piše:
Slobodan Vasković
Režim Milorada Dodika krenuo je
u surov obračun sa svima onima koji kritikuju njegov način vladanja, te kriminal
i korupciju koji su pravilo ponašanja aktuelne oligarhije.
Udarna pesnica diktatora je
Ministarstvo unutrašnjih poslova RS, koje djeluje po principu Koza Nostre, jer
pojedince, koji na bilo koji način izraze nezadovoljstvo kvalitetom života u RS
i načinom djelovanja i ponašanja Miorada Dodika, optužuju da su narko dileri,
koji dilaju tone heroina i kokaina; Upadaju im u stanove, privode ih i prijete
im, zahtijevajući od njih da prestanu sa kritikama na račun diktatora i njegove
kriminalne klike.
Slučaj Dejana Prerada, vlasnika
i osnivača fejsbuk stranice „Rušimo Dodika“, na kojoj se objavlju sadržaji koji
kritikuju Dodika i aktuelnu vlast, najbolje to potvrđuje. Tu stranicu prati 12.800
građana, što je bio dodatni razlog da Dodik naredi policijskoj hunti napad na
njenog vlasnika.
Čak 22 pripadnika MUP RS su u
pet automobila i jednom kombi vozilu, 17.01.2014. godine u jutarnjim časovima
opkolili Preradovu kuću u banjalučkom naselju Lauš, a onda pajserom razvalili
ulaznu kapiju i vrata od stana, te upali unutra.
Ušli su u sve prostorije,
površno ih pregledali, navodno tražeći narkotike. Preradu su saopštili da je
osumjničen da je „tokom 2013. godine u RS uvezao i rasprodao tonu heroina i
kokaina“ i da je za dobijeni novac kupio u Banjaluci sedam stanova i sedam
poslovnih prostora, te još četiri stana u Beču.
Prilikom pretresa, Preradu su
zaplijenili računare, mobilni telefon, memorijske kartice, foto aparat...
Nikakvu drogu nisu našli, ni vagice, niti bilo šta što bi ukazivalo bar na
sumnju da se meta policijske hunte bavi nedozvoljenom trgovinom narkoticima. Nisu drogu ni tražili, već im je cilj bio da
se dokopaju Preradovih računara i obustave rad njegove fejsbuk stranice.
Nakon toga Prerad je odveden u
CJB Banjaluka, gdje su ga saslušavali ravno šest časova. Interesantno je da ga
nisu ništa pitali o njegovoj navodnoj dilerskoj mreži, ali jesu o razgovorima
sa Nikolom Dronjkom, osnivačem NVO „Slobodna Republika“.
Prerad i Dronjak se površno
poznaju, u nekoliko navrata su popili kafu i nemaju nikakvu saradnju, ali je
zapanjujuće da su inspektori znali svaku kafanu u kojoj su njih dvojica
sjedili. To znači da i Dronjka i Prerada prate i to neovlašteno.
Zbog toga, ali i zbog kriminalnog
upada desetina policajaca u Preradovu kuću, najmanje što ministar Radislav
Jovičić može da učini jeste da odmah podnese ostavku. Ukoliko to ne učini,
pokazaće da je on stvarni komandant policijske hunte i produžena ruka Režima za
progone, diskvalifikovanje i zastrašivanje svih onih koji ne smatraju da je
ovakva vlast pozitivna i spremni su to da kažu. Na razne načine.
Prerada su tretirali i oko
fejsbuk stranice „Rušimo Dodika“, pitajući ga šta mu sve to treba.
Policijska hunta je nakon šest
sati „ispitivanja“ pustila Prerada, ali su zadržali računare. Kako je moguće da
policija tako lako pusti na slobodu nekoga koga optužuju da je „uvezao i
rasprodao tonu kokaina i heroina“?!
Jednostavno, zato što su i sami
svjesni da Prerad nije nikakav narko diler, već su imali zadatak da ga zastraše
i prisile da ukine stranicu „Rušimo Dodika“. A on to neće učiniti ni po mnogo
veću cijenu.
Zato su mu i zaprijetili kada su
ga konačno pustili: “Najpametnije ti je da zatamniš prozore i nigdje ne izlaziš“!
Zlokobna prijetnja ukazuje da bi Prerad mogao ostati i bez života ukoliko
nastavi sa svojim aktivnostima, koji su građanski otpor i ništa više.
Nije to prva prijetnja Preradu.
Već su mu u nekoliko navrata prijetili visoki funcioneri SNSD-a, tvrdeći da će
ga ubiti ukoliko ne ukine fejsbuk stranicu.
Policija je imala nalog za
pretres Preradove kuće, ali mu nisu saopštili ko im je dojavio da je on
narkodiler, niti na osnovu kojih indicija su sami došli do tog zaključka. Nema
dileme da je policija teško zloupotrijebila svoja ovlaštenja a nalog za upad
gotovo izvjesno su „pokrili“ lažnom dojavom koju su sami sebi dostavili. Oni
ili njihovi igrači.
Slučaj Prerad nedvosmisleno svjedoči/ukazuje/potvrđuje
na šta je sve spreman zločinački režim koji gospodari Republikom Srpskom.
Prerad je bio samo pokazna
vježba, obrazac na koji će Režim djelovati u narednom periodu. Svi oni koji mu
se suprotstavljaju biće na raznorazne načine progonjeni od policije, a očito je
da su hunti najdraže optužbe za narkotike, jer one izazivaju jezu kod građana.
Da li to treba iznenaditi? Ni
slučajno, pa prije svega par mjeseci u policijskim redovima otkriven je narko
kartel. Neki od članova ganga su pohapšeni i to nakon nevjerovatnih otpora u MUP-u
RS. Ali nisu svi, jer u toj instituciji
i dalje rade „neotkriveni“ pripadnici narko kartela. Takođe, u MUP-u znaju ko
od narodnih poslanika vladajuće većine usko sarađuje sa narko baronima, ali do
sada ništa nisu učinili da te slučajeve razriješe.
Zato pokušavaju drogu podmetnuti
nevinima.
Režim će, ukoliko mu se javnost
ne suprotstavi, podmetati drogu svojim kritičarima, lažno optuživati nepodobne
za najmorbidnije i najužasnije stvari i progoniti na sve moguće načine one
koji mu se suprotstavljaju.
Režim je pripremio i set zakona
koji su užasavajući dokaz o njihovim namjerama da se, ako treba, i krvavo
obračunaju sa neistomišljenicima. Ti dokumenti, kojih se ne bi zastidili ni u
najcrnjim totalitarnim sistemima, već su u nacrtu i biće vrlo brzo upućeni u
Narodnu skupštinu RS.
Nakon što budu usvojeni, a hoće,
Mrak će ovdje da jede svakodnevno.
Zato Dodik i jeste formirao Savjet
za zaštitu ustavnog poretka RS, koji je glava njegove privatne Udbe u čijim
rukama se sada nalaze naši životi.
Načini prijavljivanja nepodobnih
Kada Režim i policijska hunta hoće
nekog da progoni, sami ga prijave na telefonski broj „Krimolovaca“, nakon čega
promptno izdaju nalog i tretiranom upadaju u stan.
Drugi način je da osobe iz krim
miljea čije telefone slušaju nagovore da pozove „metu“ Režima. Kada se to desi,
čak i bez ostvarenog kontakta, hunta kreće sa prisluškivanjem protivnika
režima.
Treći način je da "osviještene",
ali anonimne, „grupe građana“ podnose krivične prijave protiv protivnika
Režima.
Ima ih još. Poseban sistem je
stvoren kako bi se pokušali otkriti novinarski izvori u raznim institucijama. Čelnici
tih institucija (njihovi ljudi) naprave lažne e-mail adrese sa kojih šalju
poruke uvredljivog, prijetećeg i morbidnog sadržaja na adrese uposlenika te
institucije, mahom onih bliskih vlasti. Nakon toga se cijela stvar prijavi
Tužilaštvu, gdje Tužilac-prijatelj te institucije formira predmet. Njemu su već
poznata imena „sumnjivih lica“, odnosno mogućih novinarskih izvora i on ih
poziva na saslušanje zbog lažnih mejlova, a potom ih saslušava i u vezi „inkriminirajućih
tekstova“.
