Piše: Slobodan Vasković
1.
Milorad Dodik preuzima SDS; Korak po korak - poslednja “akvizicija” je Ozren Petković, načelnik opštine Petrovo koji je prešao u SNSD.
Prije toga, Dodik je od SDS-a preuzeo Doboj (Obren Petrović) i Bijeljinu (Mićo Mićić), gradove u kojima nikada njegov SNSD nije pobijedio, ali ih je kupio. Manje je bitno na koji način, od činjenice da je uspio u tome.
2.
Uz navedene, još je niz funkcionera SDS-a koji su sada članovi SNSD-a, što bi, politički i ideološki, trebalo da je nespojivo, ali kako je Dodik ultrapragmatik, preciznije trgovac “političkim robljem”, bez ikakve ideologije, ako se izuzmu sve vrste valuta, onda i nema nikakvih iznenađenja u preplivavanju, koje je, prilično dugo, najmasovnija “politička” pojava.
3.
Dok preuzima SDS, već nekoliko godina, po principu - iz minute u minutu, Dodik je, odmah nakon izbora 2018., razbio DNS - na DNS i DEMOS, da bi potom DNS razbio na DNS, (na čije čelo je doveo svoju marionetu - sociopatu, gangstera i piromana Nenada Nešića) i prijedorski DNS.
4.
Dodik još uvijek “krči” Marka Pavića u Prijedoru, ali je korijen još preduboko.
5.
Osim razbijanja DNS-a, Dodik je, brutalno, pocijepao i SP Petra Đokića, preuzimajući mu većinu poslanika i dio Opštinskih odbora preko kleptomana Gorana Osnovca Selaka. NDP je usisao kao prašku.
6.
Još ranije je osnovao “Crveni kombi” partiju, što je bio početak ozbiljnog udara na SDS, ali sada ima namjeru da se sa njima obračuna, jer su zauzeli previše puteva i SNSD-ovih pozicija.
Istina, nisu samo oni, ali su najalaviji.
7.
Otkinuo je Dodik ponešto i od PDP-a; Još uvijek ima par svojih igrača u njihovim redovima koji čekaju mig.
8.
Kada se sagleda politička scena RS, jedino je aktivna Banjaluka i to upravo zbog PDP-a, sve ostalo je, manje više, zamrlo i pod Dodikovom je kontrolom, bez obzira na stranačku pripadnost. Nekoliko neosvojenih manjih “”džepova” su samo izuzetak koji potvrđuje navedeno otužno stanje bespolitike.
9.
Jasno je i da ovakva opozicija ima male šanse u sudaru sa Dodikom, kao što je jasno da moraju mijenjati načine djelovanja ili će skroz nestati; Što i ne bi bio najcrnji scenario, jer bi se pojavila neka nova, drugačija, opozicija i popunila prazan prostor. U kojem je ionako već previše praznine.
10.
Djeluje da Dodik sve vrlo sistematično razara zato što je autokrata; Istina je da jeste, ali ključni razlog zašto razbija sve stranke i njihove krhotine dovodi u direktnu zavisnost od sebe jeste što želi da pokaže i dokaže da on, Dodik, nema alternativu.
11.
Djelovalo je da Dodik nema alternativu i prije svih navedenih rasturanja (koja su i dalje u toku), budući da je njegov SNSD bio (i ostao) najjača stranka i da niko iz te strukture nema ni snage, posebno ne hrabrosti, da se usprotivi Dodikovom načinu vladanja koji je put ka uništenju entiteta, samim tim i svega ostalog nakon toga, pa i SNSD-a.
12.
Svojevremeno sam jednog Dodikovog unutarstranačkog oponenta upitao zašto je tih, zbog čega se javno ne pobuni i ne ukaže na greške šefa stranke.
Bio je vrlo iskren i rekao: “Bez obzira na sve što radi, šta smo mi, objektivno, bez Dodika? Ništa”!
“Objektivno”, potvrdio sam i razgovor je završen.
Nakon nekog vremena Dodik ga je sklonio u najtamniju “dubinu kadra”!
Ovaj detalj je način funkcionisanja SNSD-a; Najviši funkconeri te stranke su, objektivno, bez Dodika ništa i zato bespogovorno slijede njegov samoubilački politički pohod.
13.
Ako je Dodik i prije svih razbijanja što koalicionih partnera, što opozicionih, takođe, (pokazalo se u velikoj većini slučajeva) partnera, djelovao kao da nema alternativu, logično je pitanje zbog čega želi po svaku cijenu da suvereno vlada cijelim prostorom entiteta i tako još snažnije demonstrira da nema alternativu?
14.
Odgovor može biti samo jedan - Dodik je u ogromnim problemima sa Zapadom, posebno zbog činjenice da je direktni ruski “izvođač radova” u regionu, bez šanse da promijeni to stanje i stoga mora pokušati da se spase oštrog sukoba sa Zapadom, artikulišući u sebi, svojim rukama, svu vlast entiteta i sve stranke entiteta!
Paradoksalno djeluje, ali Dodik smatra da mu je to jedina karta za opstanak na političkoj sceni!
Istina je da to jeste solidna karta, ali je sasvim drugo pitanje da li će dobro odigrati i opstati, uprkos činjenici da u entitetu kraj njega svi djeluju minorno!
15.
Dodik je, figurativno rečeno, u Prokletoj avliji: Rusi ga čvrsto drže, pare ne daju, samo naloge koji se moraju izvršiti; RS je potpuno bez novca (posljednje procjene su da do kraja godine mora da se nađe 400 miliona KM i ta cifra i dalje raste); Pare su u rukama Zapada, a Dodik ne prestaje da napada Zapad, bilo da je riječ o SAD-u ili EU!
16.
Dodik koji nema alternativu mora naći novac, jer svi ti brojni sateliti kojima se okružio traže samo jedno - pare! Novac je potreban i za penzije, plate, pomoć privredi… A ne pada sa neba!
17.
Dodik koji nema alternativu svakodnevno obećava sve što mu padne na um, ali je ispunjenih obećanja toliko malo da su nevrijedni pomena.
18.
Dodik, koji nema alternativu, mogao bi ostati bez ijedne alternative ukoliko mu Zapad uskrati novac, a jedina njegova ideja kako da preskoči crnu finansijsku rupu u koju RS sve brže otklizava je da mu pare da MMF ili neka druga moćna finansijska institucija; Koje to neće učiniti bez brojnih prozapadnih poteza i ustupaka, što, opet, Rusija Dodiku ne dozvoljava.
19.
Zato Dodik, koji nema alternativu, činjenicom da nema alternativu pokušava ucijeniti Zapad da mu da novac, kako ne bi napravio veće probleme u Regionu; Tu vidi izlaz za sebe i svoj dalji opstanak.
20.
Dodik je oduvijek bio hazarder; Igrajući tako naplavio je sam sebe u vode u kojima je ipak tek plankton, ma šta on mislio o tome.
Uprkos tome, hazarderski pokušava ucijeniti Zapad, gdje sve više sazrijeva ubjeđenje da je krajnje vrijeme da prestanu davati novac “trojstvu Dodik” (osobi/entitetu/šefu gotovo svih stranaka) koji ga koristi za širenje antizapadne histerije, nametanje proruske politike, učvršćivanje nedemokratskog, neljudskog, anticivilizacijskog Režima, učvršćivanje plutokratije, kleptokratije, potpuno satiranje svih društveniih vrijednosti…
21.
Nameće se pitanje da li je na djelu zadnja Dodikova partija?
On ima solidnu kartu, ali većina špila je u zapadnim rukama, naročito džokeri; Dio karata drže i Rusi, a ima ih nešto i u Srbiji!
Biće zaista interesantno posmatrati razigravanje u kojem Dodik igra, a ulog mu je sopstvena “političku glava” (kolateral je već poodavno stanovništvo, institucije, entitet, koje je Dodik “pojeo”, te je, na kraju, samo on i preostao)!
22.
Igra već traje, sve je kompleksnija, Dodik koji nema alternativu u situaciji je bez alternative - mora igrati brutalno, nasilno, nisko, ispod pojasa, đonom… da bi pokušao opstati; Nikad nije bio jači i nikad nije bio slabiji; Ovaj put, za razliku od ranijih hazarderskih partija, nema nikakvog manevarskog prostora i njegovi potezi su potpuno predvidivi.
23.
Epilog? Sankt Peterburg djeluje najizvjesnije, što ne znači da će se već sutra i desiti! Ali će se desiti!
24.
I za kraj - Korona hara; U BiH je na djelu pristup - Šta Bog da! “Vođe” su zaista širokogrude!
