Vlasti Republike Srpske manipulišu padom prihoda,
tvrdeći da on iznosi cijelih 80 posto. Na taj način pokušavaju prikriti
činjenicu da su prije poplava potrošili sve što se potrošiti dalo i da nemaju
žute banke na računima, a samim tim ni načina da ozbiljnije pomognu poplavljena
područja. Ono što je zapanjujuće jeste da vlasti ne čine ništa konkretno i
efikasno kako bi štetu umanjili i pomogli onima koji su stradali.
Umjesto toga samo prazna priča, još praznija obećanja i
neskriveni pokušaji da se iz ono nešto prikupljenih sredstava za poplavljene,
novac preusmjeri i prikriju koruptivne radnje i javašluk Režima, poput onog sa
Olimpijskim centrom Jahorina.
Uzmimo, ipak, da je Režim u pravu, da je pad prihoda
80%, i sagledajmo šta to konkretno znači za RS, jer kada se to učini tek se
onda vidi koliko su vlastodršci otuđeni i u kolikoj mjeri ta grupa građana opasnih
namjera uopšte ne brine ni o čemu. Niti ih se to tiče, bar se tako ponašaju.
Krenimo redom.
Ministar finansija Zoran Tegeltija i rukovodstvo Poreske
uprave istakli su da su 80 % manje naplaćeni prihodi u drugoj polovini maja
mjeseca.
Takođe su potvrdili da će se taj loši trend zadržati i
narednih nekoliko mjeseci, odnosno do kraja godine.
I naplata PDV-a, tvrdi se, takođe, bilježi pad.
Samo ova dva fakta uslovljavaju sačinjavanje i donošenje
rebalansa budžeta RS, kao i potrebu rebalansa budžeta lokalnih zajednica i
fondova RS (Fond zdrastva, Fond PIO...).
Lokalne zajednice koje su direktno bile poplavljene,
svakako, moraju praviti rebalans budžeta, jer je u tim sredinama ekonomski
život potpuno zamro.
Domaći prihodi u budžetu RS za 2014. godinu iznose
1.568.458.000,00 KM što, prevedeno na mjesečni nivo, u prosjeku iznosi
130.454.833,33 KM. Polovina mjeseca je cca 65 miliona KM.
Ako je istina što Režim tvrdi, da je prihod pao u drugoj
polovini za 80%, to znači gubitak od cca 52 miliona KM. Ako bi ovo umanjene
trajalo do kraja godine, to bi iznosilo cca 400 miliona KM. Istovremeno, dolazi
do smanjenja povrata poreza i lokalnim zajednicama. Takođe bi došlo do
smanjenja uplate doprinosa prema fondovima (najveći je Fond PIO, u koji se godišnje
slije cca miljarda KM i Fond zdrastva sa cca 500 miliona KM).
Neko će reći da je ovo veoma pesimistično. U redu, budimo
optimističniji od Režima i uradimo procjenu na 50% od narečenog, odnosno računajmo da će budžet biti manji samo za
dvjesta miliona.
U budžetu RS će nedostajati najmanje 200 miliona KM, to
jest oko 13%.
U tim procentima će se smanjiti i budžeti opština (i to
onih nepoplavljenih, a one poplavljene su tek nadrljale, jer tu firme ne rade).
Što se tiče fondova - Fond PIO bi imao smanjene oko 130 miliona
KM, što prevedeno na običan jezik znači da bi penzioneri ostali bez dvije
penzije ove godine. Fond zdrastva bio bi „kraći“ za cca 70,0 miliona, što je
red veličina koji znači da bi KBC Banjaluka mogao odmah da stavi ključ u bravu.
Kako se saberu opštinski budžeti, fondovi i budžet RS,
ukupna nedostajuća sredstva bi iznosila cca 600 miliona KM. (Ovo su najoptimističnije prognoze. Realno
je to negdje oko 900 miliona.).
Procjenjuje se da će štete iznositi oko milijardu KM, što
uz onih 600 miliona gubitaka prihoda, ukupno iznosi 1,6 milijardi KM nedostajućih
sredstava za ovu godinu. Cifra od 1,6 milijardi ravna je jednogodišnjem budžetu
RS.
Nema dileme da je neophodno napraviti rebalanse budžeta,
jer se njima smanjuju davanja po osnovu plata i materijalnih troškova. To bi bilo
i najpoštenije, jer bi na taj način svi, solidarno, snosili posledice šteta u
RS.
Kako stvari stoje, od toga ništa, jer Milorad Dodik
najavljuje da će budžet Predsjednika RS sledeće godine biti još veći. (Sreća u nesreći je što on neće biti
predsjednik dogodine, pa će njegov naslednik svakako moći smanjiti ionako
preveliki budžet te institucije).
Ovakvo Dodikovo ponašanje svjedoči da Režim ne odustaje
od ogromnih privilegija koje imaju njegovi čelnici.
Male su šanse i da neka veća pomoć stigne sa strane, jer
se Dodik posvađao sa EU, SAD, a Rusija i Srbija ga ne tretiraju, te je ostalo
vrlo vrlo mali prostor da se koliko toliko štete saniraju.
Ostali su vlastiti izvori, a tu smo tek na najtanjem
ledu.
Ono što bi se moglo odmah učiniti iz vlastitih izvora
bilo bi sledeće:
- Uprava
za indirektno oporezivanje trebala bi da odustane od kupovine poslovnog
prostora u Banjaluci, za šta je odvojila 60 miliona KM. Prostor koji je u igri
je objekat u Picinom parku, koji je vlasništvo Mile Radišića. Ova sredstva
treba iskoristiti za sanaciju šteta, a ne za nabijanje računa Radišića i
njegovih političkih mentora;
- Osloboditi
plaćanja PDV-a (za maj i juni) firme koje su imale direktnu štetu, a jednim
dijelom i firme koje su imale indirektnu štetu.
- Od
Evrope tražiti donacije za BiH za sanaciju šteta;
Potrebno je
aktivirati i unutrašnje rezerve i to na sledeći način:
- Na
Parlamentu RS donijeti odluku da se dio kapitala IRB pretvori u nepovratna
sredstva (cca 100.0 mil. KM), a sredstva doznačiti za privrednu aktivnost (preduzeća,
poljoprivrednici...).
- Kako
su ova sredstva plasirana u vidu kredita, automatski, to jest odmah, treba ih naplatiti
od tajkuna i stvoriti likvidan fond od 100 miliona.
- Sredstva
bi morala biti naplaćena od Miće Kaldere Čičića, Đoke Ekvadora Davidovića, Gavrila
Grupacije Bobara, Slobodana Integral Stankovića, Ljube Niskogradnja Ćubića...;
posebno od firme „Fruit eko“, čiji je vlasnik sin Milorada Dodika. Dodik stalno
tvrdi da je jako bogat i to oduvijek, pa bi sada mogao pokazati pravo
rodoljublje, vraćajući tri miliona maraka koje je IRB dodijelila firmi njegovog
sina.
- Trenutno
se velike pare brzo mogu dobiti od Rusa, odnosno od „Zarubežnjefta“. Ako nas Rusi
stvarno toliko vole (a ništa od njih ne tražimo u vidu pomoći), onda je njihova
obaveza da u budžet koliko odmah uplate novac za poreze i doprinose.
- Dodik
bi mogao da nazove Putina ili da se, nakratko, sa njim sretne u nekakvom hodniku
i dogovori izmirenje obaveze „Zarubžnjefta“ prema Republici Srpskoj, koje
iznose 133 miliona maraka. Rusi duguju te pare Republici Srpskoj već osam
godina, što znači da bi samo za kamatu (4% godišnje) RS mogla odmah da dobije 49,8
miliona maraka. Plus ona 133 miliona duga, to je ravno 183 miliona KM.
Ovo je potpuno realno naplatiti, osim ako Dodik nije
nedavno, u onom špajzu, obećao Putinu da će Republika Srpska snažno pomoći
Rusiji i otpisati joj svih 183 miliona maraka duga „Zarubežnjefta“.
Biće da je obećao, a kako i ne bi kada u Ugovoru piše
„ako Rafinerija u poslovanju iskazuje gubitke doći će do otpisa ovih obaveza“. Kako
Rafinerija iskazuje gubitke, otpis se nameće kao logično rješenje.
Zbog tih para, zbog tih 183 miliona koje Rusi duguju RS,
Dodik je imao priliku da se pozdravi sa
Putinom u smočnici. Što je slika koja bi trebalo da motiviše sdve poplavljene
da se iz užasa u kojem su se našli vade kako znaju i umiju. Dodik se rukovao sa
Putinom, što je samo po sebi najveća pomoć koju im je mogao dati. Za pare neka
se snađu, pa moraju nešto i sami za sebe učiniti. Ne može ni Dodik sve!
