piše: Slobodan Vasković
Svi, i Režim i Opozicija, su saglasni da aktuelna Vlada RS ne može napraviti nikakve pomake niti izvući entitet iz teške ekonomske krize. Režim, istina, za razliku od Opozicije, javno ne definiše Vladu RS nekredibilnom i nekompetentnom, ali sama činjenica da lično Milorad Dodik mora da nalazi kojekakve svjetske hohštaplere da od njih, u ime RS, pozajmi 300 miliona dolara, kako bi se prebrodio kraj ove i dobar dio iduće godine, dovoljno svjedoči o njegovom stavu o sposobnostima Željke Cvijanović i kabineta joj.
Svi, i Režim i Opozicija, su saglasni da aktuelna Vlada RS ne može napraviti nikakve pomake niti izvući entitet iz teške ekonomske krize. Režim, istina, za razliku od Opozicije, javno ne definiše Vladu RS nekredibilnom i nekompetentnom, ali sama činjenica da lično Milorad Dodik mora da nalazi kojekakve svjetske hohštaplere da od njih, u ime RS, pozajmi 300 miliona dolara, kako bi se prebrodio kraj ove i dobar dio iduće godine, dovoljno svjedoči o njegovom stavu o sposobnostima Željke Cvijanović i kabineta joj.
Začuđujuće je da Dodiku, velemajstoru improvizacije i uspješnom veletrgovcu/dileru nacionalnih interesa, nije na um pala zaista sjajna ideja da proda zgradu Vlade RS, kad već ne zna šta će sa Vladom, odnosno kada je ubijeđen da ni neka nova izvršna vlast ne bi napravila ikakve pomake. Pa drži Cvijanovićku u Zgradi, samo da ima ekipu na terenu. Po principu bolje išta nego ništa.
Da se razumijemo, prodaja Zgrade Vlade RS mogla bi da donese prijeko potreban novac RS, ali i da relaksira odnose vrha RS sa međunarodnim faktorom oko referenduma, potom riješi pitanje povratka opljačkanog novca u RS i, svakako, doprinese otvaranju brojnih novih radnih mjesta. Uz to, RS se ne bi zadužila, a bila bi pokrenuta i privredna aktivnost.
Zgradu Vlade RS mogao bi da kupi Slobodan Stanković. I da za nju plati 300 miliona KM. I odmah uplati novac na račune Budžeta RS.
Nakon toga bi Stanković iznajmio Zgradu Vladi RS po cijeni od, recimo, milion maraka mjesečno, što bi izvršna vlast lako plaćala.
Na taj način, Stanković bi Republici Srpskoj vratio bar dio novca koji je nezakonitim poslovima izvukao u proteklih deset godina, a koji bi on ponovo uzeo kroz kiriju u narednih nekoliko decenija.
Bio bi to izvanredan potez i svako bi se iskreno založio da zbog ovakvog pokajanja, koje bi se, istina nategnuto, moglo okarakterisati i patriotskim, Stanković bude što manje kažnjen u procesima koji bi morali uslijediti.
Uz to, Stankovićev potez bi relaksirao Dodika oko istraga Tužilaštva BiH, pa ne mi morao da prijeti referendumom. Odustajanje od referenduma bilo bi pozdravljeno, a RS bi počela izlaziti iz izolacije.
Da se razumijemo, prodaja Zgrade Vlade RS mogla bi da donese prijeko potreban novac RS, ali i da relaksira odnose vrha RS sa međunarodnim faktorom oko referenduma, potom riješi pitanje povratka opljačkanog novca u RS i, svakako, doprinese otvaranju brojnih novih radnih mjesta. Uz to, RS se ne bi zadužila, a bila bi pokrenuta i privredna aktivnost.
Zgradu Vlade RS mogao bi da kupi Slobodan Stanković. I da za nju plati 300 miliona KM. I odmah uplati novac na račune Budžeta RS.
Nakon toga bi Stanković iznajmio Zgradu Vladi RS po cijeni od, recimo, milion maraka mjesečno, što bi izvršna vlast lako plaćala.
Na taj način, Stanković bi Republici Srpskoj vratio bar dio novca koji je nezakonitim poslovima izvukao u proteklih deset godina, a koji bi on ponovo uzeo kroz kiriju u narednih nekoliko decenija.
Bio bi to izvanredan potez i svako bi se iskreno založio da zbog ovakvog pokajanja, koje bi se, istina nategnuto, moglo okarakterisati i patriotskim, Stanković bude što manje kažnjen u procesima koji bi morali uslijediti.
Uz to, Stankovićev potez bi relaksirao Dodika oko istraga Tužilaštva BiH, pa ne mi morao da prijeti referendumom. Odustajanje od referenduma bilo bi pozdravljeno, a RS bi počela izlaziti iz izolacije.
Pomenutih 300 miliona nije dovoljno, pa bi se trebao uključiti i Mladen Milanović Kaja. Neprihvatljivo je da takav patriota spasava “Ljubljanske ceste”, a ne spasava RS. Kaja bi trebao da za 200 miliona kupi sve poslovne prostore što su ih institucije RS prije par godina kupile u Stankovićevoj Poslovnoj zgradi “Integra”. I da institucije njemu plaćaju kiriju. I za Kaju ima da važe olakšice kao i za Stankovića.
Ukupno je to za samo dvije zgrade 500 prijeko potrebnih miliona KM, koji rješavaju goruće finansijske probleme u RS. Kontaktirao sam određeni broj ekonomista kako bih testirao ovu ideju i svi su se listom složili da je izvodljiva i prihvatljiva.
Naravno, Stanković i Kaja trebaju da pokažu patriotizam i da budu dobri prema RS i Srbima, kao što su RS i Srbi bili nesebični prema njima.
Patriotizam bi mogli da pokažu i Budo Stanković, koji bi mogao da kupi zgradu IRB-a za 50 miliona, Milenko Čičić da izvadi 50 miliona za zgradu “Elektrokrajine”, koja možda ne vrijedi toliko, ali ni “Kalderini” radovi nisu ni blizu vrijedni koliko su naplaćeni; Draško Ilić bi mogao da vrati sve dugove FK “Borac”, a Zoran Tegeltija bi bio idealan za dokapitalizaciju “Banke Srpske” - njemu 17 miliona evra ne bi predstavljalo nikakav problem.
Ljubo Ćubić jeste u problemima, ali privatnog keša mu ne nedostaje, pa bi on sa 50 miliona KM mogao da dokapitalizuje JP “Putevi RS”. Milan Kovač iz Šipova bi morao u “Nova Borja” i “Novu Romaniju” uložiti bar 16 miliona i pokrenuti poizvodnju… To je novih 200 miliona KM, što sa već dobijenih 500 za prodaju dvije Zgrade iznosi 700 miliona KM plus Ilićeve pare za dugove “Borca”. Za sve narečene ima da vrijede pravosudne olakšice.Sam Dodik bi trebao da uloži bar 100 miliona u kupovinu “Farmlanda” i još sto miliona za obnovu stočnog fonda u RS, nakon čega bi stočarstvo živnulo, što bi, po automatizmu, povuklo naprijed i poljoprivredu, koju bi mogao finansirati Vladimir Usorac, kao i mesnu industriju.
Ranko Škrbić, koji obožava javno-privatna partnerstva trebao bi da dokapitalizuje bolnicu u Bijeljini sa 100 miliona, UBKC Banjaluka sa 200 miliona, a bolnicu u Istočnom Sarajevu mogli bi on i Dodik dokapitalizovati sa po bar 50 miliona KM.
To je novih 600 miliona direktnih ulaganja, plus Usorac bar deset, što nas dovodi do cifre od 1.310.000.000 KM svježeg novca plus pare za “Borac”. A to je sitnica, koliko je pomenuta “Ekipa” izvukla iz RS u proteklih deset godina. Gdje su tek Đurići, Miškovići, Vučetići, Džombići, Draškovići, Pavgordi i ostali Papci Mitrovići… Svima pravosudne olakšice, samo da ulože novac.
Kvaka je u sledećem: Svi pomenuti ne bi ni osjetili manjak novca koji bi uložili u RS, a ovaj entitet bio bi dugoročno spasen od ekonomske i finansijske propasti. Sam Dodik bi se s pravom mogao nazvati Srpskim Putinom!
