Piše:
Slobodan Vasković
Dodjela cca
30 dunuma zemljišta u tzv. „Picinom parku“ firmi „Grand trade“ Mileta Radišića
je državni kriminal, a u cijelu ovu priču do guše su upetljani brojni visoki funkcioneri
Republike Srpske. Na njihovom čelu je Milorad Dodik, koji stoji iza cijelog
ovog posla, jer bez njegovog nasilničkog autoriteta niko ne bi bio u stanju
izgurati ovaj kriminalni projekat.
Osim Dodika
i Radišića, u kriminalne radnje oko dodjele zemljišta firmi „Grand trade“
involvirani su bivši gradonačelnik Dragoljub Davidović, te funkcioneri
Pravobranilaštva RS, Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove,
potom pripadnici Specijalnog tužilaštva RS koji nisu, uprkos tome što su imali
sve dokaze o malverzacijama, otvorili ovaj predmet, a na kraju mafijaške balade
u zlo je uvučena i kompletna Vlada RS, sa akcentom na Ministarstvo za prostorno
uređenje, građevinasrtvo i ekologiju.
Svi oni su
bili upoznati sa dokumentima koji svjedoče (a koje danas objavljujem) da je
Mile Radišić falsifikovao, između ostalog, službene akte Grada Banjaluka i na
osnovu tih falsifikata uknjižio zemljište u Picinom parku na sebe.
Jednostavnije rečeno, cijeli slučaj „Picin park“ baziran je na falsifikatima, otimačini,
nepoštivanju pravosnažnih sudskih odluka..., a iza svih tih nedjela stajale su
i još uvijek stoje entitetske institucije i ovdašnji najviši zvaničnici, koji
jedino vide svoj „tal“ u objektu vrijednom cca 250 miliona KM, koji „Grand
trade“ gradi na otetoj parceli. Krenimo redom.
Nakon nezakonito sprovedenih
procedura, koje su bile tek puko fingiranje, na Skupštini Grada, održanoj
01.12. i 05.12. 2003. godine, doneseno je Rješenje o dodjeli zemljišta firmi „Grand
trade“. Klauzula pravosnažnosti na Rješenje se stavlja 04.02.2004. godine. Radišić
je bio dužan platiti 4,4 miliona KM za zemlju, te još 1,2 miliona KM za rentu.
Prema Rješenju imao je rok od 30 dana da to učini, u suprotnom rješenje postaje
nevalidno.
Radišić ne
plaća zemljište u predviđenom roku, plaća samo dio novca, a 08.06.2004. godine
obraća se dopisom (Dokument 1) Gradskoj upravi, Odjeljenju za finansije, u
kojem traži da mu se dostavi potvrda o uplati.
„Poštovana
gospodo, rješenjem broj 10-475-797/03 od 05.12.2003. godine dodjeljeno nam je
građevinsko gradsko zemljište radi izgradnje poslovnih i stambeno poslovnih,
garažnih objekata na uglu ulica Vuka Karadžića i I Krajiškog korpusa. Te vas
molimo da nam date dokaz o uplaćenom gradskom građevinskom zemljištu“, navodi
se u dopisu „Grand trade“, od 08.06.2004. godine.
Radmila
Stojnić, načelnica Odjeljenja za finansije, 10.06.2004. godine upućuje „Grand
trade“ dopis pod imenom „Potvrda o uplati“ (Dokument 2).
„Vezano za
vaš zahtjev br. 127 od 08.06.2004. godine potvrđujemo da je Grand trade doo
Banjaluka za naknadu za zemljište utvrđenu Rješenjem broj 10-475-797/03 od
05.12.2003. godine u iznosu od 4.400.000 KM uplatio 3.783.190 KM, te da mu je
za plaćanje preostalo 616.810 KM“, navodi se u dopisu Stojnićeve Radišiću.
Ovaj dopis
Stojnićeva je proslijedila i u arhivu Grada.
Interesantno
je da je isti dan kada je Stojnićeva izdala Radišiću potvrdu da je platio
zemljište, Sud presudio u korist Medicinske elektronike (ME), i poništio
Rješenje Grada o preuzimanju zemljišta ove firme. Naravno, presuda nije uručena
isti dan, ali zapanjuje podudarnost. Nema sumnje da je Radišić imao svoje ljude
u Sudu koji su mu dojavili Presudu, te je ažurirao odgovorne iz Grada da mu se
izda potvrda da je platio zemlju, premda to nije učinio u punom iznosu.
Nije Radišić
bez razloga tražio potvrdu o uplati, jer je bio svjestan da bi Grad mogao da
poništi Rješenje o zemljištu koje mu je dodijeljeno, nakon što je Sud presudio
u korist Medicinske elektronike u sporu oko te parcele.
Namjera mu
je bila da zemljište uknjiži na sebe, uprkos činjenici da ga nije u potpunosti
isplatio u zadatom roku od mjesec dana i da je Grad zbog toga imao obavezu da
poništi Rješenje o dodjeli, nezavisno od presude po tužbi ME.
Da bi se
uknjižio Radišić falsifikuje dokument, potvrdu o uplati, koji je njegovoj firmi
„Grand trade“ uputila Stojnićeva. Čini to tako što briše dio rečenice
(„3.783.190 KM, te da mu je za plaćanje preostalo 616.810 KM“) koji se nalazi u
potvrdi Stojnićeve nalazi iza riječi „uplatio“ i na tom mjestu stavlja tačku.
Sada Potvrda
koju je izdala Stojnićeva ima sasvim drugačiju konotaciju i lako je iz nje
zaključiti da je Radišić uplatio sav novac.
„„Vezano za
vaš zahtjev br. 127 od 08.06.2004. godine potvrđujemo da je Grand trade doo
Banjaluka za naknadu za zemljište utvrđenu Rješenjem broj 10-475-797/03 od
05.12.2003. godine u iznosu od 4.400.000 KM uplatio.“, piše u falsifikovanom
dokumentu (Dokument 3).
Kako je
Radišić falsifikovao dokument? Pa jednostavno je prebrisao dio rečenice koji mu
nije odgovarao, pa ga potom iskopirao i falsifikat/kopiju odnio u Gruntovnicu,
gdje su je zaprimili kao validan dokument, što nikako nisu smjeli učiniti, jer
je to krivično djelo.
Falsifikat
je Radišić u Gruntovnicu donio 06.08.2004. godine, a isti dan je doneseno
Rješenje kojim se „uknjižuje pravo korištenja radi građenja na neizgrađenom
građevinskom zemljištu u A listu u korist Grand trade“.
Tako je
Radišić na osnovu falsifikovanog dokumenta o uplati dobio pravo građenja na
zemljištu koje nije platio.
Niko
narednih šest godina nije uopšte provjeravao da li je Radišić uplatio novac
koji duguje, da bi, napokon, Radmila Stojnić uputila hitan zahtjev Odsjeku za
imovinsko pravne poslove u kojem traži ugovore sa „Grand trade“ (Dokument 4).
„Obavještavam
vas da Grand trejd iz Banjaluke do danas nije izvršio uplatu sredstava, odnosno
nije izmirio svoje ugovorene obaveze, te vas molimo da nam hitno dostavite
pomenute ugovore radi knjigovodstvenog evidentiranja nenaplaćenih
potraživanja“, navodi se u dopisu Stojnićeve, datiranom 17.03.2010. godine.
Ovaj datum
veoma je bitan, jer je Mile Radišić, pod optužbom za malverzacije sa akcijama Medicinske
elektronike uhapšen 23.03.2010. godine.
To znači da
je Stojnićeva pomenuti dopis uputila u jeku istrage Specijalnog tužilaštva, a
do tada niko ništa nije učinio da se novac naplati. Niti je Grad tužio „Grand
trade“ kako bi naplatio sredstva, niti su poništili Rješenje o dodjeli
zemljišta, što su morali učiniti. Razlog je jasan: iza Radišića i njegovih
kriminalnih akata stoji aktuelna vlast.
Istražioci
specijalnog tužilaštva utvrdili su i dokazali da je Radišić falsifikovao
potvrdu o uplati, ali nisu ništa učinili da njega i ostale odgovorne
procesuiraju.
Da su imali
dokaze vidljivo je iz Zapisnika sačinjenog dana 06.04.2010. godine, kojeg
potpisuju članovi komisije, sastavljene od uposlenika gradske uprave (Dokument
5).
„Prema tome,
u potvrdi izdanoj firmi grand trade doo br. 04-40-409-1/2004 od 10.06.2004.
godine, koju smo u formi kopije dobili od Specijalnog tužilaštva RS, nedostaje
dio teksta koji evidentno postoji u obje potvrde koje smo pronašli – i u kopiji
potvrde koju smo pronašli u internoj arhivi Odjeljenja za finansije i u potvrdi
koju smo pronašli u Centralnoj arhivi Administrativne službe grada“, navodi se,
između ostalog, u Zapisniku.
Nema dileme
da je Specijalno tužilaštvo imalo u rukama dokaze da je Radišić na osnovu
falsifikata uknjižio zemljište u Picinom parku na sebe i nema dileme da
Specijalno tužilaštvo nije htjelo da progoni ovog kriminalca, i ostale
upetljane u cijelu ovu ujdurmu, zato što su oni institucija formirana da štiti
prijatelje Milorada Dodika i pod punom su njegovom kontrolom.
Odmah nakon
ovog događaja, Odsjek za imovinsko-pravne poslove Grada dopisom obavještava
(08.04.2010.) Gruntovnicu da „Grand trade“ nije izmirio svoje obaveze u visini
od 948.960 KM (plus renta od 1,2 miliona KM), te traži „zabilježbu dugovanja i
daljeg prometa“, kao i poništenje Rješenja o dodjeli zemljišta (Dokument 6).
Radišić je u
tom trenutku u zatvoru, a Davidović i zvanično osumnjičen od Specijalnog
tužilaštva za nezakonitosti prilikom dodjele parcele. Međutim, Gruntovnica ne
unosi zabilježbu, ćuti bukvalno dvije godine. U te dvije godine, sve je
„popeglano“; Radišić je nepravosnažno oslobođen optužbi oko preuzimanja akcija
Medicinske elektronike, a Specijalno tužilaštvo se uplašilo i, kao i obično,
odustalo od krivičnog gonjenja i Davidovića i ostalih, premda imaju sve dokaze
o njihovom nezakonitom djelovanju.
Napokon, RUGIP 18.04.2012. donosi Rješenje kojim
odbija zahtjev Odsjeka za imovinsko-pravne poslove Grada za oduzimanje
zemljišta. Radišić je mogao krenuti ka aranžmanima sa Telekomom Srpske! Na tom
putu našla mu se porodica Vulić koju je zgazio uz pomoć kriminalne vlasti.
