Najveći neprijatelj RS je njena vlast

piše: Slobodan Vasković

Najveći neprijatelj RS je vlast RS. Oni su ovaj entitet pretvorili u praznu ljušturu bez ikakvog sadržaja, a poplave epskih razmjera bez ostatka su potrgale gustu mrežu laži i opsjena, kojima već devet godina manje više uspješno skrivaju tu poraznu činjenicu.

Skrivanja više nema, jer je voda odnijela sve - i privredu i ekonomiju i poljoprivredu i sela i gradove i monstruozne laži vladajuće kaste. Nažalost, i brojne živote.

Nekoliko detalja iz gigantskog prtljaga nedjelovanja, nečinjenja i kriminalnih postupaka vladajuće oligarhije tokom potopa, veoma čvrsto svjedoče o izrečenom.

Helikopterski servis Republike Srpske je prvog dana potopa, prema provjerenim informacijama, ostvario 57 letova, od čega je samo jedan bio evakuacija. Narednih dana ovaj omjer značajno se popravio, ali ostaje gorka činjenica da su prvog dana potopa ovdašnji vodeći političari, koji koriste usluge helikopterskog servisa, primarno mislili na sopstvenu promociju, te su, leteći kao “muve bez glave”, fingirali brigu i zabrinutost za poplavljene.  

Istog tog 15. maja, helikopteri Oružanih snaga BiH, intervenisali su, između ostalog, i u Šekovićima i spasili 12 ljudi, među kojima je šestoro djece.

Helikopterski servis RS u prva tri dana potopa, sletio je u Bijeljinu tri puta-jednom je dovezao Milorada Dodika, jednom sto kilograma hrane i jednom Željku Cvijanović.

U istom tom periodu, helikopteri OS BiH, EUFOR-a i Republike Hrvatske imali su brojne intervencije na području Semberije i Posavine. I ne samo helikopterske jedinice, već i pripadnici OSBiH, koji su aktivno učestvovali u spasavanju dobara. I još uvijek učestvuju.

Niko od najodgovornijih funkcionera RS (Milorad Dodik, Željka Cvijanović, Igor Radojičić) nije nijednom pozvao OSBiH na saradnju; Štaviše prema saopštenju Ministarstva bezbjednosti BiH, vlasti RS nisu uopšte htjele komunicirati sa Operativno-komunikacionim centrom 112 Bosne i Hercegovine (OKCBiH), OS BiH i drugih institucija, kako bi se koordinisale aktivnosti na pružanju pomoći, i upućivala pomoć na područja gdje je najpotrebnija.

Vlasti RS izbjegle su da na direktan način učestvuju u spasilačkim aktivnostima koje su koordinisane iz ovog centra, navedeno je u tom saopštenju. Još je rečeno da su vlasti RS tek sedmi dan, 21. maja, uputili svog predstavnika u OKCBiH.

Vlasti RS nisu demantovali ove navode, a nisu ni mogli to učiniti, jer su tačni, tako da je činjenica da Dodik, Cvijanovićeva i Radojičić nisu htjeli iskoristiti ni resurse koje su mogli da bi se što efikasnije pomoglo ugroženima. Iste te resurse finansiraju svi građani RS. I oni koji su bili direktno životno ugroženi.   

Ovakvo ponašanje vodećih funkcionera nije nikakva neodgovornost, već čisti zločin protiv sopstvenog naroda.

Očito je da vladajućoj kamarili - toj otuđenoj grupi građana opasnih namjera, koja je uništila RS, politički nije odgovaralo da ostvare komunikaciju sa institucijama BiH, jer bi se to moglo shvatiti kao njihovo odstupanje od proklamovane “antibosanske politike”. (Kakav nečovjek moraš biti da u takvim trenucima uopšte razmišljaš i o kakvoj politici, umjesto o spasavanju života!).

Pokazalo se da je njihova politika u stvari duboko antisrpska, neljudska i anticivilizacijska, jer su u jeku najveće prirodne katastrofe koja je zadesila ovu zemlju, kalkulisali sa političkom štetom koju bi im mogla nanijeti direktna komunikacija sa institucijama BiH, pri tom ne obraćajući pažnju na stotine hiljada životno ugroženih i strašna razaranja koja su se dešavala. Apsurd je da u svim tim bh-institucijama sjede i funkcioneri iz RS.

Pitanje koje slijedi nakon ovih činjenica je užasno, ali sasvim utemeljeno: Da li je Dodiku, Cvijanovićevoj i Radojičiću bilo bitnije održati debilnu “antibosansku politiku” usred kataklizme, nego pozvati OSBiH da spasavaju djecu iz Šekovića, ugrožene iz Semberije i Posavine, potopljene u Bijeljini, Šamcu, Doboju, Prijedoru…?

Očito je da jeste i oni bi morali odgovarati zbog opstruisanja pomoći, zbog svjesnog nečinjenja i nanošenja štete RS, njenim gradovima i građanima. Sva dokumentacija postoji i nadležna Tužilaštva morala bi se pozabaviti ovim pitanjima, preciznije teškim kriminalnim aktima.

Još nekoliko detalja. U neposrednoj blizini Doboja nalaze se brojni kamioni i teške građevinske mašine, koje grade put Prnjavor-Doboj.

Zbog čega te mašine nisu pokrenute i stavljene u funkciju odbrane Doboja, kada je Bosna plavila Maglaj?

Kada već to tada nije učinjeno, zbog čega te mašine i kamioni nisu pokrenuti i stavljeni u odbranu Šamca, kada je Doboj bio potopljen?

Možda ništa ne bi spasle (a spasle bi), a takav pokušaj značio bi da je republička vlast bar nešto pokušala.

Očito je da te mašine nisu stavljene u funkciju odbrane Doboja i Šamca, kako se ne bi nanijela šteta “Integral inženjeringu”, odnosno Slobodanu Stankoviću, koji je njihov vlasnik.

Drugog zaključka nema.

Kada smo već kod privrednika, važno je navesti tek sitnicu.

Uvaženim privrednicima Slobodanu “Integral” Stankoviću, Ljubi “Niskogradnja” Ćubiću, Mići “Kaldera” Čičiću, Miletu “Picin park” Radišiću, Budimiru “Poljoprivredna škola” Stankoviću, Borku “GP Krajina” Đuriću, Drašku “Eko tim” Iliću, Mirku “Akva lajf” Čoloviću, Borku “Binis beton” Radinkoviću;  Gavrilu “Bobar grupacija” Bobaru, Draganu “Zekstra” Đuriću, Miroslavu “Delta” Miškoviću, “Njeftegazinkoru”, iza kojeg stoje nepoznati vlasnici…, u proteklih devet godina dati su poslovi vrijedni desetinu milijardi maraka.

Svaka kritika tih poslova i njihovih aktera okarakterisana je od vladajuće kaste kao “napad na Republiku Srpsku”.

Evo, sada je RS napadnuta od prirodne stihije i zašto svi navedeni, koji su multimilioneri (brojte u stotinama miliona) već nisu izdvojili po deset miliona za postradala područja i tako pokazali koliko im je zaista stalo do ovog entiteta?!

Nisu i neće, već će u periodu koji dolazi praviti varijante kako da se ugrade u poslove obnove i iz ove uništene zemlje izvuku i zadnju moguću korist.

Živi bili pa vidjeli.