piše: Slobodan Vasković
Zoran Tegeltija, ministar finansija, ne zna napisati kvalitetno Rješenje, ali je majstor za pravljenje interesne organizacije, čiji je zadatak izvlačenje što većih količina budžetskog novca. Upravo je Tegeltija glavna snaga “Mrkonjićkog klana”, kojem pripada i Mladen Milanović Kaja, vlasnik brojnih firmi koje odreda imaju unosne poslove sa Budžetom.
Zoran Tegeltija, ministar finansija, ne zna napisati kvalitetno Rješenje, ali je majstor za pravljenje interesne organizacije, čiji je zadatak izvlačenje što većih količina budžetskog novca. Upravo je Tegeltija glavna snaga “Mrkonjićkog klana”, kojem pripada i Mladen Milanović Kaja, vlasnik brojnih firmi koje odreda imaju unosne poslove sa Budžetom.
Kaja je, naravno, na svim crnim listama Svjetske banke, Azijske banke i brojnih drugih finansijskih institucija, što ga, opet naravno, preporučuje kao glavnog izvođača radova u ime i za račun Režima.
Iako brojne, Kajine firme su nedovoljne za sve poslove kojima se bavi “Mrkonjićki klan”, pa je Tegeltija u svrhu širenja i ojačavanja sopstvenog poslovnog carstva snažno ojačao i Dušana Reljića, odnosno lanac hipermarketa “Fructa trade”.
Reljić danas raspolaže gotovo nevjerovatnim količinama novca, iako je prije nekih šest godina bio u ogromnim dugovima, bez ikakvih izgleda da ih vrati. A onda se “našao” sa Tegeltijom i kreće njegov snažni uspon. U čemu učestvuje i “UniCredit” banka, koja već godinama podržava velikim sredstvima sve poslove “Mrkonjićkog klana” i Reljića.
Interesanto se vratiti unazad nekih pet godina, kada dolazi do eksplozije Tegeltijine moći i, istovremeno, Reljićevog prelaska iz faze “Crkvenog miša” u fazu Multimilionera. Tada je na čelu “UniCredit” banke bio Ivan Vlaho, o čijoj sprezi sa Tegeltijom sam objavio niz činjenica i dokaza. Vlaho je sada direktor “UniCredit” banke u Mostaru.
Investicionorazvojna banka RS je sjemenište, a njen novac, u pravilu, je služio i služi za ojačavanje tajkuna i svih drugih sluga Režima.
Tako je bilo i u slučaju Reljića, odnosno njegove firme “Fructa trade”.
Iako brojne, Kajine firme su nedovoljne za sve poslove kojima se bavi “Mrkonjićki klan”, pa je Tegeltija u svrhu širenja i ojačavanja sopstvenog poslovnog carstva snažno ojačao i Dušana Reljića, odnosno lanac hipermarketa “Fructa trade”.
Reljić danas raspolaže gotovo nevjerovatnim količinama novca, iako je prije nekih šest godina bio u ogromnim dugovima, bez ikakvih izgleda da ih vrati. A onda se “našao” sa Tegeltijom i kreće njegov snažni uspon. U čemu učestvuje i “UniCredit” banka, koja već godinama podržava velikim sredstvima sve poslove “Mrkonjićkog klana” i Reljića.
Interesanto se vratiti unazad nekih pet godina, kada dolazi do eksplozije Tegeltijine moći i, istovremeno, Reljićevog prelaska iz faze “Crkvenog miša” u fazu Multimilionera. Tada je na čelu “UniCredit” banke bio Ivan Vlaho, o čijoj sprezi sa Tegeltijom sam objavio niz činjenica i dokaza. Vlaho je sada direktor “UniCredit” banke u Mostaru.
Investicionorazvojna banka RS je sjemenište, a njen novac, u pravilu, je služio i služi za ojačavanje tajkuna i svih drugih sluga Režima.
Tako je bilo i u slučaju Reljića, odnosno njegove firme “Fructa trade”.
Reljić je tokom 2010. godine podnio čak dva zahtjeva IRB-u za dodjelu kredita. I oba mu se odobravaju i to u iznosu od 9 miliona KM. Nevjerovatna svota, od koje je Reljiću isplaćeno 5 miliona KM, jer je protivno pravilima IRB-a isplata svih 9,5 miliona, pošto je to gotovo dvostruko više od limita. Međutim, ostaje činjenica da je njemu odobreno svih traženih 9,5 miliona, što svjedoči o političkom uticaju na IRB RS.
Te 2010. godine Tegeltija je bio u dramatičnom političkom usponu, Vlaho u bankarskom, a Reljić u poslovnom.Reljić je od IRB RS zatražio kredit od 4,5 miliona 15.04.2010. godine.
Prije toga odobren mu je, u februaru 2009., kredit od pola miliona KM, iz linije “Krediti za preduzetnike i preduzeća” i to preko Hypo banke.
Kredit od 4,5 miliona KM, Reljić je zatražio od IRB RS 15.04.2010, da bi on bio odobren 27.05.2010. godine, opet preko Hypo banke.
Međutim, on 27.09.2010. ne potpisuje Ugovor o zajmu i odustaje od tog kredita. Čini se nejasnim, ali sve je potpuno jasno: Prije nego je odustao od ovog kredita, Reljić je 22.09.2010. podnio novi zahtjev za 4,5 miliona KM, koji mu se ekspresno odobrava i on (iz Fonda za razvoj i zapošljavanje) 05.11.2010. dobija ta 4,5 miiona KM, ali preko UniCredit banke. Tada se već znalo da je Tegeltija novi ministar finansija u Vladi RS.
Problem je što je kredit, koji je Reljić dobio preko Hypo banke, pa odustao, bio i na kreditnom odboru IRBRS i na investicionom odboru skupštine IRBRS i prošao je oba odbora, pa je pitanje kako su uopšte mogli da pozitivno riješe novi zahtjev, pošto je odustao od novca?!
Uočljivo je i da je kod drugog kredita od 4,5 miliona KM, koji je nišao preko UniCredit banke, grejs period 16 mjeseci, mada je praksa IRB-a tada bila da se grejs period odobrava na 12 mjeseci. Što se i desilo u slučaju davanja kredita preko Hypo banke.
Interesantno je vidjeti i šta je povodom sretnog dobijanja kredita, objavljeno na zvaničnoj stranici “Fructa trade” te 2010. godine.
“Naše preduzeće Fructa trade iz Dervente dobilo je kredit Investiciono-razvojne banke (IRB) RS od 4,5 miliona maraka, a dodatnim ulaganjima u modernizaciju proizvodnje u pogonu u Polju bit će zaposleno 20 novih radnika.
U preduzeću je zaposleno 360 radnika, a s kreditom će posao dobiti još 20 osoba i u velikoj mjeri doći će do proširenja proizvodnih asortimana, zatim uvođenja HACCP certifikata u dio gdje ga nema, u proizvodnju i pržionicu kafe.
Do sada je dobijeno 500.000 maraka, a taj novac je usmjeren za finansiranje proizvodnje. Preduzeće će novcem očuvati domaću proizvodnju, ali i umnogome podstaći individualne poljoprivredne proizvođače da se počnu baviti prikupljanjem bilja i plodova koji su potrebni u prehrambenoj proizvodnji kojom se bavi naše preduzeće”, navedeno je.
Znači, za 4,5 miliona KM, Reljić je trebalo da zaposli novih 20 radnika, što znači da ga je IRB kreditirao sa po 225.000 KM po radniku. Fascinantno. (nastaviće se)
Problem je što je kredit, koji je Reljić dobio preko Hypo banke, pa odustao, bio i na kreditnom odboru IRBRS i na investicionom odboru skupštine IRBRS i prošao je oba odbora, pa je pitanje kako su uopšte mogli da pozitivno riješe novi zahtjev, pošto je odustao od novca?!
Uočljivo je i da je kod drugog kredita od 4,5 miliona KM, koji je nišao preko UniCredit banke, grejs period 16 mjeseci, mada je praksa IRB-a tada bila da se grejs period odobrava na 12 mjeseci. Što se i desilo u slučaju davanja kredita preko Hypo banke.
Interesantno je vidjeti i šta je povodom sretnog dobijanja kredita, objavljeno na zvaničnoj stranici “Fructa trade” te 2010. godine.
“Naše preduzeće Fructa trade iz Dervente dobilo je kredit Investiciono-razvojne banke (IRB) RS od 4,5 miliona maraka, a dodatnim ulaganjima u modernizaciju proizvodnje u pogonu u Polju bit će zaposleno 20 novih radnika.
U preduzeću je zaposleno 360 radnika, a s kreditom će posao dobiti još 20 osoba i u velikoj mjeri doći će do proširenja proizvodnih asortimana, zatim uvođenja HACCP certifikata u dio gdje ga nema, u proizvodnju i pržionicu kafe.
Do sada je dobijeno 500.000 maraka, a taj novac je usmjeren za finansiranje proizvodnje. Preduzeće će novcem očuvati domaću proizvodnju, ali i umnogome podstaći individualne poljoprivredne proizvođače da se počnu baviti prikupljanjem bilja i plodova koji su potrebni u prehrambenoj proizvodnji kojom se bavi naše preduzeće”, navedeno je.
Znači, za 4,5 miliona KM, Reljić je trebalo da zaposli novih 20 radnika, što znači da ga je IRB kreditirao sa po 225.000 KM po radniku. Fascinantno. (nastaviće se)
