Piše:
Slobodan Vasković
Režim
je nedavno izbacio novu kovanicu “zemljišna mafija” i, kako tvrde, krenuo u
odsutni obračun sa tom vrstom kriminala, koji posebno caruje u Banjaluci. Priča
koja slijedi nedvosmileno potvrđuje da u ovom gradu itetako djeluje “zemljišna
mafija”, a za nadati se da će nadležne službe, u skladu sa sopstvenim
obećanjima, opisanu akciju organizovane grupe odmah uzeti u razmatranje i
otpočeti istragu.
Kaja
Zimić iz Šargovca kod Banjaluke živi u Njujorku. Posredstvom opunomoćenika
Marka Jovanovića iz Zagreba, krajem 2006. godine ponudila je Gradu Banjaluka da
kupi njenu zemlju (po pravu preče kupnje) čija je ukupna površina 7874 m2 (ulica
Subotička br.40) po cijeni od 18 KM po metro
kvadratnom. To znači da je Kaja Zimić tražila za ovaj plac svega 141.732 KM.
Skupština
Grada (Odlukom broj 07-013-984/06, donesenom 07.12.2006.) odbija ponudu, čime omogućava
Zimićevoj da može zemlju prodati. Već je tu bio i kupac, imenom Đurić Sladomir.
Zimićeva
je sa Đurićem sklopila Ugovor prije Odluke Skupštine Grada, 20. novembra 2006.,
a kupoprodajna cijena iznosila je 142.956 KM. Odluka o neprihvatanju prava
preče kupnje donesena je poslije izvršene kupoprodaje nekretnine.
Sladomir
Đurić kupljenu zemlju uknjižava u vlasništvo u listu nepokretnosti br.667
k.o.Novakovići.
U
proljeće 2007. Sladomir Đurić se obraća Gradu sa zahtjevom za zamjenu tog
zemljišta (koje je kupio od Kaje Zimić) za parcelu u Budžaku, neposredno iza
kasarne Kozara, do zapadnog tranzita. Grad mu izlazi u susret.
Znači,
samo 5 mjeseci nakon što je Grad odbio da kupi zemlju od Zimićeve iz Šargovca, Skupština
Grada donosi Odluku o davanju saglasnosti da tu istu zemlju, čiji je vlasnik
sada Sladomir Đurić, uzme i u zamjenu mu da atraktivnu parcelu u Budžaku (Odluka
broj 07-013-272/07 od 08.05.2007.) površine 7196 m2. Ovom odlukom ovlašćuje se
gradonačelnik da sa Sladomirom Đurićem sklopi ugovor o zamjeni parcela.
Već
11.06.2007.godine, Grad i Đurić potpisuju Ugovor (Broj: 07/1-G-173/07) kojim
grad preuzima parcelu u Šargovcu, radi regulacionog plana kojim se ova parcela
namjenjuje za „urbano zelenilo, proširenje školskog dvorišta i saobraćajnica“, a
Sladomir preuzima zemljište u Budžaku.
Po
mišljenju vještaka građevinske struke zemljišne parcele koje su zamijenjene su
„ekvivalentne vrijednosti“.
Nakon
godinu dana, Sladomir Đurić nalazi kupca za parcelu u Budžaku, ali budući da
parcela podliježe pravu preče kupnje
obraća se Gradu sa ponudom da im proda zemljište (koje je od njih dobio u
zamjenu godinu ranije) po cijeni od 720.000 KM. Grad tu ponudu odbija na 62. sjednici
Skupštine, održanoj 31.07.2008., donošenjem Odluke o neprihvatanju ponude broj
07-013-483/2008.
Svega
osam dana kasnije, tačnije 08.08.2008.godine,Đurić Sladomir ovu parcelu u
Budžaku od 7874 m2 prodaje za 1.500.000 KM. Razlika koju je zaradio Đurić
iznosi 1.357.044 KM, odnosno zaradio je gotovo deset puta vise nego što je
uložio.
Takav
je bio hodogram zamjene/prodaje zemljišta i ostvarene milionske zarade. Nema
dileme da je ovdje riječ o pomno pripremanoj prevari u akciji koja je
osmišljena od početka do kraja, prije nego su ključni akteri krenuli u njenu
realizaciju. Takođe je jasno da bez bez aktivnog učešća ključnih ljudi Grada,
nikada ne bi mogla biti realizovana.
Kako
je igra sa zemljištem zaista odigrana
1.
Đurić Sladomir je u regulacionom planu za Šargovac našao zemlju koja se može mijenjati
za već lociranu atraktivnu parcelu u Budžaku, približne površine.
2.
Pronašao je Kaju Zimić, koja živi u Njujorku, preko njenih rođaka i ponudio joj
140.000 KM za tu parcelu u Šargovcu, što je ona odmah prihvatila, i sa njim
potpisala ugovor o prodaji 20.11.2006.godine.
3.
Da bi Zimićeva ovu zemlju prodala, budući da je u regulacionom planu na njoj
predviđeno „urbano zelenilo, proširenje školskog dvorišta i saobraćajnica“ (što
je Sladomir Đurić znao i upravo zbog toga kupovao od Zimićeve), ona je morala
da zbog prava preče kupnje parcelu prvo ponudi Gradu.
4.
Slobodan Gavranović je potpisao odluku broj 07-013-984/06, dana 07.12.2006.,
kojom se odbija ponuda Zimićeve da (po pravilu preče kupnje) Grad kupi
zemljište u Šargovcu. Kupoprodajni ugovor je napravljen još 17 dana ranije, jer
je Sladomir Đurić već znao da će Grad odbiti ponudu Zimićeve.
5.
On knjiži kupljenu parcelu na svoje ime, i odmah nakon toga upućuje Gradu
zahtjev za zamjenu parcele, jer ova koju je kupio treba gradu zato što je na
njoj predviđeno „urbano zelenilo, proširenje školskog dvorišta i saobraćajnica“.
Predlaže parcelu u Budžaku koja je već ranije ciljana zajedno sa šefovima iz
graske uprave.
6.
Gradski oci angažuju sudskog vještaka koji, kao i u mnogim drugim slučajevima,
konstatuje da se parcela u Šargovcu može zamijeniti za parcelu u Budžaku, jer
su „ekvivalentne vrijednosti“ , iako je stvarni tržišni disparitet cijena
zemljišta u Šargovcu (kod škole) i zemljišta u Budžaku (pored autoputa) jasan i
najvećem laiku.
7.
Slobodan Gavranović je potpisao odluku broj 07-013-272/07 (08.05.2007.) kojom
se prihvata zamjena parcele u Šargovcu, koju je kupio Đurić Sladomir, za
parcelu u Budžaku, jer gradska uprava naprasno saznaje da joj zemlja u Šargovcu
treba zbog regulacionog plana (koje li prevare).
8.
Dragoljub Davidović potpisuje Ugovor o zamjeni (pod brojem 07/1-G-173/07) sa Đurićem
već 11.06.2007.godine, nakon čega ovaj knjiži parcelu u Budžaku na svoje ime.
9.
Đurić zatim realizuje ono što je najvažnije: traži kupca koji će mu platiti
pravu tržišnu cijenu parcele u Budžaku.Treba 140.000 KM, uloženih u parcelu u
Šargovcu, pretvoriti u 10 puta više novaca za parcelu u Budžaku koju će tek
prodati. I, naravno, Đurić nalazi kupca.
10.
Budući da i ova parcela (u Budžaku) podliježe pravu preče kupnje, prinuđen je
da ovu parcelu (koju je dobio od grada u zamjenu) ponudi Gradu na prodaju, ali
sada po cijeni od 720.000 KM koju Grad neće prihvatiti, što on unaprijed zna.
11.
Slobodan Gavranović je potpisao Odluku broj 07-013-483/2008. (31.07.2008.) kojom
se odbija ponuda Đurić Sladomira da po pravilu preče kupnje Grad kupi zemljište
u Budžaku, koje je, koliko do juče, bilo svojina Grada.
12.
Sladomir Đurić konačno završava cijeli posao, potpisuje 08.08.2007.godine Ugovor
kojim prodaje parcelu u Budžaku za 1.500.000 KM.
Sladomir
zemljišni Supermen
Zdrav
razum pita ko je Sladomir Đurić da može preko noći i uz pomoć najodgovornijih
ljudi u banjalučkoj gradskoj upravi zaraditi 1.350.000 KM “čistih para”?
Odgovor
glasi: Đurić je kum Gorana Maričića, istaknutog funkcionera SNSD u Banjaluci,
koji je trenutno na funkciji Direktora Službe za zajedničke poslove Vlade
Republike Srpske. Maričić je prije tog namještenja bio zaposlen (kao SNSD
kadar) u Fondu za razvoj i zapošljavanje, Kulturnom centru Banski dvor i Zavodu
za izgradnju Banjaluka.
Zaključak
Nema
dileme da je sve što se dešavalo sa zemljštem Kaje Zimić kriminalni akt.
Suština je da se manje vrijedno zemljište iz prigradskih i seoskih područja
mijenja za atraktivne i basnoslovno skupe parcele u Gradu, a na osnovu
unaprijed poznate “procjene” određenih sudskih vještaka o „ekvivalentnoj
vrijednosti, te uz naklonost pravobranilaštva, svesrdnu uslužnost određenih
notara, te nevjerovatnu ažurnost Slobodana Gavranovića, predsjednika Skupštine
Grada.
Lica
kojima polazi za rukom da sa lakoćom dobiju atraktivne parcele u Gradu za
bezvrijedno zemljište van Grada, odreda su rođaci, prijatelji, pripadnici
SNSD-ove vrhuške. Kolike su razmjere kriminala koji čini “zemljišna mafija” u
Banjaluci svjedoči podatak da ovakvih slučajeva ima na desetine.
