SPC.

Ovu zemlju moraju da povedu odgovorni ljudi kojima je naročito i obaveza sveto, ono što je sveto. Ako ovi ostanu na vlasti, ništa neće ostati od nas, našeg entiteta i države. Vidite da pripremaju formiranje vlasti na nivou države sa onima sa kojima rade i na novom ustavu. A navodno se mrze i jedni drugima jamu kopaju.
Zato, nemate pravo da ćutite. Ne očekujte da ovu vlast smakne ova vlast i da se ovoj vlasti suprotstavi ova vlast! Naš narod kaže: Kada nema brane, ni ustave, voda samu sebe ne zaustavlja. Imamo mi branu i ustavu. Ima ustave i brane ovaj narod, kome je dozlogrdilo i koji će to da pokaže. Budimo dostojni nasljednici naših predaka.
Zbog njih i njihovih snova, zbog vas i starih i mladih, zbog smisla naših žrtava i stradanja, zbog još nerođene djece koja moraju odrasti i živjeti u boljoj zemlji - moram ja, morate vi, naći snage u sebi da mjenjamo i da promjenimo.
Budimo ponovo misionari, kao što su nekada bili prvi Hrišćani. Od čovjeka do čovjeka, licem u lice, iskreno i strpljivo, bez straha. Prihvatiće nas onoliko koliko u nama budu prepoznali sebe, a u našim programima i riječima svoju muku i svoju nadu. Ne obećavajmo nemoguće. Govorimo ljudima istinu da BiH ulaskom u EU ne ulazi u raj, nego izlazi iz pakla. Kažimo im da, ulaskom u EU, nećemo ugroziti svoje istorijske, duhovne, ekonomske ili ma koje odnose sa narodima i državama van EU. Agonija omladine opasna je rana za našu budućnost i opstanak. Današnje djevojke i mladići nesrećno su pokoljenje koje je rođeno i odrastalao u zlom vremenu smrti i mržnje, ali su i žrtve naopakog sistema vrijednosti u sadašnjem vremenu.

Pošten rad gubi svaki smisao, jer od bijednih plata ne može pristojno živjeti, a kamoli razmišljati o kupovini stana i zasnivanju porodice. Kako da se mladi čovjek raduje diplomi i zaposlenju kada na televiziji vidi da djevojka, za priznanje da je vodila ljubav sa ocem, dobija nagradu od nekoliko hiljada evra! Toj mladosti, koja je očajna, danas se u svijest i podsvijest utiskuju simoli koji su skriveno beznađe i žalosno stanje nacije. Zbog svega gore navedenog molim Boga da nas izbavi od “Lukavog” i da nam da snage da se sami izborimo sa svim iskušenjima ovog svijeta.

Daj, Bože, da “preobraženje” našeg slijepila otpočne na Preobraženje i da dobijemo snagu kojom ćemo ponovo uzletjeti kao Pegaz!

(U tekstu su korišteni i fragmenti iz govora Vuka Draškovića na 6. Saboru SPO, održanom ove godine u Beogradu)