piše: Slobodan Vasković
Teško da je srpski premijer Aleksandar Vučić sumnjao da je Milorad Dodik najveći srpski nacionalni problem, ali ako je imao takve dileme njegov dolazak u Sarajevo ih je definitivno razvrgao.
Dodik nije samo kamen oko vrata Republike Srpske, već i vrlo vrlo ozbiljan problem Srbije, jer se ne ustručava na najprimitivniji, najvulgarniji, najniži, najljigaviji, najprljaviji način suprotstaviti državnim interesima Beograda, pretpostavljajući im svoje lične. I interese zločinačke organizacije koju predvodi.
Nedolazak predstavnika SNSD-a u institucijama BiH na prijem koji je organizovao srpski premijer jadan je i bezvrijedan način pokazivanja Dodikove ljutnje što je Vučić (i zvanično dolaskom u Sarajevo i isticanjem nužnosti saradnje Srbije i BiH) pokazao potpuni otklon od šizofrene politike lidera SNSD-a. Posebno što je tim činom dao snažnu podršku Savezu za promjene.
Otvorena demonstracija nezadovoljstva i javna uvreda srpskog premijera, koju je režirao Dodik, znak je velike slabosti, straha i dezorijentisanosti ovdašnjeg Kabadahije, što je, uz sve rečeno, demonstrirao i elementarni nedostatak kućnog vaspitanja. Ništa neočekivano od Primitivca njegovog kalibra, koji je u svom grandomanskom zanosu umislio da je ravan srpskom premijeru. Premda mu nije ni do koljena. Ne samo Vučiću, već bilo kom.
Sopstveno političko ludilo Dodik je potvrdio izjavom da je “Srbija u BiH izabrala pogrešnog partnera”, kritikujući sastanak Vlade Srbije i Savjeta ministara BiH. Tako je udario na državnu politiku Srbije, kojoj je prioritet svih prioriteta dobri odnosi sa BiH, jer je BiH, navodio sam to nerijetko, država gdje Beograd može najefikasnije i najsnažnije demonstrirati sopstvenu privrženost regionalnoj stabilnosti i unapređenju odnosa i negirati bilo kakve teritorijalne pretenzije.
Odnos prema BiH, mjera njegovog kvaliteta, ujedno je i mjera propusnosti Srbije u EU integracijama, do kojih joj je itekako stalo. Udar na Srbiju i njene odnose sa BiH je udar na srpske evrointegracije. A Dodik je udario na suštinu Vučićeve politike, dok pripadnici njegove Zločinačke organizacije srpskog premijera nazivaju izdajnikom.
Dodik nastavlja sa otvorenim pokušajima ucjene Srbije i Vučića, ne bi li ih prisilio da stanu iza njega, ali i ranije, posebno sada, naišao je na odbijanje i neprihvatanje da on, političar lokalnog formata, diktira politiku Srbije, najznačajnije države ovog dijela Evrope.
Dodik nije samo kamen oko vrata Republike Srpske, već i vrlo vrlo ozbiljan problem Srbije, jer se ne ustručava na najprimitivniji, najvulgarniji, najniži, najljigaviji, najprljaviji način suprotstaviti državnim interesima Beograda, pretpostavljajući im svoje lične. I interese zločinačke organizacije koju predvodi.
Nedolazak predstavnika SNSD-a u institucijama BiH na prijem koji je organizovao srpski premijer jadan je i bezvrijedan način pokazivanja Dodikove ljutnje što je Vučić (i zvanično dolaskom u Sarajevo i isticanjem nužnosti saradnje Srbije i BiH) pokazao potpuni otklon od šizofrene politike lidera SNSD-a. Posebno što je tim činom dao snažnu podršku Savezu za promjene.
Otvorena demonstracija nezadovoljstva i javna uvreda srpskog premijera, koju je režirao Dodik, znak je velike slabosti, straha i dezorijentisanosti ovdašnjeg Kabadahije, što je, uz sve rečeno, demonstrirao i elementarni nedostatak kućnog vaspitanja. Ništa neočekivano od Primitivca njegovog kalibra, koji je u svom grandomanskom zanosu umislio da je ravan srpskom premijeru. Premda mu nije ni do koljena. Ne samo Vučiću, već bilo kom.
Sopstveno političko ludilo Dodik je potvrdio izjavom da je “Srbija u BiH izabrala pogrešnog partnera”, kritikujući sastanak Vlade Srbije i Savjeta ministara BiH. Tako je udario na državnu politiku Srbije, kojoj je prioritet svih prioriteta dobri odnosi sa BiH, jer je BiH, navodio sam to nerijetko, država gdje Beograd može najefikasnije i najsnažnije demonstrirati sopstvenu privrženost regionalnoj stabilnosti i unapređenju odnosa i negirati bilo kakve teritorijalne pretenzije.
Odnos prema BiH, mjera njegovog kvaliteta, ujedno je i mjera propusnosti Srbije u EU integracijama, do kojih joj je itekako stalo. Udar na Srbiju i njene odnose sa BiH je udar na srpske evrointegracije. A Dodik je udario na suštinu Vučićeve politike, dok pripadnici njegove Zločinačke organizacije srpskog premijera nazivaju izdajnikom.
Dodik nastavlja sa otvorenim pokušajima ucjene Srbije i Vučića, ne bi li ih prisilio da stanu iza njega, ali i ranije, posebno sada, naišao je na odbijanje i neprihvatanje da on, političar lokalnog formata, diktira politiku Srbije, najznačajnije države ovog dijela Evrope.
Dodikova antisrpska kampanja i štete od nje, nažalost, ne završavaju samo na dnevnopolitičkoj neprijatnosti po Vučića, jer ima daleko dublje posledice: Upravo zbog Dodikovih idiotskih antisrpskih poteza, koji RS karakterišu kao najveću prepreku napretku BiH i potencijalno izvorište ratnog sukoba, na Kosovu se tamošnjim Srbima onemogućava Zajednica srpskih opština, koja je ključna za njihov opstanak. I u Crnoj Gori se na protivnike vlasti Mila Đukanovića baca optužba da “žele RS u Crnoj Gori”, s tim što se ta kosovska, crnogorska “RS” predstavlja kao prepreka normalnom funkcionisanju tih zemalja; Izvlači se izvedenica iz Dodikovih pokušaja da sruši BiH.
Teško da Srbija može više trpiti Dodikovu antisrpsku kampanju, koja je poprimila regionalne dimenzije! Sam Vučićev dolazak u Sarajevo, potpisivanje niza ugovora između dvije vlade, ohrabrujuće i optimistične izjave i najave poboljšanja saradnje, snažna su demonstracija otklona od Dodika i udar na njegove zločinačke planove, kojima je cilj žrtvovanje RS zbog spasavanja nezakonito stečenog bogatstva.
Za vjerovati je da je to samo početak srpskog odgovora Dodiku i njegovoj antisrpskoj politici, projektu uništenja Srba u BiH i njihovog dovođenja u nepodnošljiv položaj u Crnoj Gori, posebno na Kosovu.
Teško da Srbija može više trpiti Dodikovu antisrpsku kampanju, koja je poprimila regionalne dimenzije! Sam Vučićev dolazak u Sarajevo, potpisivanje niza ugovora između dvije vlade, ohrabrujuće i optimistične izjave i najave poboljšanja saradnje, snažna su demonstracija otklona od Dodika i udar na njegove zločinačke planove, kojima je cilj žrtvovanje RS zbog spasavanja nezakonito stečenog bogatstva.
Za vjerovati je da je to samo početak srpskog odgovora Dodiku i njegovoj antisrpskoj politici, projektu uništenja Srba u BiH i njihovog dovođenja u nepodnošljiv položaj u Crnoj Gori, posebno na Kosovu.
Ogromnu političku korist iz Dodikovog bolesnog udara na Vučića, izvukao je Savez za promjene i njegov lider Mladen Bosić, koji su uspjeli dodatno podvući značaj sopstvenog opredjeljenja da je najveći interes RS mirna i funkcionalna BiH, koja sarađuje sa Srbijom.
U ambijentu teške konfrontacije sa Dodikovom Zločinačkom Antisrpskom Organizacijom kapital je to nemjerljive težine i pozicija koja bi trebalo da omogući Savezu još jaču ofanzivu na teško uzdrmanog protivnika.
Političko uklanjanje Dodika je prioritetno i hitno i moralo bi biti najmanji zajednički imenitelj Srba i srpskih političkih elita sa svih strana svih rijeka.
U ambijentu teške konfrontacije sa Dodikovom Zločinačkom Antisrpskom Organizacijom kapital je to nemjerljive težine i pozicija koja bi trebalo da omogući Savezu još jaču ofanzivu na teško uzdrmanog protivnika.
Političko uklanjanje Dodika je prioritetno i hitno i moralo bi biti najmanji zajednički imenitelj Srba i srpskih političkih elita sa svih strana svih rijeka.