Šta je gore – Elezov ili Laktaški klan

piše: Dragan Čavić, predsjednik Narodnog demokratskog pokreta

U svoje vrijeme, kada se borio protiv Slobodana Miloševića, Zoran Đinđić je rekao: Svugdje u svijetu država ima mafiju, a kod nas mafija ima državu!

Da je živ i da je ovdje među nama, u carevini Milorada Dodika, ponovio bi isto, jer je stvarnost ovdje kod nas u Republici Srpskoj u tom pogledu gora nego što je bila u Srbiji za vladavine Miloševića.

Poslednjih dana Dodik je ponovio nekoliko puta da sam ja 2005. godine dao pomilovanje Darku Elezu, kriminalcu koji je napravio jedan od najmoćnijih kriminalnih klanova u regionu.

Danas je saopštio novinarima u svojim rodnim Mrčevcima da će protiv mene biti podignuta krivična prijava zato što sam pomilovanje Elezu dao bez mišljenja nadležnog suda. Naravno nije rekao ko će podnijeti krivičnu prijavu i po kom osnovu.

Vjerovatno računa da će to biti neki „njegov  tužilac  kojeg je uhvatio u lopovluku, i koji  ga morati slušati“, kako je rekao Mladenu Ivaniću na poslednjoj njihovoj zajedničkoj kafi, pokušavajući da mu poruči šta čeka one koji mu se suprostave.

Jedan blizak Dodikov saradnik prije par dana mi je rekao da se krivični procesi mogu i namjestiti, a dok dokažeš nevinost prođe i nekoliko godina, ali je važno da je jedna od tih godina i izborna. Ovo sam shvatio kao upozorenje i odgovorio sam mu da sam spreman na Dodikove ludosti koje je u stanju izreći i učiniti kada sam ja u pitanju. Imao sam u vidu ono što je rekao Ivaniću prije dva mjeseca.

Nisam čekao dugo, Dodik je kukuriknuo, a šta će još činiti protiv mene samo on zna, ali i ja znam da neće birati sredstva i da će maksimalno upregnuti privatnu državu protiv mene i drugih opozicionih političara, da ne bi javnosti saopštavali istinu o njemu i njegovim pajdašima.

Na Dodikove tvrdnje objavljujem odgovor kojeg sam dao novinaru Glasa Srpske 09.09.2009. godine, što mi je prije gotovo tačno četiri godine telefonski postavio pitanje na istu temu:

Poštovani Gospodine,
u vezi našeg kratkog telefonskog razgovora šaljem Vam odgovor na vaše pitanje:
U Sl.Glasniku RS broj 6. od 22.januara 2005. godine, objavljena je Odluka o pomilovanju lica broj 01-247-19/05 od 10.01.2005.g. koju je donio Predsjednik RS, a koja, između ostalih lica u poglavlju 3. “Djelimično oslobađanje od izvršenja pravosnažno izrečene kazne“, obuhvata i Elez (Miladina) Darka iz Kasindola kome je izvršeno smanjenje kazna zatvora za 1.godinu, odnosno sa 5 godina i 8 mjeseci trajanja zatvora na 4 godine i 8 mjeseci.
Budući da sam tada obavljao funkciju Predsjednika RS i potpisao odluku, da biste ispravno i na temelju činjenica informisali javnost obavještavam Vas o sledećem:
Proteklo je više godina od dana donošenja te odluke, pa se naravno nisam mogao sjetiti pod kojim okolnostima je ta odluka donesena, i zbog tačnosti odgovora obratio sam se Kabinetu Predsjednika RS kako bih se upoznao sa dokumentima koji se nalaze u trajnoj arhivi Kabineta, a koji su prethodili ovoj odluci.
U tom smislu sam obavješten da je u ovom predmetnom slučaju Molbu za pomilovanje podnio imenovani posredstvom ovlaštenog advokata, a putem Nadležnog suda koji je izrekao pravosnažnu mjeru izdržavanja kazne.
Nadležni sud iz Istočnog Sarajeva je molbu uputio Komisiji koja je u sastavu Ministarstva pravde u Vladi RS, uz pisano mišljenje tog istog Suda koje ne sadrži prijedlog da se molba prihvati ili odbije, već je Sud pismeno odluku prepustio Komisiji Ministarstva pravde u Vladi RS.
Ta Komisija je obradila predmet i u Kabinet Predsjednika uputila prijedlog da se navedenom licu izvrši djelimično oslobađanje od izvršenja pravosnažno izrečene kazne.
Na osnovu tih prethodno obavljenih radnji, budući da je Sud prepustio odluku Komisiji , a Komisija utvrdila takav prijedlog, Predsjednik RS je donio navedenu odluku .
U svim slučajevima kada su mišljenja Suda i Komisije Ministarstva pravde RS, koje prethode donošenju odluke o pomilovanju , bile istovjetne, Predsjednik RS je po automatizmu prihvatao prijedlog Komisije Ministarstva smatrajući ga potpuno relevantnim i donosio odluku o pomilovanju.To se desilo i u ovom slučaju.
Jednom izrečena mjera pomilovanja ne znači da ona po pravilu djeluje vaspitno na lice koje je obuhvaćeno odlukom. Veliki dio pomilovanih lica poslije izlaska iz zatvora više ne čine krivična dijela, ali dio njih nastavi da se bavi krivičnim djelima.
Zbog toga, ukoliko lice ponovi krivično dijelo , kao izuzetna otežavajuća okolnost u novom sudskom postupku protiv tog lica pri izricanju presude, uzima se činjenica da je to lice jednom već bilo presuđeno i da je bilo pomilovano, a ipak je ponovo počinilo krivično djelo.
U takvim slučajevima ponovljenih krivičnih djela Sud po pravilu presuđuje izricanjem maksimalne kazne imajući u vidu da pomilovanje nije vaspitno uticalo na lice koje se tereti za ponovljeno krivično djelo.
Vjerujem da će u sudskom postupku protiv ovog lica nadležni sud imati prethodno navedeno u vidu i u postupku donošenja presude izreći maksimalnu zatvorsku kaznu predviđenu Krivičnim zakonom za krivično djelo za koje se sada tereti.

Ovaj odgovor će pravilno informisati javnost o temi koju obrađujete.U tom smislu tražim da moj odgovor na vaše pitanje objavite u cijelosti, jer bez cjelovitog odgovora moglo bi se desiti da tekst kojeg imate namjeru objaviti, dobije sugestivan karakter i proizvede pogrešne zaključke kod čitalaca, što sigurno nije ničija ni želja ni namjera, a pogotovo ne Vas kao uglednog novinara.

S poštovanjem,
Dragan Čavić

Ovaj odgovor novinaru istovremeno je i odgovor na Dodikove klevete. Ako su oni koji daju preporuku u prethodnom postupku dali pozitivno mišljenje, moguće je da su me svjesno ili nesvjesno doveli u zabludu, ali kako god okreneš Elez je ipak u zatvoru i neće izaći.

Dodik ovu priču oživljava kako bi sebe predstavio kao poštenjačinu, a nas, njegove prethodnike i političke protivnike, kao lopove i pokrovitelje kriminalaca.

Darko Elez jeste bio na čelu opasne zločinačke organizacije pod nazivom “Elezov klan”, a uhapsile su ga vlasti Srbije, presudile i odavna već  izdržava kaznu. Čeka ga još jedna dugogodišnja kazna zatvora i u BiH.

Poslije njegovog hapšenja, Tužilaštvo BiH i SIPA pohapsili su ostatak Elezovog klana u velikoj policijskoj akciji “Lutka ”.

MUP RS za vrijeme Dodikove vlasti nije hapsio nikoga iz ovog zločinačkog klana, a Dodik danas zasluge za hapšenje Elezovog klana pripisuje vlastima na čijem je on čelu, što je obična laž.

Kriminalce je pohapsila SIPA, a ne Dodikov MUP.

Dodik svojim klevetama želi da stvori utisak kod građana da sam ja bio saučesnik u nastanku Elezovog klana i da sam sam im bio politički mentor, što je neistina i gruba politička manipulacija sa najnižim namjerama.

Ono što sada mogu reći, protekom osam godina od tada, je da ni jednim svojim činom nisam doprinio nastanku Elezovog klana nakon što sam tada Darku Elezu izrekao smanjenje zatvorske  kazne za jednu godinu.

Ali ono u čemu sam imao udjela desilo se samo godinu dana kasnije.

U januaru 2006.godine, takođe kao Predsjednik RS, dao sam mandat Miloradu Dodiku za Predsjednika Vlade RS, i time sam nesvjesno saučestvovao u onome što će se potom desiti, a to je nastanak “Laktaškog klana”, na čelu sa onim kojem sam dao mandat,  nakon čega je započela, sada već gotovo osmogodišnja neprekidna apsolutistička vlast Milorada Dodika u Republici Srpskoj.

“Laktaški klan” iza sebe ima “sabrana nedjela” koje još niko nije istražio niti je iko išta preduzeo da se prekine višegodišnje divljanje ljudi okupljenih oko Dodika.

Kada Dodik već hoće da se rasvijetle nerasvjetljena ubistva, kriminalne grupe i njihova politička pozadina, što se javno ne zainteresuje za ubistvo Bobana Blagojevića u Laktašima iz 1999. godine kada je prvi put bio premijer, jer do danas nije završena istraga niti je iko optužen za brutalno ubistvo Blagojevića.

Samo par dana prije nego što je ubijen, u hotelu San u Laktašima pred crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem koji je bio u Dodikovom društvu, Boban Blagojević je teško izvrijeđao Milorada Dodika, okrenuo se i otišao, a pri tome ga niko nije ni pipnuo, jer je bio previše opasan.

Kada se već bori protiv ubica zašto ne pokrene krivičnu prijavu protiv Blagojevićevih ubica?

Prije samo nešto vise od  godinu dana na raskrsnici u Lazarevu na izlazu iz Banjaluke prema Laktašima sivi audi je prošao kroz crveno svjetlo na semaforu brzinom većom od 100 kilometara na sat i samljeo automobil koji je prolazio raskrsnicu, kroz zeleno svijetlo. Tada je na licu mjesta  ubijen mladić Nikola Đurović, sin jedinac unesrećenih roditelja Đurovića, a osakaćeno je još nekoliko učesnika u ovoj saobraćajki.

Đurovići tvrde da je autom upravljao neko iz kruga bliskih prijatelja Milorada Dodika, a ne onaj koji je na osuđen, i za to nude dokaze, ali nema reakcije nadležnih institucija RS.

Kada se već bori protiv ubica zašto ne pokrene krivičnu prijavu protiv pravih Nikolinih ubica?

Elez je završio u zatvoru, a interesuje li Dodika kada će se naći u zatvoru ubice Bobana Blagojevića, koje su ovog momka brutalno umlatile bejzbol palicama u Laktašima pred kafanom i bacilli ga u jarak, ili kada će na robiju pravi ubica Nikole Đurovića?

Prije nepun mjesec dana Dodikova vlast je preuzela uništenu Balkan Investment Banku, u čije je spašavanje uložila 47 miliona KM. Oni koji su saučestvovali u uništavanju ove banke sada je spašavaju, ali ne svojim nego narodnim parama.

U vrijeme  intenzivnog uništavanja ove banke, njen direktor, koji je trenutno u bjekstvu, Litvanac Edvinas Navickas bio je čest Dodikov gost. Ova banka je izdašno finansirala Dodikov košarkaški klub Igokea. I ne samo to, izdašno je i dijelila kredite na Dodikov zahtjev.

Dodik je dao kredit firmi Fruit eko od 3 miliona KM, čiji je suvlasnik njegov  sin, i to iz sredstava IRB-a posredstvom sada već propale Balkan investment banke, a naknadno, poslije isteka grejs perioda, ovoj firmi je dat novi grejs period odlukom IRB-a, jer nije bila sposobna da servisira kreditne obaveze.

Od podnošenja zahtjeva za kredit do isplate 3 miliona KM prošla su samo 2 dana. Kada obični građanin podiže kredit od 1000 KM u toj istoj banci, treba mu najmanje mjesec dana da preda svu papirologiju i da dobije novac.

Njegov bliski prijatelj Milenko Čičić, vlasnik "Kaldera kompanije" iz Laktaša, prodao je Balkan investment banci 7 miliona KM obveznica sa dospjećem od 20 godina, a pred propast Balkan investment banke IRB je od nje otkupila tih 7 miliona KM obveznica. "Kaldera kompanija" je posadila skoro svu uličnu rasjetu po Republici Srpskoj, i gdje treba i gdje ne treba, uključujući trasu duž velelepnog novoizgrađenog puta od Mrčevaca do Bakinaca, koji povezuje sela u kojima žive tata i sin Dodik.

Na mjestu gdje ovaj novoizgrađeni najuređeniji asfaltirani i osvjetljeni magistralni put u RS prelazi preko autoputa Banjaluka – Gradiška, izgrađena je raskrsnica na autoputu koja uopšte nije bila predviđena projektom, i koja je koštala dodatnih 10 miliona KM. Ova raskrsnica je napravljena da bi Dodik direktno sa autoputa mogao ići na svoje imanje u Bakince, a poslije je sa još par miliona napravljena i velelepna saobraćajnica do Mrčevaca. Sve ovo je urađeno samo zbog toga što tu živi porodica Laktaškog vožda, i ni zbog jednog drugog razloga, a Republika Srpska je sve to platila milionima KM.

Ako neko hoće da obiđe ove ljepote u zavičaju Laktaškog vožda mora imati na umu da ovdje ima policije, što u civilu, što u uniformi, na desetine, a zadatak im je ne samo da čuvaju Predsjednika RS od zlonamjernih ljudi, već i da čuvaju njegova imanja od neželjenih pogleda. Mostovi, kružni tok, ulična rasvjeta kao na Beverli Hilsu dosežu do strogo čuvane Dodikove nove ovalne zgrade usred voćnjaka na Bakinačkim brežuljcima, i prolaze pored  kućerine u kojoj živi,okružene jezerom, prošle godine rekonstruisanom bazenčinom, i brojnim, ranije, ali i nedavno izgrađenim objektima.

Dodikov kum Budo Stanković, u poslednjih par godina, dobio je u vlasništvo u Banjaluci skoro četiristotine dunuma zemlje koja je pripadala Poljoprivrednoj školi tako što je mijenjao 1 dunum zemlje u gradu za 3 do 4 dunuma bezvrijednog seoskog zemljišta u Ivanjskoj, Bakincima i drugim selima, čime je ostvario korist mjerenu desetinama miliona KM na razlikama u cijeni zemlje na selu i u gradu.Taj isti Budo Stanković je prevario Republičku upravu za geodetske i imovinsko pravne poslove prodavši im propali šoping centar u Prijedoru za potrebe područne kancelarije, izdajući im mjenicu bez pokrića od 1,5 miliona KM, zbog čega je bivši direktor ove Uprave Tihomir Gligorić podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu RS.

I za jednu i za drugu prevaru u kojoj su učestvovali Budimir Stanković, Perica Repajić i Aleksandar Deurić stoji krivična prijava u banjalučkom Tužilaštvu.

Da je Dodik pravi Predsjednik RS podnio bi krivičnu prijavu protiv ove družine, ali kada već nije, kako se ne sjeti da pozove Tužilaštvo da se pozabavi ovim slučajevima o kojima uzaludno pišu već tri godine za redom revizori Čeko i Šnjegota u svojim revizorskim izvještajima.

Možda su i ove krivične prijave kod onih tužilaca za koje je Dodik rekao Ivaniću da ih je uhvatio u lopovluku i da ih sada zbog toga kontroliše.

Dodikov brat  dobio je koncesiju na zemljište Srpskih šuma i opštine Laktaši, iskrčio šumu, prodao je i tu podigao voćnjak na stotinama dunuma bivše državne zemlje, nakon čega je tu zemlju uspio i uknjižiti  u gruntovne knjige kao vlasnik 1/1 preko svoje firme.

Ista ta firma od osnivanja koristi razne državne podsticaje za podignuti voćnjak, a kada je ona u pitanju nema čekanja da se država smiluje da isplati ono što je određeno pravilnikom o podsticajima. A pravilnik se mjenjao kako je voćnjak napredovao. Prvo za sađenje, onda za navodnjavanje, pa za mašine, pa za hladnjaču, pa za zaštitne mreže, i tako redom i sve uredno i na vrijeme isplaćeno, i sinovoj i bratovoj firmi, kako bi porodični biznis napredovao.

Dodik je, u vrijeme dok je mene napadao, istovremeno branio svog pajdaša Milu Radišića i njegovu firmu Grand trejd koja gradi desetinama miliona vrijedan objekat u centru Banjaluke.

Da bi se uvjerio kako napreduju radovi neku veče je inkognito, sportski odjeven, obišao građevinu sa kapuljačom na glavi da ne bude primjećen, a Radišić mu je ponosno pokazivao dokle se došlo.

Nema tog zakona, pojedinca, Vulića ili bilo koga ili čega drugog u Republici Srpskoj ko će zaustaviti Dodika i Radišića u namjeri da se završi ovaj objekat, zbog toga što je Telekom RS još 2009. godine donio odluku da od  firme Grand trejd uzme u dvadesetogodišnji zakup ovaj objekat po cijeni od 22 Evra po 1 m2 bez PDV-a, i to 20.000 m2 nakon što bude izgrađen! Taj “poslovni aranžman” po toj odluci Nadzornog odbora Telekoma, Radišiću donosi 125 miliona evra u narednih 20 godina. Ako u tu zgradu za njenu izgradnju uloži 40 miliona evra, a za to dobija bankovne kredite, jer ima fiksan i siguran ugovor sa Telekomom koji garantuje otplatu rata kredita iz buduće kirije, ostaje mu nevjerovatna zarada, i uz to, nakon 20 godina ta zgrada je i dalje njegova.

Ko je Radišić da ima ovoliko uticaja u vlastima Srbije da odobre Telekomu ovakvu odluku? On je niko i ništa, ali Dodik to nije, a sasvim slučajno cijeli aranžman je odobrila vlast Borisa Tadića u vrijeme dok je Dodik bio Predsjednik Vlade RS.

Sada u Srbiji nema Borisa Tadića na vlasti, drugi vladaju Srbijom, i moraju ovu zavrzlamu riješiti, svjesni da je nepovoljan ugovor na snazi. Radišić žuri da ispuni ugovornu obavezu, da do određenog roka preda Telekomu na korištenje završenu zgradu po principu ključ u ruke. Ako to ne uspije ugovor propada, ali propada i posao vijeka kojeg ne može dobiti niko u svijetu pod ovakvim uslovima, osim Mile Radišića. Desetine miliona su u pitanju, i zato je u cijeli posao uključena Vlada RS, Predsjednik RS i administracija Grada Banjaluke; da zaštite Grand trejd i kazne svakoga ko im se suprostavi.

Vidjeće se hoće li Grand trejd štiti i Vlada Srbije, koja je vlasnik Telekoma.

Blizu Radišićeve zgrade ima još jedna zgrada koju Dodik obilazi takođe noću, ali tu se duže zadržava, a zbog čega , to najbolje zna njegov pajdaš Miloš Čubrilović Čubri, suvlasnik zaštitarske firme Alfa, iste one čiji je uniformisani i naoružani službenik prekjuče prijetio Slobodanu Vaskoviću na ulazu u bolnicu Kasindo da će ga “roknuti”.

Alfa obezbjeđuje brojne republičke agencije, javna preduzeća, ustanove, banke i razne druge objekte, a uz put dobija i budžeska sredstva za podsticaje zapošljavanja.

Ja sam prije punih osam godina donio odluku zbog koje me ovih dana Dodik proziva i kleveće, a on je u zadnjih osam godina donio brojne odluke od kojih su koristi imali samo oni koji su mu bliski. A ja sam  nabrojao samo dijelić onoga što znam i za šta imam dokaze.

Pun mi je šešir Dodikovih pljuvanja po meni, i nemam namjeru ne odgovoriti mu, pogotovu jer je daleko od poštenjačine kakvim se predstavlja.

On ne može izreći o meni toliko laži koliko ja mogu izreći istine o njemu.

Ako sam ja crni đavo kako nastoji da me predstavi, on je od mene crnji stotine miliona puta.

Elezov klan više ne postoji.

Laktaški klan još uvijek postoji.

Ovaj put sam posvetio malu pažnju samo malom broju članova klana čijem sam nastanku nesvjesno kumovao dajući mandat Dodiku prije osam godina.

Ima ih još koliko hoćete, kumova, savjetnika, stranačkih kolega, zetova, prijatelja, partnera, a o njima drugi put.

Ako zbog nečega Dodik treba da podnese krivičnu prijavu protiv mene, onda je to zbog Laktaškog, a ne zbog Elezovog klana.

U privatnoj državi ja imam veće šanse da budem gubitnik u sukobu sa klanom, ali i Dodik nije bez šansi i sigurno će biti gubitnik, i to stotine milliona puta veći od mene.

I ne samo on.

A tužiocima poručujem, neka rade po zakonu, i neka razmisle ko je na Dodikovom spisku “uhvaćenih”, ja o tome nemam potrebe da razmišljam, neka razmišljaju drugi.

I na kraju ću poručiti i Dodiku i Laktaškom klanu onu narodnu:

Ničija nije do zore sijala!

Nije ni moja pa neće ni vaša.

Pa izvolite, samo naprijed!