piše: Slobodan Vasković
Mirko Stanetić, direktor UBKC Banjaluka, i njegovi najbliži saradnici svjesno su ugrozili živote novorođenčadi, jer su najmanje petnaest dana znali da respiratorni aparati ne rade, da su onečišćeni/zatrovani i da su bebe zbog toga ugrožene.
Mirko Stanetić, direktor UBKC Banjaluka, i njegovi najbliži saradnici svjesno su ugrozili živote novorođenčadi, jer su najmanje petnaest dana znali da respiratorni aparati ne rade, da su onečišćeni/zatrovani i da su bebe zbog toga ugrožene.
Vijest da su novorođenčad ugrožena i da se transportuju za Beograd prvi je objavio moj kolega Vlado Kovačević na svom blogu, potom ja, a nakon toga i BNTV 04.12.2015. godine. Tek nakon toga oglasili su se odgovorni iz UBKC-a, svjesno minimizirajući cijeli slučaj, da bi dan nakon toga priznali da su bebe transportovane u Beograd, ali su i dalje tvrdili da nije bilo nikakve štete po njihovo zdravlje.
Užasna je to laž, jer ako nije bilo štete i ako nije bilo alarmantno zašto nisu sačekali da se nabavi kompresor, a ostavili djecu i dalje na respiratorima, pa zamjenu aparata vršili polako (kad već djeca, kako tvrde, nisu bila ugrožena ), nego je sve išlo po hitnom postupku.
Logično se, nakon izjava odgovornih iz UBKC, upitati zar nije bilo jeftinije redovno održavanje aparata, nego sada plaćati i dodatne troškove i liječenja pacijenata u Srbiji?!
Smiješna je priča da je bilo bezbjedno, a tragično je da su čelnici UBKC znali najmanje petnaest dana da su aparati pokvareni.
O tome svjedoči i poslednji Sedmični izvještaj načelnika klinika UBKC-a koji je u mom posjedu i iz kojeg je vidljivo da su u periodu 20.11.-26.11. o.g. odgovorni bili upoznati sa činjenicom da respiratorni aparati ne rade!
U sedmičnom Izvještaju Klinike za dječije bolesti, koji je potpisao dr Stojislav Konjević, navedeno je i boldovano sledeće: “Serviseri aparata se još nisu pojavili”!!
Nema dileme da se u periodu između 20.11.-26.11., što je vrijeme na koje se odnosi Izvještaj, znalo da respiratori ne rade. I ništa se nije preduzelo, sve se krilo, o svemu se ćutalo, a bebe su stavljane na onečišćene/zatrovane aparate.
Budući da iz razumljivih razloga ne mogu da objavim Izvještaj, radi dokaza autentičnosti, navodim iz njega podatak da je u toku te sedmice u “Kliniku primljeno 109 djece i 40 majki”, a da je “U specijalističkim ambulantama i kabinetima pregledano 646 (značajan porast)”.
Užasna je činjenica da rukovodstvo UBKC laže da nije ugrozilo živote novorođenčadi, a još užasnija da, prema tvrdnjama iz UBKC-a, ovakvo stanje nije bilo samo u navedenoj sedmici novembra i nakon nje, već da se “takvo stanje ponavlja mjesecima”. I to ne samo kada su novorođenčad u pitanju, već je pravi horor i na svim drugim Klinikama.
Najužasnije od svega je ćutanje odgovornih i ćutanje opozicije o zločinu u UBKC-u.
Užasna je to laž, jer ako nije bilo štete i ako nije bilo alarmantno zašto nisu sačekali da se nabavi kompresor, a ostavili djecu i dalje na respiratorima, pa zamjenu aparata vršili polako (kad već djeca, kako tvrde, nisu bila ugrožena ), nego je sve išlo po hitnom postupku.
Logično se, nakon izjava odgovornih iz UBKC, upitati zar nije bilo jeftinije redovno održavanje aparata, nego sada plaćati i dodatne troškove i liječenja pacijenata u Srbiji?!
Smiješna je priča da je bilo bezbjedno, a tragično je da su čelnici UBKC znali najmanje petnaest dana da su aparati pokvareni.
O tome svjedoči i poslednji Sedmični izvještaj načelnika klinika UBKC-a koji je u mom posjedu i iz kojeg je vidljivo da su u periodu 20.11.-26.11. o.g. odgovorni bili upoznati sa činjenicom da respiratorni aparati ne rade!
U sedmičnom Izvještaju Klinike za dječije bolesti, koji je potpisao dr Stojislav Konjević, navedeno je i boldovano sledeće: “Serviseri aparata se još nisu pojavili”!!
Nema dileme da se u periodu između 20.11.-26.11., što je vrijeme na koje se odnosi Izvještaj, znalo da respiratori ne rade. I ništa se nije preduzelo, sve se krilo, o svemu se ćutalo, a bebe su stavljane na onečišćene/zatrovane aparate.
Budući da iz razumljivih razloga ne mogu da objavim Izvještaj, radi dokaza autentičnosti, navodim iz njega podatak da je u toku te sedmice u “Kliniku primljeno 109 djece i 40 majki”, a da je “U specijalističkim ambulantama i kabinetima pregledano 646 (značajan porast)”.
Užasna je činjenica da rukovodstvo UBKC laže da nije ugrozilo živote novorođenčadi, a još užasnija da, prema tvrdnjama iz UBKC-a, ovakvo stanje nije bilo samo u navedenoj sedmici novembra i nakon nje, već da se “takvo stanje ponavlja mjesecima”. I to ne samo kada su novorođenčad u pitanju, već je pravi horor i na svim drugim Klinikama.
Najužasnije od svega je ćutanje odgovornih i ćutanje opozicije o zločinu u UBKC-u.
Njihovo nereagovanje je monstruozno i sve odreda ih čini saučesnicima u zločinu nad sopstvenim građanima. Ćutati o svjesnom trovanju novorođenčadi, o ugrožavanju života brojnih pacijenata na drugim Klinikama, osim za dječije bolesti, primjereno je jedino Neljudima. I to se podjednako odnosi na sve: Režim koji štiti Monstruma Stanetića i Opoziciju koja ćuti o nedjelima Monstruma Stanetića!
P.S. Večeras ću objaviti stvarno stanje na svim Klinikama, kada su aparati i lijekovi u pitanju. Prenijeću to iz već pomenutog Izvještaja, bez nade da će iko od odgovornih reagovati. Ali je bitno da se zna šta se zaista u UBKC dešava. Horor je blaga riječ za to.
P.S. Večeras ću objaviti stvarno stanje na svim Klinikama, kada su aparati i lijekovi u pitanju. Prenijeću to iz već pomenutog Izvještaja, bez nade da će iko od odgovornih reagovati. Ali je bitno da se zna šta se zaista u UBKC dešava. Horor je blaga riječ za to.
