Bludni Župnik Don Ilija Pavlović istovremeno je pomoćnik direktora Sekretarijata za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske i savjetnik u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske

Bludni Župnik Don Ilija Pavlović

Piše: Slobodan Vasković

1.

Bludni Župnik Don Ilija Pavlović istovremeno je pomoćnik direktora Sekretarijata za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske i savjetnik u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske.

2.

Na sjednici održanoj 15.07.2021. godine, Vlada RS  imenovala je Don Iliju Pavlovića na poziciju pomoćnika direktora Sekretarijata.

Pavlović je rođen je u BIH, a u Hrvatsku je otišao početkom rata. Bio je Župnik u mjestu Boljun u Istri.

3.

Don Ilija radio je kao Župnik u Istri, dok, krajem 2012. godine, nije udaljen iz Župe, jer ga je mještanin te župe Klaudije Krbavac, kako je lično tvrdio, zatekao u krevetu sa svojom suprugom. 

Boljun

Krbavac je bio toliko ogorčen na postupak Don Ilije i sopstvene supruge, sa kojom je Župnik “gužvao postelju”, da je napisao pismo o tom aktu/događaju gotovo svim mještanima Boljuna, ali i nadležnoj biskupiji.  

"Zbog pisma sam se morao opravdavati i vlastitom ocu. Nije istina da sam kriv za krah bračne zajednice jer se on razveo sporazumno. Razlog napuštanja službe je moja privatna stvar", pojasnio je Ilija Pavlović četiri godine kasnije za "Jutarnji list".

4.

Don Ilija Pavlović, župnik Boljuna u Istri, je, krajem novembra 2012., prema piisanju "24 sata", odlukom biskupa Porečke i Pulske biskupije udaljen iz župe i to ”zbog ljubavne afere s mladom župljankom”. Nakon toga Nadbiskupija ga je razriješila župne službe. 

5.

Don Pavlović je sve demantovao, vodio brojne postupke na sudovima, neke od njih dobio, ali Župnik nije ostao.

6.

Posao je našao u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske na poziciji savjetnika. Na tom mjestu radi i sada, iako je je imenovan za pomoćnika direktora Republičkog sekretarijata za izbjegla i raseljena lica i migracije.

Dva značajna posla u dvije države, u Hrvatskoj i BiH, odnosno njenom entitetu Republici Srpskoj, ima Don Ilija Pavlović.

7.

Njegovo imenovanje pokazuje koliko je Vlada RS nesposobna, nekompetentna i plića od suvog potoka. 

Don Ilija Pavlović, što je vrhunac priče, nikada se, od imenovanja, nije pojavio na poslu, niti se javio direktoru Sekretarijata Ljubi Ninkoviću.

Ljubo Jusejn Bolt Ninković

8.

Don Ilija je imenovan po preporuci Davora Čordaša, nekadašnjeg Ministra za izbjegla i raseljena lica u Vladi RS i sadašnjeg delegata iz reda hrvatskog naroda u Vijeću naroda parlamenta Republike Srpske.

Čordaš je, nakon odlaska iz Vlade RS, nastavio da Sekretarijatom za izbjegla i raseljena lica upravlja kao svojim feudom, a njegovo djelovanje samo je mikron zajedničkog kriminalnog djelovanja Crvene Sekte i HDZ-a.

Davor Čordaš

9.

Sprega Crvene Sekte (SNSD) i HDZ-a nije samo politička, već je iz nje iznjedrena velika kriminalna hobotnica koja dopire do svih pora društva.

Saradnja Crvene Sekte i HDZ-a u institucijama Republike Srpske, o čemu se gotovo nikada ne piše, najbolje to dokazuje, a kao primjer “dobro uštimanih” prevara je i njihovo djelovanje u Republičkom sekretarijatu za raseljena lica i migracije. 

10.

To republičko tijelo je formirano u ovom mandatu Vlade Republike Srpske, a praktično je preuzelo poslove koje je ranije obavljalo Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske koje je 2018. godine ugašeno.

Još u vrijeme Davora Čordaša, tadašnjeg HDZ-ovog ministra u Vladi RS, počela je praksa da HDZ uređuje politiku obnove imovine i drugih oblasti iz nadležnosti ovog Sekretarijata u Republici Srpskoj.

Čordaš i Čović

11.

Čordaš, nakon odlaska sa ministarske pozicije, za direktora Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije, uz podršku Milorada Dodika, postavlja svog dotadašnjeg šefa Kabineta Dragana Štrbca. 

Štrbac je član SNSD-a, ali nastavlja najuže da sarađuje sa Čordašem i njih dvojica su, defakto, privatizovali Sekretarijat.

12.

Prije nego je postao pripadnik Crvene Sekte, Štrbac je bio član privatne stranke lažnog engleskog studenta Petra BakingemBoj Đokića, koji mu je suprugu zaposlio u Narodnu skupštinu Republike Srpske.

Dragan Štrbac

13.

Tokom početka udara SNSD-a na DNS, (na kraju je DNS izišao iz koalicije), Dodik počinje da udomljava one kadrove koalicionog partnera koji su pokazli poslušnost SNSD-u.

 

Štrbac je morao da “plati cijenu” početka raskola SNSD-a i DNS-a, jer na njegovo mjesto, 17.10.2019., dolazi Marko Aćić, poznat po javnim nabavkama i milionskim Pregovaračkim postupcima bez objave obavještenja. 

Međutim, Štrbac ne odlazi daleko - postaje, uz Čordaševu asistenciju, zamjenik direktora, iako je mogao da se vrati u MUP RS odakle je i došao kod Čordaša.

U MUP-u je Štrbac bio inspektor u Odjeljenju za Obezbjeđenje ličnosti i objekata i to je radno mjesto “zaledio”, ali nije htio da ga odledi ni po koju cijenu. Jer, tamo su možda mrvice, a u Sekretarijatu je prava “krtina”.

Štrbac

14.

Godinu nakon početka raskola puca koalicija SNSD -DNS i Marka Aćića razrješava Vlada RS; Aćiću je “pucanje koalicije” odsjeklo “funkcionersku glavu”, a na njegovo mjesto postavljen je Ljubo Ninković, 22.10.2020. godine.

Ninković nema nikakvo znanje, ali je veoma brz, kao Jusejn Bolt, u promjeni stranaka, jer je ekspresno skinuo dres DNS-a, u koji je došao iz SDS-a, i obukao onaj Crvene Sekte.

15.

Jusejn Ninković je rođak intelektalno impotentnog Srđana Rajčevića, ministra u Vladi RS, koji je u vrijeme Boltovog imenovanja bio “zvijezda u usponu” Crvene Sekte, ali je nakon izbornog poraza SNSD-a u Banjaluci (15.11.2020.) vidio “sve zvijezde” budući da je Milorad Dodik njime vrlo grubo obrisao pod; Finalne radove na podu, Dodik je tada završio sa slinom Srđanom Mazalicom. 

Rajčević i Fatalna Silvana

16.

Vratimo se u Sekretarijat gdje, nakon imenovanja Jusejna Ninkovića za direktora, zamjenik, naravno, ostaje Štrbac. 

Ljubo Brza Staza/Kratka Pamet Ninković nastavlja sa praksom pregovaračkih postupaka bez objave obavještenja, jer se na taj način najlakše izvlači novac iz budžeta RS. Istovremeno, Čordaš sve vrijeme potpuno kontroliše poslove u Sekretarijatu preko Štrpca.

17.

Druga kontrolna Čordaševa veza bio je pomoćnik direktora Dragan Juričević, koji dolazi iz reda hrvatskog naroda i član je HDZ-a.

Dragan Juričević

Juričević se, u međuvremenu, oteo kontoli Čordaša koji to ne trpi i uklonjen je sa pozicije po njegovom nalogu.

I tada na scenu stupa Bludni Župnik Pavlović kojeg Vlada RS, kako sam već naveo, na sjednici, održanoj 15.07.2021. godine, po Čordaševoj preporuci imenuje za pomoćnika Direktora Sekretarijata, a Juričević je, na istom Skupu brojnih Tabula rasa, razriješen.

Don Ilija Pavlović, što je vrhunac priče, nikada se, od imenovanja, nije pojavio na poslu, niti se javio direktoru Ljubi Ninkoviću.

18.

Šta dalje slijedi niko ne zna: Vlada RS sada bi rebalo da razriješi Iliju Pavlovića i na njegovo mjesto postavi novog pomoćnika hrvatske nacionalnosti iz HDZ-a, pa se čeka Davor Čordaš da predloži nekoga od povjerenja. Možda nekog od zamjenika Ministra obrane u Vladi Republike Hrvatske?! (nastaviće se)

GORAN DAKIĆ: Kapetan od belu lađu

Ne mogu da zaboravim prvo pecanje, prvi poljubac, prvo pijanstvo i prvi odlazak na beogradski Sajam knjiga. Bila je to 2003. ili 2004. godina i moj prvi veći i ozbiljniji zadatak u tadašnjem „Glasu“. 

Na put sam, da stvar bude gora, išao sa glavnim i odgovornim urednikom koji je pažljivo slušao moje telefonske izvještaje pri povratku suvo i ledeno me ispravljajući gdje god je mislio da to treba da se čini. 

Na Sajmu sam bio dva dana, a spavao sam u „Astoriji“, hotelu koji se nalazi preko puta Željezničke stanice i u neposrednoj blizini gostionice „Naše more“. Bazao sam po Sajmu satima, išao od štanda do štanda, lovio pisce i izdavače, molio za izjave, kupovao po neku knjigu…

U prolazu između dvije hale sudario sam se sa Milanom Gutovićem. Reakcija je, što bi rekli sportski komentatori, bila munjevita. Predstavio sam se najbrže i najbolje što sam mogao i onda iskao intervju. On me zblanuto pogledao i pristao. Upalio sam diktafon i na stepenicama u prolazu između dvije hale postavio sam Pustolovu šest-sedam pitanja. 

Kasnije sam saznao da sam „izvukao kapitalca“, jer Gutović nije uvijek bio ljubazan prema novinarima, a vrijeme koje ga je preteklo dalo mu je pravo za taj manjak ljubavi. Intervju je objavljen nekoliko dana kasnije i vjerujem da ga mater i danas čuva u onoj fascikli u kojoj se nalaze razgovori sa Dedićem, Šerbedžijom, Lazovićem…

Nekoliko godina prije nego što ću u prolazu između dvije hale na beogradskom Sajmu knjiga susresti Milana Gutovića, rastao sam i momčio se na Laušu, u dvorištu Osnovne škole „Sveti Sava“. Bilo je to vrijeme u kojem nisi bio mangup ako si „vukovac“, ako znaš da igraš lopte ili treniraš karate, već ako znaš more replika iz „Tesne kože“. 

Marko i ja smo u sedmom i osmom razredu provodili sate kod Dragana u Podgrmečkoj igrajući „formulu“ i fudbala na „Soniju“, a pri dolasku i odlasku u salon igara igrali smo se Šojića i Pantića. Ispaljivali smo replike jednu za drugom ubacujući u dijalog povremeno i druge likove poput Džordža ili tetke koju je sa neponovljivim šarmom igrala Rahela Ferari. 

Na „puškicama“ smo jedni drugima slali „šifre“ koje su dolazile iz tog klasika narodnog filma. „Lepa Brena za četiri osobe“ bila je šifra za nastavnicu istorije koja se u vazda utegnutom minjaku penjala za katedru dozvoljavajući jednoj od te četiri osobe da baci olovku ispod astala i da potom pokuša da zaviri tamo gdje ne bi smio dok kupi i podiže plajvaz. 

Tada smo sipali rečenicu za rečenicom ne razmišljajući o onome što izgovaramo. Bilo nam je smiješno ono obijanje Pantićevog radnog stola u kojem direktor Šojić pronalazi „plinski rešo s gajtan, komada jedan“, „naočari bez levo okno“ i „Razbludne noći gospođe Kasandre, erotski roman“. Potom i ona frtutma sa Singapurćanima i sa gospodinom Trpkovićem, tango sa „Rokerima sa Moravu“ da ne pominjem…

Ima ona scena u četvrtom dijelu kad Mima Karadžić objašnjava nesrećnom Pantiću prirodu špijunskog posla i kada mu objašnjava da gospodina tog i tog zanima otkud njegovom komšiji tolika kućerina, jer je, veli, „na spomenicu sigurno nije dobio“. Nama je to tada bilo smiješno, ali nismo znali zašto. Možda bi bilo bolje da nikada nismo ni saznali.

Milan Gutović je stvorio lik nimalo šarmantnog hohštaplera, alavog direktora koji ne zna sve padeže, ali pare broji brzinom njujorškog brokera, spadalo koje je mnogobrojnim mućkama gurnulo „preduzeće“ u stečaj dogovarajući se sa kojekakvim smutljivcima kako da to preduzeće potom prodaju gurajući desetine miliona sebi u „padže“, bitangu koja je za svaku kilu pojedenog mesa i kravatu (koja mora da bude usklađena sa ostalom konfekcijom) tražila fakturu. Da li je „Tesna koža“ zaista komedija?

Gutovićev Šojić u međuvremenu je postao slika i prilika našeg jedva propadanja. Sjetite se uostalom onog savjetnika načelnika Kotor Varoša za odnose sa medijima koji je završio srednju školu u Širokom Brijegu u 32. godini. Ili se sjetite gazda Obrena. Potom premijera. Bivšeg direktora, sada poslanika i predsjednika stranke. Bilo je lako dok je Šojić bio jedan, jer smo jednom Šojiću mogli da se smijemo. Sada možemo samo da plačemo. Ali ne za Gutovićem koji se do kraja svemu smijao. 

Darko Tomaš pokušava da spasi posrnulog prnjavorskog tajkuna Radojicu Ratkovca: Tomaš je morao da iskešira Ratkovcu 100.000 KM, a taj novac je Ratkovac iskoristio za podmićivanje pravosudne stečajne mafije

Darko Tomaš, načelnik Prnjavora

Piše: Slobodan Vasković

 

1.

Crvena Sekta je u proteklih petnaest godina ekonomski opustošila Republiku Srpsku. Sektaši nisu birali ni vrijeme, ni mjesto, ni način pri pljački javnih resursa. Da budem iskren, takvo ponašanje od Milorada Dodika i njemu podređenih Sektaša se i moglo očekivati.

2. 

Ipak, niko normalan nije mogao očekivati da će pripadnici Crvene Sekte uništavati i preduzeća čiji su oni vlasnici. Jedan od takvih „bisera“ je Radojica Ratkovac, Crveni Tajkun iz Prnjavora. Ratkovac je do skora, dok nije bankrotirao, bio jedan od glavnih finansijera Darka Tomaša, načelnika opštine Prnjavor.

Radojica Ratkovac

3. 

Bolje upućeni tvrde da je Ratkovac dobrim dijelom i bankrotirao zahvaljujući upravo Tomašu, jer mu je Tomaš u nekoliko proteklih izbornih kampanja izvukao značajne svote novca. Ispostavilo se da je Tomaš samo dio tog novca potrošio na izborne kampanje, dok je ostatak zadržao za sebe.

 

4.

Potrebe mladog Tomaša su nezasite. Po Prnjavoru kolaju brojne anegdote o stanovima koje je Tomaš kupovao za svoje „prijateljice“. Jedna od anegdota je da ako ste žensko, a želite da postanete vlasnica stana, onda ne treba da idete u banku po kredit, nego kod načelnika Tomaša. Ovdje treba reći da je postalo pravilo da nakon što Tomaš „prijateljici“ kupi stan, ona izbriše njegov broj iz telefona.

Prnjavor

5. 

Vratimo se Ratkovcu. Njemu je uspjelo da u proteklih godinu dana odvede u stečaj četiri preduzeća u kojima je bio jedini ili većinski vlasnik. 

Radi se o nekada uspješnim preduzećima: „Ratar“ a.d. Prnjavor, „Ribnjak“ a.d. Prnjavor, „Gipsara Volari“ a.d. Šipovo i Preduzeće za ribarstvo „Saničani“ Prijedor. Time je Ratkovac zaslužio titulu „najvećeg monstruma“ među svim Crvenim Tajkunima.

6.

Ratkovac je u posljednje vrijeme postao vrlo opasan za Tomaša. To nije ni čudno, jer je Ratkovac „zagazio“ u lični bankrot, a u takvoj situaciji čak i miševi poput njega znaju postati opasni po one sa kojima su sarađivali. 

Ratkovac je početkom ove godine, u više navrata, tražio novac od Tomaša. U tim prilikama on je prijetio Tomašu da će u slučaju da ne dobije novac objelodaniti materijale koji kompromituju obojicu.

7. 

Tomaš se očigledno boji Ratkovca, zbog čega mu je u februaru ove godine dao na ruke 100.000 KM. Ratkovac je kasnije taj novac iskoristio za podmićivanje stečajne mafije unutar Pravosuđa. Ratkovac to čak i ne krije, pa je tako u dva navrata, u prisustvu više lica, rekao da su taj iznos podijelili sudija Midko Vukalić i Siniša Vranješ, tužilac.

8. 

Sve više je u Prnjavoru tvrdnji da je Ratkovac pretjerao sa svojim novčanim zahtjevima prema Tomašu. Slučajno ili ne, prije nekoliko mjeseci u Prnjavoru je zapaljen automobil u vlasništvu Jovana Ratkovca. 

Radi se o sinu Radojice Ratkovca. Policija je uhapsila navodnog piromana, ali naravno nije izvjestila javnost kakva je uloga Tomaša u toj paljevini. Tomaš je preko svojih emisara pokušao da progura priču da on nema veze sa tom paljevinom i da je razlog Ratkovčev dug prema nekoj firmi iz Modriče. Na Tomaševu žalost, na takvu priču gotovo da niko nije nasjeo.

9. 

Da je Tomaš postao Načelnik Piroman, a Prnjavor opština paljevina, najbolje pokazuje slučaj iz februara mjeseca ove godine. Tada je „slučajno“, u noćnim satima, planuo Osnovni sud u Prnjavoru. 

Tomaš će morati da objasni da li je to bila poruka upućena Nadi Živković, predsjednici tog suda, i ko joj je tu poruku poslao. 

Nada Živković, predsjednica suda 

Ovdje treba reći da je Nada Živković posljednjih nekoliko godina pod kontrolom Tomaševog konkurenta Bogdana Nikolića, a o čemu sam detaljno pisao u tekstu - Darko Tomaš, načelnik Prnjavora, je Potrčko tajkuna i kriminalca Bogdana "Principa" Nikolića, desne ruke Braće Dodik u tom gradu; Nikolić šamara Tomaša kada ne sluša njegove naredbe

10. 

Vratimo se stečajnoj mafiji unutar Pravosuđa. 

Midko Vukalić je sudija Okružnog privrednog suda u Banjaluci. On je zadužen za stečajni postupak koji se vodi nad preduzećem „Ribnjak“ a.d. Prnjavor, koje je u vlasništvu Ratkovca. Midko je uzeo od Ratkovca 50.000 KM, uz obećanje da će štititi njegove interese u tom postupku.

11. 

Midko je nakon uzimanja mita započeo sa ispunjavanjem svog obećanja. On je bez ikakvog zakonskog uporišta smijenio tadašnjeg stečajnog upravnika Radomira Predojevića. Stvarni razlog je bio taj što je Predojević insistirao da se radi u skladu sa zakonom. 

Umjesto Predojevića, Midko je za stečajnog upravnika imenovao Danijelu Puzić. Kada je Puzićeva shvatila da Midko želi da je uvuče u kriminal, ista je odmah zatražila da bude razriješena sa dužnosti stečajnog upravnika. 

Nakon bjekstva Puzićeve, Midko je za novog stečajnog upravnika postavio Jelenu Plavšić. Na njegovu žalost i Plavšićeva je na prvu shvatila o kakvom kriminalcu sudiji se radi, pa je odmah zatražila razrješenje. 

Nakon bjekstva i druge stečajne upravnice, Midko se odlučio da više ne rizikuje sa nepoznatim licima. On je zatražio od Igora Dabića, sudije istog suda, da mu nađe stečajnog upravnika koji će biti spreman da radi protivno zakonu. 

Igor Dabić

Izbor je pao na javnosti nepoznatu Natašu Kosić iz Srpca, koja je postavljena za stečajnog upravnika, četvrtog po redu.

12. 

Ni preostalih 50.000 KM Ratkovac nije „bacio u prašinu“. On je tim iznosom podmitio Sinišu Vranješa, korumpiranog okružnog javnog tužioca, zaposlenog u Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci. 

Siniša Vranješ

Vranješ je zadužen za predmet krivične istrage koja se vodi protiv Ratkovca, po prijavama radnika koji su bili zaposleni u preduzećima koje je Ratkovac uništio. Vranješ je obećao da će razvodniti tu krivičnu istragu protiv Ratkovca, što uveliko i čini.

13. 

O kriminalnom stečajnom postupku koji vodi Midko Vukalić ću detaljnije pisati u narednom periodu. 

Asmir Koričić

Tada ću se baviti i pitanjem zašto je Asmir Koričić, predsjednik Okružnog privrednog suda u Banjaluci, „oteo“ više stečajnih predmeta od dr Siniše Bosnića, sudije istog suda, i te predmete presignirao na sudije Midka Vukalića i Igora Dabića. (nastaviće se)

 

 

Buridanov Magarac i “Lepršavi” gradonačelnik Stanivuković - Sličnosti i Razlike

"Lepršavi" gradonačelnik Draško Stanivuković

Piše: Slobodan Vasković

1.

Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, “dolepršao” je u “Vodovod” da bi Zoran Popović “odlepršao sa funkcije” direktora te firme. 

Konačno je teški kriminalac Popović smijenjen sa pozicije na kojoj je teško opljačkao građane Banjaluke, ali “dolepršali” Stanivuković nije objasnio zbog čega zlikovac nije “odlepršao” mjesecima ranije. I zbog čega je izvršio smjenu tek nakon pritiska javnosti, kojoj pripada i potpisnik ovih redova.

2.

Istina, “Lepršavi” gradonačelnik je, da bi se opravdao zbog veoma kasnog smjenjivanja Popovića pokušao obrazložiiti svoj postupak: Iz neke od knjiga koje nije pročitao, direktno kroz debele, ma najdeblje, korice, izvukao je "podatak" da je za smjenu Popovića bilo potrebno, ni manje ni više, već “dva puna mjeseca”, ničim ne argumeentujući tu novopostavljenu "dogmu".

Ipak, uzmimo u obzir i mogućnost da je "Lepršavi" Gradonačelnik u pravu i da je zaista pročitao i naučio da su, ni manje ni više, potrebna tačno dva mjeseca za smjenu direktora "Vodovoda": Stanivuković je gradonačelnik od 24.12.2020., što je duže od osam mjeseci, pa je imao četiri puta po dva mjeseca da smijeni Popovića! Vjerujući da "Lepršavi" zna tablicu dijeljenja (8:2=4), pitanje je zašto u prvih šest mjeseci svog mandata nije smijenio Popovića? Ako ne u prva dva mjeseca, dok se navikavao na funkciju, zašto to nije učinio u trećem i četvrtom mjesecu ili, pak, u četvrtom i petom, pa petom i šestom, potom šestom i sedmom, već je čekao kraj osmog mjeseca? 

I samom Stanivukoviću je nejasno šta je htio reći, ali je ispalio ta "dva mjeseca", vjerujući da se više niko i ne sjeća kada je on postao gradonačelnik i još više u to da se obraća Javnosti koja baš ništa ne razumije, posebno ne činjenicu da on vrlo teško barata, kako se da vidjeti, sa tablicom dijeljenja, a Decimalne brojeve i njihovo zaokrugljivanje neću ni pominjati.  

3.

Još manje je jasna njegova “lepršava pričica” kako će, nakon smjene Popovića (odbornika Crvene Sekte u Skupštini Banjaluke), biti istražen sav kriminal u “Vodovodu”, iako i ptice na grani poodavno znaju da je zlikovac kojeg je “Lepršavi” štitio od smjene (zbog uticaja, sebi bliskog, tajkuna Jelenka Lolića), samo na kupovini hiljadu metara kvadratnih u staroj zgradi Zavoda za izgradnju grada, Banjaluku oštetio za cca šest miliona KM.

Stanivukovićev tajkun Jelenko Lolić, zaštitnik Popovića

Precizno sam to pojasnio u tekstovima - Od Pozera do Luzera: Stanivuković nije smijenio kriminalca Popovića, direktora “Vodovoda”; Igor Radojičić, Popović i Kukobat morali bi krivično odgovarati zbog otetih šest miliona KM u prljavim poslovima sa ZIBL-om; Tajkuni Crvene Sekte i dalje prazne gradsku kasu i "Stanivukovićeve šarene pilule za lilule: Piralen Popović i dalje na čelu “Vodovoda”; Kresojević i Jelenko Lolić u šumi namještenih tendera; Zadnji voz za Čelinac koji je Crvena Sekta pretvorila u pustinju".

kriminalci Popović i Radojičić

Nije bilo potrebno čekati smjenu Popovića niti bilo kakvu reviziju da bi se Popovića podigla krivična prijava zbog kriminala počinjenog sa tadašnjim direktorom ZIBL-a Velimirom Kukobatom i bivšim gradonačelnikom Igorom Radojičićem. Znači, krivična i protiv Popovića, ali i Kukobata i Radojičića!

zgrada ZIBL-a

4.

Međutim, “ptice na grani” za Stanivukovića niti lete niti šta razumiju, pa se on, baš lepršavo, potrudio da im “objasni” kako će tek da se otkrije nešto što se poodavno zna i o čemu postoji sva dokumentacija u Gradskoj upravi.

Dolepršali gradonačelnik nije objasnio zašto ta dokumentacija nije ranije istražena, već će tek da se istražuje niti je objasnio zbog čega nije poodavno podnešena krivična prijava protiv Popovića, Kukobata i Radojičića nego će u “lepršavoj” budućnosti da se radi na njoj?!

5.

“Lepršavi” je pokušao te činjenice da prikrije manipulativnim bulažnjenjem, jaukanjem o “tužnoj sudbini svojoj”, jer je protiv njega "skupštinska većina", iako ta ista skupštinska većina koju predvodi Crvena Sekta ama baš ništa nije mogla učiniti da Stanivukovića ili nekog od članova njegovog impotentnog kabineta spriječi da dokumente koji svjedoče o teškim nedjelima Popovića, Kukobata i Radojičića dostave nadležnom Tužilaštvu.

6.

Stanivuković je toliko providan u svojim preblijedim manipulacijama da se kroz njega izvrsno vidi nezakonito izgrađeni dio “Kajak” bašte koji još uvijek nije porušen. 

Ali o “Kajaku” nešto kasnije, samo da se, načas, osvrnem na patološku narcisoidnost Lepršavog koji je dan kada je Nadzorni odbor smijenio kriminalca Popovića proglasio za Dan Početka Borbe protiv kriminala i korupcije, kao da te borbe nije bilo prije tog “istorijskog” 26.08.2021. godine!!!

prokisli golub

7.

Otužan je taj dečko ma koliko se činio sam sebi “lepršavim”; Nažalost, sve više liči na prokislog goluba, a njegove “istorijske” poruke su dokaz koliko narcisoidnost može dodatno teško i nepovratno da zaglupi ionako nepametnog Narcisa!

8.

Nema uopšte potrebe da povlačim paralelu između Milorada Dodika, šefa Crvene Sekte, koji je privatizovao entitet i uništava ga detaljno, sve po principu “Republika Srpska to sam ja”, dok Lepršavi jednu, od Javnosti (kojoj pripada i potpisnik ovih redova) iznuđenu smjenu, za koju on nije bio, proglašava “istorijskim danom početka borbe protiv kriminala”! Bar je po ovoj "liniji" sve jasno!

Dodik i Stanivuković

9.

Mogo bih, po ovom “istorijskom” činu, da do elektrona rastočim neukog, ispraznog, samoživog, laživog “Lepršavog”, ali bilo bi to gubljenje vremena, jer Stanivuković je u veoma ozbiljnoj “krizi identiteta” pošto je već došao do faze “da slaže, a da ne zine”! 

Tu fazu su dostigli samo Dodik i nekadašnji premijer Aleksandar Džombić, ali je Stanivuković “istrčao” najbrže do nje.

Dodik i Džombić

10.

Koliko Stanivuković nema pojma ni o čemu, kolika je Frontalna Neznalica, svjedoči njegova izjava nakon smjene Popovića:

"Sa svim stvarima i saznanjima koje imamo kada sada pričamo o poslovanju Vodovoda, najjasniji je podatak da ovo preduzeće ima 20 miliona prihoda, a jedva 200.000 maraka dobiti, što znači da onih 19 miliona i osamsto hiljada završava u nečijim džepovima. Ti džepovi su vrlo jasni i mi ćemo o njima precizno da govorimo obzirom na to sa činjenicom da će odmah po imenovanju, a ovi ljudi su ovdje imenovani kao novi direktori, ulazi Tim za reviziju i ne samo Tim koji smo mi imenovali, već jedan specijalni tim - revizorska kuća iz Srbije, iz Beograda, koju smo angažovali, koja već sutra dolazi, jer smo sve tempirali da odmah sutra dolazi ta revizorska kuća, odmah sve da prečešljamo”!

Koliko neznanja javno plasirano u dvije rečenice koje su rasturene koliko i "Vodovod".

kriminalac Zoran Popović

O čemu se radi: Popović je, nesporno, veliki kriminalac, jeste ukrao milione, pojasnio sam to u nekoliko tekstova vrlo precizno, ali nije krao godišnje 19,8 miliona KM iz "Vodovoda", jer su u tim sredstvima, između ostalog, i plate radnika, dažbine na njih, a plaćeno je, bar, još nešto potrebno za rad firme. 

Notorna glupost, neoprostiva za nekog ko je gradonačelnik najvećeg grada u Republici Srpskoj, je izjaviti da je svih 19,8 miliona završilo u džepovima kriminalaca, osim ako Stanivuković i radnike "Vodovoda", ni krive ni dužne, ne tretira kao osobe sklone kriminalu, jer su primali platu. 

Dalje je nepotrebno pojašnjavati taj netok "misli" koji se tiče prihoda, rashoda, dobiti, namještanja tendera, pljačke novca...

“Lepršavi” Lažov koji je i nimalo lepršava Neznalica rekao je da će Tim za reviziju, koji je on osnovao kada je postao gradonačelnik, ući u “Vodovod” i sve detaljno istražiti. 

U čemu je problem sa ovom izjavom: U tome što Tim za reviziju praktično ne postoji; U posljednjoj je fazi raspada, jer su ga napustila tri člana duboko razočarana činjenicom da “Lepršavi” ne podnosi krivične prijave ni protiv koga iako su mu oni servirali značajan materijal za to!

Predstavljanje Tima za reviziju javnosti

11.

Da Tim za reviziju zaista postoji samo u glavi “Lepršavog” i ponekom već staroj vijesti, potvrdio je sam "Lepršavi" najavljujući da će “poznata beogradska revizorka kuća "već sutra" ući u Vodovod”!

Zašto da ulazi revizorka kuća, ako njegov Tim za reviziju postoji i da li to znači da on tom Timu, za koji tvrdi da postoji, ne vjeruje? I koji su razlozi da javno ponižava članove Tima koje je on lično odabrao uvodeći, pored njih živih i, kako je ranije govorio, izuzetno sposobnih i revizorsku kuću, makar ona bila i iz Beograda, Njujorka Tokija?

Ne, “Lepršavi” zna da je Tim u rasulu i to zbog njegovih opstrukcija rada Tima za reviziju koji je on osnovao, pa zato mora da u “Vodovod” uđe revizorska kuća!

12.

Ono što je posebno odvratno jeste Stanivukovićevo nimalo lepršavo, već krajnje kukavičko i licemjerno skrivanje iza drugih. Preciznije, pokušaj trošenja drugih za svoje male sitne politčke interese, ne pitajući koliko će oni koje gura ispred sebe stradati da bi zaštitili njegov ništavi, isprazni ego koji on smatra ne samo “lepršavim”, već i “istorijskim”.

13.

Najava da će doći “nekoliko hiljada ljudi” da sruši nezakonito izgrađenu “Kajak” terasu kriminalca Mileta Klena Radišića upravo je skrivanje Stanivukovića iza građana i pokušaj bijega od odgovornosti što zakonitim sredstvima nije uspio/znao da dođe do Rješenja o rušenju. 

"Kajak", banjalučka Sodoma i Gomora

Stanivuković ne zna mnogo, štaviše zna izuzteno malo, ali izvjesno zna da je “Kajak” njegov “Vaterlo”! I da je njegova politička karijera, koja je u teškom padu, dobrim dijelom direktno zavisna od rušenja nelegalno izgrađenog dijela “Kajak” terase, što je on postavio kao "cilj svih ciljeva”

14.

Pisao sam već o tome kako su mu Magareće uši napravili Sanja Džida, njegova glavna uzdanica, koordinator svih gradskih inspekcija i Boriša Mandić koji je, po Džidinom nalogu, svjesno napisao kardinalno loše Rješenje prepuno materijalnih grešaka samo sa jednim ciljem - da zaštiti Radišića i njegov nezakonit posao sa “Kajak” terasom; Ministarstvo za prostorno uređenje je “šuplje” Rješenje “zakucalo” bez problema; Bio je to vrlo precizno namješten zicer za Srebenku Golić, a “mudri” Lepršavko je Mandića unaprijedio, Džidu proizveo u zvijezdu gradske uprave umjesto da im podnese krivične prijave - I Džidi i Mandiću i Golićevoj koja je koordinisala akciju spasavanja nezakonito izgrađenog dijela "Kajak terase".

Stanuvković i Sanja Džida, šefica građevinske mafije u gradskoj upravi

Protiv Džide, Mandića i Golićeve morala je biti podnešena krivična prijava iz, najmanje,  dva razloga: Prvi je što su za mandata Igora Radojičića upravo njih dvoje/troje dozvolili nezakonitu gradnju “Kajak” terase, uopšte ne konstatujući nikakvim dokumentom Radišićevu divlju gradnju, a drugi je što su omogućili, za mandata “Lepršavog”, da taj objekat opstane - svjesno amaterski napisanim Rješenjem o rušenju! Rješenje o rušenju je toliko loše napisano da je smao srušilo sebe, a nezakonito izgrađeni dio "Kajak"terase dodatno armiralo na zemlji otetoj od Grada!

Boriša Mandić, pripadnik građevinske mafije

15.

Očito je da “Lepršavom” fali dio ogledala pa ne vidi da mu te Magareće uši i dalje dominiraju glavom! Prava šteta, iako se, po dosad viđenom od gradonačelnika, Buridanov magarac može proglasiti akademikom u odnosu na njega!

Buridanov magarac

16.

Međutim, “Lepršavi” je, za razliku od dobroćudnog Buridanovog magarca, makijavelista bez srama i stida, bezočan i brutalan, koji bi Željka Vulića, kojeg su  Dodikov Režim, Crvena Sekta, Hunta i Mile Radišić gotovo uništili, ponovo gurnuo pod točkove Dodikove zle mašine samo da bi sebe skrio iza njegovih leđa i ostalih koje je namijenio žrtvovanju. Snimio sam o tom neljudskom progonu, 2014. godine, dva dokumentarna filma - "Pad Picinog parka (1)" i "Pad Picinog parka (2)"!

Mile Radišić Klen, kriminalac po opredjeljenju i uvjerenju

“Prvi će zagrebati viljuškom Vulić, jer je to zaslužio, jer su mu oduzeli njegovu privatnu kuću da bi napravili onu nelegalnu zgradu koju je Srebrenka Golić legalizovala. Sa dva nelegalna sprata. Jel’ nije kriminalno ministarstvo? Jeste”, rekao je Stanivuković

17.

Vulić ne treba “prvi zagrebati viljuškom”, jer će biti progonjen ponovo, a to je “Lepršavom” potrebno - da ima žrtvu na osnovu koje može da manipuliše!

Progon Željka Vulića

Ako nije tako onda neka gradonačelnik Prvi Zagrebe Viljuškom, a ne gura ni Vulića niti bilo koga drugog ispred sebe!!!

Zagrebi “Lepršavi”! 

Međutim, neće gradonačelnik sa Magarećim ušima prvi da zagrebe, jer nije donešeno zakonito Rješenje o rušenju nezakonito izgrađene “Kajak” terase, pa bi njeno uklanjanje bez Rješenja, uprkos počinjenom kriminalu, bilo krivično djelo!

"Kajak" terasa

18.

Zato bezočni, drski i opaki lažov Stanivuković pokušava pripremiti novi žrtvenik za Vulića.

Ministroid Srebrenka Golić

19.

Mile Radišić Klen jeste kriminalac,veliki i opasan; Jeste nezakonito izgradio dva sprata na novoj zgradi, ali to je prvo odobrila, tako što je “previdjela”, Sanja Džida uzdanica “Lepršavog”, pa tek onda Golićeva!

Sanja Džida, šefica Građevinske mafije u gradskoj upravi

20.

Jel’ nije kriminalno ministarstvo? Jeste!

Jel nije kriminalac Sanja Džida, koordinator svih inspekcijskih službi i zvijezda gradonačelnika, koja je za ta dva sprata morala naložiti rušenje kada je počelas njihova dogradnja? Jeste!

Stanivuković

Pa zašto gradonačelnik ćuti o tome? Zato što je tek prozirni, lako prepoznatljivi i pročitani adhok manipulator i pozer. Sa Magarećim ušima. Za kojeg je Buridanov magarac akademik! (nastaviće se)