piše: Slobodan Vasković
1.
Krivično vijeće Suda BiH prvi put u svojoj istoriji donijelo je Odluku kojom ukida Rješenje o određivanju pritvora, što ga je donio Sudija za prethodni postupak.
Ta istorijska odluka Krivičnog vijeća donesena je u slučaju “Pavlović”, kada je Slobodanu Pavloviću i njegovim saradnicima promijenjena destinacija pritvora - iz KPZ-a u Kućni.
Krivično vijeće nije sačekalo ni Pavlovićevu medicinsku dokumentaciju, niti razmatralo ponudu o kauciji(!!!), već su Pavlovića&co svjetlosnom brzinom poslali kućama.
Tolika žurba je, takođe, istorijska i svjedoči da je pomenuta Odluka politička. I jeste, a donesena je po nalogu Milorada Dodika i Dragana Čovića, čiji su je pikovi u Sudu BiH izlobirali.
Poznata su mi i imena Lobista-Sudija: Jedan od njih je vodio reformu pravosuđa i gotovo uništio taj stub društva, a drugom je Čović zaposlio suprugu. Imena neću još uvijek objaviti, jer pratim koliko daleko će ići u opstruisanju predmeta u kojem je Milorad Dodik osumnjičen za pranje 1,5 miliona KM. A već su podaleko stigli.
2.
Vjerujem da Miloradu Dodiku nije lako ako je zaista tačno da mu istražuju gotovo kompletnu porodicu. Najveći krivac za to je on sam, jer ih je uvukao u poslove. Dosta toga je javnosti poznato.
Nepristojno je da se Dodik sada skriva iza njih, istura ih i pravi od sebe žrtvu. Licemjerno je, jer ih je sve on uvukao u javnu/poslovnu orbitu. A sada jauče.
Vjerujem i da to čini iskreno, ali se pitam gdje je Dodik bio kada su visoki funkcioneri SNSD-a ubili automobilom Nikolu Đurovića, sina jedinca Darka i Aleksandre; gdje je Dodik bio kada su pripadnici gradske građevinske mafije ubili Milana Vukelića, a njegovu djecu pretvorili u siročad; Gdje je Dodik bio kada su oslobodili Rajka Savića koji je zvjerski ubio Branislava Garića i njegovu djecu ostavio bez oca; gdje je Dodik bio kada je policija pred TV kamerama premlaćivala Željka Vulića i njegove sinove…; Gdje je Dodik bio kada su narkoinspektori prodavali djeci drogu, kada to čine i dalje; Gdje je Dodik bio, kada su maloljetnog sina poginulog borca seksualno iskorištavali pedofili: Zašto Dodik nije javno zatražio da se konzumenti te užasne perverzije pronađu i drakonski kazne, a ne samo njeni organizatori; gdje je Dodik bio kada je hiljade i hiljade mladih u ovoj zemlji ostalo bez ikakve perspektive; Gdje je Dodik bio da zaštiti novorođenčad od trovanja u UBKC Banjaluka od Mirka dr Smrt Stanetića; Da zaštiti maloljetnice od podvođenja…?
I zašto je Dodik štitio i štiti i dalje većinu onih koji su počinili neka od navedenih strašnih nedjela?! Vrijeme pred nama, i to skoro, će to i pokazati. I mnogo crnje stvari.
Dodik je mnogo toga naučio baveći se politikom, ali jednu stvar nikada nije shvatio - Nije On jedini koji ima porodicu, djecu, oca, majku, brata, unučad… Da je to razumio nikada ni sebe ni porodicu ne bi doveo u situaciju u kojoj se nalazi, i koja je, izvan svake razumne sumnje, izuzetno dramatična, makar svi njeni epilozi bili hepiendi.
3.
Dodik je u proteklih deset godina prezreo sve oko sebe, posebno one koje je, na njihovu tragediju, vodio. Zato će na kraju On završiti prezren. I prezir je jedino što zaslužuje. To se nikako ne odnosi i na njegovu djecu. Iako im nikada u životu neće biti lako. Zbog Dodika, ali to je već njihova privatna drama.
4.
Takozvani Vladika Grigorije, politički razvratnik, crkveni nedostojanstvenik, propali privrednik…, farisej po ubjeđenju i opredjeljenju, ponovo se pojavio kao Portparol Dodikove Hobotnice.
Grigorije je svojom gramzivošću, blasfemijom, patologijom, iskompleksiranošću… godinama (jedan u nizu sličnih) gurao Dodika u prljave poslove i ponižavanje naroda. Red bi bio da ga Dodik upita da li je, nakon svega, vrijedilo? Grigoriju svakako jeste, za Dodika se ne bih kladio, pa je to razlog više da sa njim otvori polemiku o navedenoj temi.
Uzgred, koga god su Vladike na ovim prostorima u poslednjih 25 godina spasavale i podržavale, taj je završio na višedecenijskoj robiji.
Dodik neće biti izuzetak ni po tom pitanju. Grigoriju je to odavno poznato.
5.
SDS nastavlja da jede svoju djecu. Tako je pojeden i mladi Davor Šešić, kojeg je vrh stranke formalno javno podržao u trci za novog predsjednika Gradskog odbora SDS-a, a suštinski, podzemno, skršio. Bez milosti.
Vrh SDS-a podržao je izvjesnog Vulina, za čijeg ranijeg vakta na čelu GO SDS BL, ta stranka gotovo da nije ni postojala u Banjaluci.
Način na koji su zgazili Šešića je neljudski, pokvaren, vulgaran, bolestan; Tog mladog čovjeka su toliko ocrnili i ispljuvali da je ono što Dodik za njih govori, spram onoga što su oni učinili Šešiću, tek limunadica.
Šešić je, ostane li u SDS-u, politički mrtav. Jedini izlaz mu je da napusti tu stranku, što ga je bezobzirno uništila, ali ne i da se priključi Režimu.
Mnogo je onih koji su u odlasku iz SDS-a, mahom mladih, i sa njima bi Šešić trebao zajedno tražiti sopstvenu političku budućnost. Nikako u Režimu, ni u SDS-u, niti bilo kojoj drugoj stranci Saveza za promjene.
6.
SDS je ponovo prodao Banjaluku, kao i 2012. godine. I nije to iznenađenje, jer bi iznenađenje bilo da je drugačije.
Linija Vulin (SDS), Talić (PDP) i Talić (NDP) ne mogu pobijediti nikoga, a kamoli SNSD&co na izborima za gradonačelnika Banjaluke ni kada bi Dodik već sada politički bio prošlost. Talić (PDP) jeste sposoban mlad čovjek, ali nedovoljno jak da sa političkim mrtvacem Vulinom i nepostojećim NDP-om napravi bilo šta ozbiljno.
SNSD ne treba da brine za svoju budućnost u Banjaluci (zaključak se ne odnosi i na ostatak RS), a SDS je stranka bez budućnosti.
7.
“Ubili” su Šešića, inaugurisali Zombija Vulina, kako bi pokušali primitivnom alhemijom Tadića povratiti među žive. Što je realno kao i kandidatura Mladena Bosića najavljena 2016. za predsjedničke izbore održane 2014.
Naravno da Bosić pokušava oživiti Tadića, kako bi mogao tu političku slinu suprotstaviti jakoj sarajevskoj SDS-liniji, potom onoj Prnjavorskoj, koja snažno buja, dok Dobojska i Bijeljinska žive poodavno same za sebe. A vrh stranke dođe nešto kao neformalno tijelo, kojeg niko ozbiljan više ne doživljava ozbiljnim. Tadić je Bosiću potreban kako bi mu čuvao poziciju predsjednika, jer je potonji izgubio vođstvo. Ustvari, vrh SDS-a izgubio je politiku.
“Slučaj Šešić” je pokazao da SDS više ne postoji kao stranka, već kao Unija Regija. Pokazao je da SDS opstaje kao Unija, jer većina nema kud, kao i da vrh stranke ne zna voditi organizaciju, niti koristiti njene resurse.
Sva njihova politika svela se na čekanje Šta će Mektić uraditi?!
To nije politika, već gledanje Dnevnika. Na bilo kojoj TV.
8.
Odstreljivanjem Šešića ponižen je i Vukota Govedarica, šef Kluba poslanika SDS u Narodnoj skupštini RS. Jer jedini poslanik SDS-a iz Banjaluke nije mogao da postane predsjednik GO SDS BL, što je Govedaricu dodatno oslabilo.
Nije Govedarica bolje ni zaslužio, jer nije ništa ni učinio da pomogne Šešiću u borbi protiv ostataka crne bezbjednjačke aure, koji nastavljaju dominaciju SDS-om u Banjaluci.
9.
Za SDS je postalo notorno da nikako ne uspijevaju razumjeti procese koji dolaze, a i kada se dese ne shvataju šta je bilo.
Pronicljivost i analitičnost poodavno su protjerani iz SDS-a. Mjesta ima samo za klimoglavce. I nešto Dodikovih igrača, koji su od avgusta do danas uništili GO SDS BL i na kraju tog uništenja su još i nagrađeni.
Tipično za politiku “Ubij bližnjeg svog”, koja u SDS-u caruje već deceniju.
10.
Donedavno je važilo pravilo da SDS jeste opozicija, ali ne i alternativa. Nakon Vulina, SDS u Banjaluci nije baš ništa.
