piše: Slobodan Vasković
Interesna grupacija Milorada Dodika već šest godina suvereno vlada
ovim entitetom, djelujući kao da je Republika Srpska njihovo privatno
vlasništvo. To i nije daleko od istine, ali je Dodikova grupacija u dosadašnjem
toku privatizacije ovog entiteta koliko toliko držala do forme, predstavljajući
ispumpavanje novca iz budžeta na privatne račune „nacionalnim, ekonomskim,
socijalnim....“ interesom RS. Promjena vlasništva nad kapitalom (iz narodnmih
ruku u džepove tajkuna) odvijala se čpod motom opotrebe velikih javnih radova,
izgradnje Admionistrativnog centra, nikad završenih autoputeva, sanacije
klizišta... Sve to moglo je trajati dok je bilo novca, a kada ga je nestalo,
Dodikova grupacija odlučila je da ozakoni pravo stanje stvari koje svjedoči da
su Vlada RS i Narodna skupština RS samo mali dio konzorcijuma „Integral inženjering“,
te da ove institucije postoje isključivo da bi firma Slobodana Stankovića mogla
da radi, a on izvlači desetine i desetine miliona iz poslova i radova, koji
nikada ne završavaju.
Vlada
Republike Srpske je pripremila Zakon o zaduživanju, dugu i garancijama kojim
je, između ostalog, predviđeno davanje garancijama preduzećima iz Republike
Srpske za učešće na tenderima međunarodnih finansijskih organizacija, kao i za
poslove u Federaciji BiH. Riječ je o Zakonu, koji je osmislio i njegovo
usvajanje inicirao Slobodan Stanković, jer mu je to zadnja slamka spasa da još
jednom prevari sve oko sebe i uzme lavovski dio kolača na novim poslovima na
izgradnji autoputa Doboj-Banja Luka, ali i da učestvuje na tenderima za
izgradnju koridora Vc u FBiH.
U čemu je poenta: preduzeće “Integral-inženjering”
odavno kuburi sa finansijama. Sav kapital je izvučen iz firme i ona grca u
dugovima. Jednostavnije rečeno, Stankovićeva firma je propala i bakrotirala. Samo
radnici znaju kada su dobili zadnju platu, koliko je bilo "zvanično"
preko računa, a koliko "na crno" - na ruke, jer je opštešpoznata
stvar da Stanković, koji je iz budžeta RS povukao stiotine miliona maraka u
njega, kroz dažbine, ne vraća gotovo ništa.
Međutim, ono
što je mnogo značajnije za poslovanje firme je učešće na velikim međunarodnim
tenderima, odnosno poslovima koji se finansiraju iz sredstava EIB, EBRD i
Svjestke banke, gdje Stanković ne može ni prići. Odavno je “Integral-inženjering”
eliminisan sa tendera u Federaciji BiH, jer njegove bilansne liste (bilans
stanja i bilans uspjeha), kao i revizorski izvještaji nedvosmisleno ukazuju na
to da su mu kratkoročne i srednjoročne obaveze znatno veće od realizacije. Kao
finansijski nesolventna firma ne može biti predkvalifikovan za
davanje ponuda za izvođenje radova. Slično stanje oko “Integrala” je i u
okolnim zemljama, isključujući Crnu Goru - gdje je inače sve moguće.
Vlada
Republike Srpske je već nekoliko puta spašavala “Integral-inženjering” od
propasti: primjera radi učinjeno je to uplatom jednokratnog avansa od 72
miliona KM za sanaciju prevoja Čemerno, koja nije ni do pola završena, kao i
priznavanjem nepostojećih razlika u cijeni i višestrukim povećavanjem
ugovorenih iznosa na ekstreman nivo, do sada nepoznat u građevinskoj praksi...
Kako više “Integral”
nema aktivnih ugovora u kojima je Vlada RS (ili javna preduzeća) Ugovorna
strana, već se naveliko tvrdi kako će doći do probijanja finansijskog okvira za
prevoj Čemerno. Iako je ugovoreni rok za građenje odavno istekao nikome u JP
Putevi RS ne pada na pamet da traži penale za kašnjenje, odnosno naplati
garanciju za dobro izvršenje posla - jer ona i ne postoji. Međutim, ni ova
najnovija finansijska akrobatika oko prevoja Čemerno nije dovoljna da se spasi
“Integral”.
Stoga je
Slobodan Stanković izlobirao Aleksandra Džombića (premijera u odlasku?!) da
pristine na Zakon prema kojem će Vlada Republike Srpske davati garancije
preduzećima iz RS (čitaj “Integral-inženjeringu”).
Šta to u
praksi znači, valjda je svima vidljivo. Kako “Integral” u poslovnim bankama
nema čime obezbjediti nove garancije, Vlada preuzima njegove obaveze.
Znači, Vlada RS će “Integralu” dati garanciju za učešće na tenderima
(u vrijednosti od 2 - 3%) od planirane investije, garanciju od 10 - 20% za
avans, kao i garanciju za dobro izvršenje posla (10% od ugovorene vrijednosti).
Na primjer, za izgradnju autoputa Doboj - Banja Luka Vlada RS će
garantovati za “Integral-inženjering” iznos od oko 40 miliona Evra. Važno
je napomenuti da “Integral” nema imovinu kojom može obezbjediti kontragaranciju
Vladi RS.
I šta se
dešava u situacinji kada, na primjer, “Integral-inženjering” ne izvede dobro
radove na autoputu, odnosno kasni sa izvođenjem radova?! Tada Investitor (JP
Autoputevi, odnosno Vlada RS) ima pravo (obavezu) da naplati garanciju -
ali od koga? Pa, naravno, OD SEBE.
Time se
zatvara čarobni krug velikog finansijskog maga Slobodana Stankovića, on će malo
da radi, mnogo više da naplati od Vlade RS, glava ga ne boli, jer i ako nešto
ne bude išlo dobro, Vlada RS će sama sebi platiti garanciju od svojih para. Čudo
neviđeno, a nakon što zakon bude usvojen ostaje da se vidi i utvrdi koliko će
to koštati poreske obveznike Republike Srpske. već sada se sa sigurnošću može
tvrditi da će biti riječ o desetinama miliona KM.
