среда, 29. април 2020.

Smrt trudnice Ilijane Manojlović: Tijelo preminule dva dana, do obdukcije, držano van hladnjače; Đajićeve neistine o prijateljstvu sa “pojedinim članovima porodice” i bježanje od odgovornosti; Boris Manojlović: Sram vas bilo g. Đajiću: Porodica od Šeranića zatražila vanredni stručni nadzor

Ilijana Manojlović, preminula 18.04.

Piše: Slobodan Vasković

Đajićeve neistine i bježanje od odgovornosti
Vlado Đajić, direktor UKC RS u Banjaluci, odbio je odgovoriti na pitanja novinara u vezi sa trudnicom Ilijanom Manojlović koja je, zbog nebrige ljekara, preminula 18.04.2020. u toj zdravstvenoj ustanovi.

Na pitanje šta je uradio Stručni tim koji je formirao za ispitavanje okolnosti smrti trudnice Ilijane Manojlović, Đajić je rekao: “Zamolio bio vas da jednu takvu tragediju ne zloupotrebljavate ovdje na cesti; Službe rade na tome, ispituje se sve i molim vas da ovdje na ulici takve stvari ne komentarišemo i ne reagujemo, naročito što sam ja i prijatelj sa pojedinim članovima te divne porodice”.


Đajiću nije smetalo da na istom mjestu, “na cesti”, odnosno u parku “Petar Kočić” u Banjaluci, govori o teškim posljedicama napada virusa i njegovim smrtonosnim posljedicama.

Nejasno je i kakvu je zlopotrebu otkrio Đajić u pitanju novinara, ali je sasvim jasno da je on izbjegao da odgovori na sasvim korektno postavljena pitanja, što je notorno bježanje od odgovornosti.

Veoma je upitna i Đajićeva tvrdnja da je “prijatelj sa pojedinim članovima porodice”, jer su se najbliži članovi porodice preminule Ilijane Manojlović ogradili od njegovih tvrdnji.

Boris Manojlović: Sram da vas bude g. Đajiću
“Gospodine Đajiću, evo ja kao suprug Ilijane Manojlović vas pitam na ovaj način, jer na drugi nisam u mogućnosti, čiji ste vi to ‘prijatelj’ tako divne porodice, gospodine Đajiću… Sram da vas bude gospodine Đajiću”, napisao je na svom FB profilu Boris Manojlović.



Teško da Đajić zna za sram; Da je drugačije, ne bi neistinama pokušavao da dodatno zatamni slučaj dvostruke smrti do kojih je dovela kardinalna greška ljekara i njihovo izbjegavanje da pregledaju pacijentkinju i izvrše kiretažu, nakon što je ultrazvukom ustanovljeno da je plod mrtav, 17.04, nešto prije 19. časova..

Iako je trpila jake bolove, Manojlovićevu nisu htjeli da pregledaju dr Saša Savić i dr Jovica Ivić, koji su bili dežurni na Klinici za ginekologiju od 19. časova, 17.04., do 08. časova, 18.04.. 

Ilijana Manojlović je preminula 18.04.2020. u 10 časova i 35 minuta. Uzrok smrti je sepsa koja je dovela do zatajenja srca.

Manojlovićeva i njeno nerođeno dijete bili su zdravi do 16.04., kada su joj urađene dvije amniocinteze. Amniocinteze je uradio dr Veselin Pupčević; Dan kasnije, 17.04. Manojlovićeva se sa visokom temperaturom i bolovima javila u UKC RS. 

Tijelo držano dva dana van hladnjače
Đajić je naveo da “službe rade” na ispitivanju okolnosti dvostruke smrti, a nadležno Tužilaštvo svakako bi moralo otkriti zbog čega tijelo preminule trudnice nije držano u hladnjači do obdukcije? Tijelo je van hladnjače držano dva dana, jer je obdukcija urađena 20.04., po nalogu Tužilaštva.



Takav postupak otvara brojna pitanja, a jedno od njih jeste da li je to bio svojevrstan morbidni pokušaj uništavanja dokaza? Tužilaštvo će tokom istrage morati naći odgovore na broja pitanja u vezi sa navedenim postupkom!

Zahtjev Šeraniću za vanredni stručni nadzor
Porodica preminule trudnice Ilijane Manojlović uputila je Alenu Šeraniću, ministru zdravlja u Vladi RS, zahtjev za vanredni stručni nadzor kako bi se ispitale sve okolnosti pod kojima je došlo do njene smrti i smrti njenog nerođenog djeteta.

Porodica se pozvala za Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji, između ostalog, propisuje da građanin koji nije zadovoljan zdravstvenom uslugom može zahtijevati od nadležnog ministarstva da inicira vanredni stručni nadzor. Iz ministarstva je, prema mojim saznanjima, potvrđeno da su dobili zahtjev, ali porodici još nije odgovoreno da li je donesena odluka o vanrednom stručnom nadzoru.



Bilo je neophodno i zakonski jedino ispravno da je ministar zdravlja Alen Šeranić i prije zahtjeva porodice imenovao pet članova Stručnog tima koji bi izvršili vanredni stručni nadzor; Članovi tog tima trebalo je da se imenuju sa liste eksperata, a nijedan od njih nije mogao da bude uposlen u UKC RS.

Način formiranja Stručnog tima UKC RS nije u skladu sa zakonskim propisima o vanrednom nadzoru iz prostog razloga što su svi članovi tog tima uposlenici UKC RS; Takav način je neprihvatljiv, jer trebaju da istražuju radne kolege, a to, samo po sebi, nije donijelo, kako se pokazalo, nikakve rezultate.


Dvostruka smrt u UKC RS: Uprkos brojnim medicinskim nalazima, među kojima su i oni koji su ukazivali na smrtonosnu sepsu, ljekari nisu ništa preduzeli; Bahatost i ignorantski odnos potvrđuje i podatak da su Ilijani Manojlović dali pogrešnu terapiju (objavljeno 25.04.2020.)
Ilijana Manojlović, preminula 18.04.2020.
Piše: Slobodan Vasković

1.
Ignorantski odnos rukovostva UKC RS prema smrti Ilijane Manojlović i njenog nerođenog djeteta baca dodatno mračnu sjenku na ovaj tragični događaj u kojem su ugašena dva života.

2.
Formiranje “Stručnog tima” koje je upriličio Vlado Đajić, direktor UKC RS, samo je pokušaj bacanja prašine u oči javnosti i fingiranje da se navodno nešto radi u vezi sa dvostrukom smrti do koje je došlo usljed neodgovornosti dežurnih ljekara, primarno dr Saše Savića i Jovice Ivića koji nisu htjeli da pregledaju teško bolesnu pacijentkinju.

3.
Đajić je “Stručni tim” formirao tek 22.04., iako je već 18.04. detaljno znao da su ljekari napravili kardinalne greške i uzrokovali smrt trudnice Ilijane Manojlović.

Đajić nije prijavio MUP RS da je došlo do smrti trudnice, već je to učinio njen muž.

Njegovo trijivalno objašnjenje zbog čega dvostruku smrt nije prijavio nadležnim organima je drskost nadobudne osobe koja se smatra nedodirljivom i prejeftino prozirno odbranaško ponašanje.

“Bitno je naglasiti da je Poslovodstvo UKC RS, 18. aprila 2020. godine pokrenulo internu proceduru utvrđivanja okolnosti smrti I.M. (1981). Međutim, porodica je istog dana 18. aprila odlučila da proceduru utvrđivanja razloga smrti sprovedu istražni organi. Samim tim, u  postojećim okolnostima, sve što može dalje biti učinjeno od strane naše ustanove jeste da internom procedurom radimo na utvrđivanju činjenica i okolnosti smrti I.M. što se i čini kroz rad Stručnog tima”, odgovoreno mi je iz UKC RS na pitanje zbog čega nisu prijavili sumnjivu smrt trudnice Ilijane Manojlović policiji.


Đajić je “zaboravio” da je po službenoj dužnosti morao da prijavi sumnjivu smrt, kao što je zaboravio da neprijavljivanje može da znači i svjesni pokušaj zataškavanja.

Porodica je sumnjivu smrt prijavila u svoje ime, a ne u ime UKC RS, tako da je Đajićevo nedjelovanje dodatan razlog za detaljnu istragu svih okolnosti vezanih za dvostruku smrt u UKC-u RS. 

4.
Poznato je da je Manojlovićevoj urađen ultrazvuk 17.04., nešto prije 19 časova i da je konstatovano da je plod mrtav. Konstatovala je to dr Ljiljana Stanišić Peulić.

5.
Prije toga urađen je nalaz krvi u 16 časova i 30 minuta i pokazao je izuzetno visok CRP, što je, kako tvrde stručna lica koja sam konsultovao, jasno ukazivalo na infekciju.

Taj prvi nalaz pokazao je da je CRP - 30.3 mg/L, a normalna vrijednost je 0-5.

Ultrazvuk koji je pokazao da je plod mrtav i CRP, šest puta veći od normalnog, morali su alarmirati i Savića i Ivića, ali oni su ignorisali nalaze, a stanje Manojlovićeve se, iz sata u sat, rapidno pogoršavalo.

6.
Da cijela stvar bude gora, pacijentkinji koju je već bila napala sepsa, data je poptuno pogrešna terapija, tvrde moji izvori iz UKC RS koji su imali uvid u medicinsku dokumentaciju. Ističem da su svi navodi iz ovog, kao i ranijih tekstova, dokumentovani! 

7.
Kada je urađen drugi nalaz krv, CRP se dodatno uvećao i iznosio je 62.9 mg/L, a “D-dimer inovance(imuno) (p)” bio je stravičnih 224.29mg/L; Stravičnih, jer su granice normale  0-0.50.

8.
(Kada se u tijelu ošteti krvna žila ili tkivo, u procesu održavanja homeostaze se aktiviraju odbrambeni mehanizmi kako bi se ozljeda popravila. Tokom tog procesa na ozlijeđenom mjestu se slažu niti proteina fibrina i formiraju mrežu koja služi za slaganje trombocita i formiranje ugruška. Ugrušak se zadržava na mjestu do zacjeljenja rane, nakon čega se razlaže. Enzim plazmin reže ugrušak na manje komade kako bi se lakše uklonio. Jedan od produkata razlaganja fibrina je D-dimer čija se koncentracija može mjeriti u krvi. Povišene koncentracije D-dimera znače da je u tijelu povećana pojava formiranja i razlaganja krvnih ugrušaka. Ovaj test se preporučuje uraditi trudnicama i osobama s povećanim rizikom od pojave tromboze i tromboembolije, kako bi se na vrijeme osigurao adekvatan tretman i terapija.).

9.
Treći nalaz pokazao je da je vrijednost CRP-a  iznosila 83 mg/L, D-dimera porasla na 700.60mg/L, a na tom nalazu su već i parametri koji su ukazivali na ubrzanu sepsu doslovno podivljali.

Vrijednost Procalcitonina bila je 296.650, a treba imati u vidu da je visok rizik na sepsu već kod vrijednosti 2.0.

(Laboratorijsko određivanje nivoa prokalcitonina je analiza koja se radi u cilju: otkrivanja i utvrđivanja težine  bakterijske sepse, razlikovanja bakterijske od virusne infekcije,  praćenja odgovora na antibiotsku terapiju, kao pomoć u otkrivanju  sistemske infekcije nakon operacije, povrede, opekotina ili usled  otkazivanja organa.)

10.
Svi ovi nalazi nisu bili dovoljni ljekarima da se posvete, čak ni pregledaju, Ilijanu Manojlović, a nebrigu Savića i Ivića dodatno podvlači činjenica da je pacijentkinja u odjeljenje Intenzivne njege prebačena tek u četiri časa ujutro, 18.04..

11.
Važno je naglasiti da se opravdanje za dvostruki gubitak života pokušava naći u protokolima za korona virus, ali to je samo morbidna verbalna egzibicija, jer su ljekari znali da je Manojlovićeva negativna na koronu.

Da je bilo i suprotno, a nije, u UKC RS postoji operaciona sala za pacijente sa koronom.

Đajić u operacionoj sali za pacijente sa koronom
Tu salu promovisao je upravo Đajić, 20.03., kada je navedeno da je “u Klinici za infektivne bolesti UKC-a Srpske počela sa radom operaciona sala za akutno hirurško zbrinjavanje pacijenata sa virusom korona, a u njoj će biti obavljani i porođaji carskim rezom trudnica koje su pozitivne na ovaj virus”.

Prema tome, bilo je dovoljno prostora da se potpuno bezbjedno uradi kiretaža i na taj način spasi život Ilijane Manojlović, ali ništa, baš ništa, nije učinjeno da joj se pomogne, u vremenu dok su dr Savić i Ivić bili dežurni.

12.
Važno je naglasiti i sljedeće - zdravstveno stanje trudnice Ilijane Manojlović iskomplikovalo se nakon urađene amniocinteze, 16.04.; Taj zahvat uradio je dr Veselin Pupčević, a do tada su i Ilijana i njeno nerođeno dijete bili dobrog zdravstvenog stanja.
.
Ranije sam objavio da 16.04. nije rađena jedna amniocinteza, već dvije. Pitanje je da li su obje urađene jednom iglom i da li je to izazvalo početak infekcije ili su drugi razlozi na djelu?! (nastaviće se)





Drskim ruženjem naroda vlast prikriva sopstvenu nekompetentnost, neznanje i javašluk



piše: Slobodan Vasković

1.
Optuživanje građana za sve probleme koje uzrokuje korona virus, povećanje broja zaraženih, ponovo je uzelo maha; Vlast nekritički, dejstvujući sa raznih nivoa, svu odgovornost svaljuje na stanovništvo nijednom riječju ne objašanjavajući kako i pored uvedenog vanrednog stanja, policijskog sata, drugih brojnih restriktivnih mjera, “pojedinci” uspijevaju da izazovu velike talase novooboljelih?

2.
Kako je to moguće učiniti iz “mišije rupe” u koju je stanovništvo, mimo svoje volje, nabijeno pored tako “odgovorne” vlasti koja ih drži zatočene nedeljama; I kako je moguće da nema baš nijednog propusta nijednog pripadnika vlasti, već su sve negativnosti isključivo odgovornost pripadnika kolektiviteta čije zdravlje ista ta vlast drakonskim mjerama navodno štiti?!

Nije moguće, uprkos činjenici da postoje neodgovorni pojedinci.

3.
Uprkos tome, vlast insistira na sopstvenoj samoodbrani, stavljajući se u poziciju bezgrešnih tako što za sebe tvrde da su zaslužni za zaštitu zdravlja kolektiviteta dok narušavanje adresiraju na neimenovane, nepoznate “pojedince”; U tom i takvom maglovitom prostoru vlast se udobno smjestila i, koristeći ga kao “liniju napada”, nastavlja da granatira kolektivitet novim mjerama i neistinitim optužbama. 

4.
Sve to začinjeno je nepreciznim izjavama o uzrocima porasta oboljelih koje izazivaju dodatnu konfuziju proizvedenu isključivo zbog odbrane navodne nepogrešivosti šefova zaraze.

5.
Iz istupa ministra zdravlja Alena Šeranića nemoguće je zaključiti šta je uzrok dramatičnom skoku broja novooboljelih od korona virusa - Da li je to nepridržavanje mjera tokom nedavnih vaskršnjih praznika, nepridržavanje mjera uopšte, da li je do pogoršanja došlo zbog nenošenja maski popodne, pogrešnih poizicioniranja maske na licu, zbog prijepodnevnih ili popodnevnih šetnji…? 

6.
Sve pomenute razloge Šeranić je naveo kao moguće čime je nemogućim učinio bilo kakvo racionalno zaključivanje; Nije našao za shodno da ijednom riječju obrazloži šta je vlast, u situaciji potpune kontrole nad svakim pojedincem i kolektivitetom, učinila da svaki od navedenih razloga onemogući?! I ko je iz vlasti odgovoran što “neodgovorni” pojedinci navodno haraju?! I ko je iz vlasti odgovoran što i pored policijskog sata, svih nametnutih restrikcija koje su vlastodršcima pale na um, i dalje raste broj oboljelih? I čemu onda uopšte i policijski sat i vanredno stanje i restrikcije, ako se, kako zastrašuju iz vlasti, može dogoditi “lošiji scenario” od onog koji je trenutno validan, a koji nikako nije dobar?!

7.
Nepreciznost u izjavama vlastodržaca je dramatična koliko i loše vijesti o porastu broja oboljelih i ukazuje, primarno, da vlasti ne znaju kako je došlo do ekspanzije zaraze, jer su izgubili virusne “konce”.

8.
Jednostavno nije moguće da novooboljeli ne znaju sa kim su bili u kontaktu, a testiranje kontakata je put do izvorišta zaraze; Testiranje nije u nadležnosti ni kolektiviteta niti pojedinaca, već vlasti!

9.
Takođe je nemoguće da novooboljeli znaju kako i od koga su se zarazili, jer nemaju vidovnjačke sposobnosti koje se, kako bi se moglo zaključiti iz istupa vlastodržaca, podrazumijevaju kod svakog pojedinca, iako ih, zvanično, nisu uveli kao obaveznu mjeru. Što ne znači da neće. 

10.
Da je vlast neiskrena svjedoči i činjenica da danima saopštavaju brojke novooboljelih zdravstvenih radnika iz UKC RS u Banjaluci, ali nijednom nisu obrazložili uzroke svakodnevnog porasta broja zaraženih među medicinskim osobljem; Nisu rekli da li je to posljedica nedostatka zaštitnih odijela ili je, možda, virus ušao u UKC RS i nemaju načina da riješe tu situaciju ili je neki treći razlog u pitanju?

11.
Umjesto konkretnih saznanja o uzrocima zaraze među uposlenicima UKC RS, samo se izbaci brojka novooboljelih i nastavlja sa optužbama na račun građanstva.

12.
Takvo djelovanje i ponašanje vlasti je nepristojno, drsko i bezobrazno, jer je stanovništvo dalo maksimalan doprinos sprečavanju širenja zaraze, žrtvujući u toj borbi sopstvene, ustavom garantovane, slobode, prihvatajući zatvorske uslove i to u situaciji kada mnogi ostaju bez posla, a još brojniji su u velikim egzistencijalnim problemima; I sve navedeno se, svakim danom, sve više širi, problemi dodatno gomilaju, bez jasnih naznaka da postoje precizna rješenja za bar neke od njih. 

13.
Uprkos svemu, ruženje naroda dobija na intenzitetu, a vlast sve sopstvene nemale promašaje pokriva novim mjerama koje ispaljuje nekoliko puta dnevno; I novim prijetnjama, kao što je najava kažnjavanja za nenošenje maski i rukavica, a da niko od nadležnih ne saopštava zašto je ta roba deficitarna, zašto nisu obezbijeđene dovoljne količine prije uvođenja mjera; Odakle novac najugroženijim slojevima stanovništva da kupe maske i rukavice ili zbog čega se ne podijele besplatno stanovništvu ako već, na zalihama, postoji pet miliona maski i pet miliona pari rukavica, kako je to nedavno zvanično saopšteno?!

14.
 Odgovora vlasti na ova pitanja nema, kao ni brojna druga; Sopstvenu nekopmetentnost, neznanje, propuste i, nerijetko, javašluk nastaviće da prikrivaju verbalnim napadima  na građane, prijetnjama i zastrašivanjem, što je opštepoznati scenario koji se odigrava od početka pandemije; I koji tek ide ka svom vrhuncu!  

уторак, 28. април 2020.

Ukupna cijena pokretne bolnice iznosiće 3,6 miliona evra, a ne 3,6 miliona KM


Piše: S.V.

Pokretna bolnica biće plaćena ukupno 3,6 miliona evra, a ne 3,6 miliona KM, kako je to najavio premijer Radovan Višković.

Ova informacija potvrđena mi je iz nekoliko različitih izvora koji ističu da je cijeli ovaj netransparentni posao velika prevara.

Vlada RS je do sada za bolnicu izdvojila 4.287.880 KM, što je suma plaćena preko JZU “Institut za javno zdravstvo RS”.

Razliku u cijeni, od najavljenih 3,6 do plaćenih 4,28 miliona KM, Višković je obrazložio plaćanjem PDV-a.

Međutim, tu ne staje kraj isplatama za pokretnu bolnicu koje se nižu kao na pokretnoj straci.

Republički štab za vanredne situacije donio je, 24.04., Zaključak o dopuni Zaključka o nabavci pokretne bolnice kojim ovlašćuje “direktora Fonda zdravstvenog osiguranja RS da zaključi ugovor u cilju plaćanja troškova avionskog transporta pokretne bolnice”.

Zaključak je potpisao Višković, a donesen je na prijedlog Ministarstva zdravlja RS. U Zaključku nije navedena cijena avionskog transporta, što je, najblaže rečeno, začuđujuće, jer je bolnica ili bar njen najveći dio dopremljen avionima u RS početkom aprila.

Tada je rečeno da će sva oprema stići do polovine aprila, nakon čega bi bolnica trebalo da bude postavljena, ali ništa od toga se nije desilo.

Važno je istaći da je Zaključak o plaćanju avionskog transporta donešen dvadeset dana nakon što je “leteća” bolnica aterirala na aerodrom Mahovljani.

Višković nije saopštio cijenu transporta, ali je rekao da su odustali od prevoza kamionima “bojeći se da će ta oprema biti zaplijenjena na putu do RS i pošto u ugovoru nije bila predviđena vrsta prevoza onda smo donijeli odluku da platimo tu vrstu prevoza”.

Viškovićeva izjava je nebulozna, jer nikom nije potrebna prastara skalamerija koju je kupila Vlada RS u sklopu akcije “virusno profiterstvo”.

Moji izvori još navode da će, osim navodno neophodnog avionskog transporta, iskrsnuti još nekoliko “neophodnih” stavki vezanih za pokretnu bolnicu, kako bi se dostigla dogovorena cijena od 3,6 miliona evra.

Vlada RS je još u martu donijela odluku da se po hitnoj proceduri, posredstvom Instituta za javno zdravstvo RS, nabavi pokretna bolnica sa 500 bolničkih kreveta i pratećom opremom, površine 6.000 metara kvadratnih. 

Tada su naveli da će pokretna bolnica imati svu potrebnu prateću opremu, prijemno i kancelarijsko odjeljenje, apoteku, laboratoriju, intenzivnu njegu, opremu za medicinske sestre, kuhinju, tuševe, WC kabine, generator te set za distribuciju vode.

Zvanično nikada nije objavljeno od koje firme u Njemačkoj je mobilna bolnica kupljena, pa je cijeli proces nabavke veoma netransparentan. 

Pokretna bolnica je, po svemu sudeći, nabavljena uz pomoć Tehničkog remonta Bratunac (TRB), koji se bavi namjenskom industrijom. 

Vlasnik ove kompanije Slaven Ristić izjavio je da je TRB zaslužan što je bolnica isporučena RS i „pored ugovora koje je imao sa Vijetnamom i nekim drugim državama o isporuci mobilne bolnice“.

„Kada se ovaj virus pojavio Vlada RS je dobila od nas dopis da raspolažemo tom bolnicom, da raspolažemo nekim određenim kapacitetima i mi smo je preusmjerili direktno za Republiku Srpsku", istakao je Ristić, nakon što je prvi avion sa dijelovima (valjda) pokretne bolnice sletio u Banjaluku.

Postoji potpuna nesaglasnost u vrhu vlasti zbog čega je uopšte nabavljena pokretna bolnica.

Alen Šeranić je, 03.04., na "dočeku" pokretne bolnice, istakao da je nabavka mobilne bolnice važna kako bi, u slučaju potrebe, pacijentima bila pružena potrebna zdravstvena njega u izolovanim uslovima.
"U ovom objektu moći ćemo da zbrinemo pacijente sa lakšom i srednjom kliničkom slikom", rekao je tada  Šeranić.

Milorad Dodik je isto veče izjavio da će bolnica biti smještena u skladište (nepostojećih) Robnih rezervi i da će se moći koristiti i kasnije.
"Odatle će, ako bude potrebno zbog ove epidemije, ali ne daj Bože i u nekim drugim situacijama, biti upotrijebljena", rekao je Dodik.
Za razliku od njih Višković je šest dana kasnije "ne daj Bože situaciju" pretvorio u čistu vježbu.
“Mi to (pokretnu bolnicu, op.aut.) u ovom momentu postavljamo čisto da se uvjerimo da je došlo sve što smo naručili, da se naši ljudi obuče u montaži i demontaži”, izjavio je Višković 09.04.!!!

Sve su prilike da su vlasti iskoristile "ne daj Bože" situaciju i omogućili da milionske svote završe na nekom od privatnih računa - za "ne daj Bože"! 


понедељак, 27. април 2020.

Foto dokaz: Darko Ilić je tok obdukcije tijela ubijenog Davida kontrolisao preko inspektora Marinka Matijevića

25.03.2018./obdukcija tijela ubijenog Davida:
Karan i inspektor Marinko Matijević, na slici desno
piše: Slobodan Vasković

Tok obdukcije tijela ubijenog Davida Dragičevića koju je patolog Željko Karan izvršio 25.03.2018. godine sve vrijeme je kontrolisao Darko Ilić, tadašnji načelnik Uprave za organizovani kriminal.

Činio je to preko inspektora Marinka Matijevića koji je u to vrijeme bio pripadnik pomenute Uprave i radio je u odjeljenju za droge.

Fotografija koju sada objavljujem potvđuje da je Matijević bio 25.03.2018. u sali kada je Željko Karan radio obdukciju tijela Davida Dragičevića.

Ovu informaciju objavio sam 09.10.2018. godine; Nikada je niko nije demantovao, a sada je fotografijom dodatno potvrđujem.

Nikada niko nije sproveo istragu zbog čega je Ilić kontrolisao tok obdukcije kada u tom trenutku Uprava kojoj je bio na čelu nije bila zadužena za istragu ubistva Davida Dragičevića?!

Sam Ilić je pred Anketnim odborom Skupštine RS, 18.05.2018., rekao da je slučaj njegova uprava preuzela nakon obdukcije (koja je urađena 25.03.2018, u nedelju), odnosno 26.03.2018. dok je do tada slučaj bio u nadležnosti PU Banjaluka.

Pitanje je onda šta je Ilićev inspektor Matijević radio u obdukcionoj sali kada uprava koju je vodio Ilić tada nije bila zadužena za slučaj?!

Nema dileme da je Ilić htio da stopostotno kontroliše sve situacije koje su se ticale istrage oko ubistva Davida Dragičevića kako bi pokušao da sve prikaže kao zades.

To je on i pokušao na pres konferenciji održanoj 26.03.2018., kada je javno demonizovao žrtvu zločina teškog ubistva i pokušao da ubijenog Davida lažno optuži za pljačku kuće Đorđa Rađena.

Ranije sam (između ostalog i 09.10.2018.) objavio da je Ilić imao direktnu komunikaciju sa patologom Željkom Karanom 24.03.2018., na dan kada je pronađeno tijelo Ubijenog Davida i izvršen uviđaj koji je vodio inspektor Siniša Kojdić.

Kojdić je ukrao donji veš Ubijenog Davida. Međutim, protiv njega nije podignuta optužnica, već protiv krim-tehničara Mikice Marjanca i Zorana Bošnjaka, 07.09.2018.. I Bošnjak i Marjanac su se izjasnili da nisu krivi.


24.03.2018./Uviđaj: Kojdić, tužiteljka  Janković i Zoran Bošnjak
Bošnjak je, 05.10.2018., podnio krivičnu prijavu protiv Kojdića, ali nijedan od ova dva slučaja nije dobio nikakav epilog do sada.

Ilić je, osim 24.03., razgovarao sa Karanom i 26/27/28.03.2018. i to u niz navrata, što je vrlo vrlo indikativno, jer se iz tih razgovora uočava da Ilić pomno prati i kontroliše tok uviđaja, a kasnije i nalaza obdukcije i reobdukciju.

Željko Karan
Takvo ponašanje nije niti uobičajeno, niti normalno, jer obdukcioni nalaz ide tužiocu: Obducent uradi nalaz i tužilac vodi istragu i komunicira sa njim. Međutim, to se dešava u normalnim zemljama, dok u entitetu u kojem dio vrha MUP RS, kao i najznačajniji funkcioneri pravosudnih i institucija vlasti, otvoreno prikrivaju Likvidaciju i štite Naručioce Ubistva i Ubice, normalnost ne postoji. 

Nezapamćeno je da se patolog pojavi na presu  MUP RS, kao što je to učinio Karan, zajedno sa Ilićem, 26.03. Jasno je i zašto: Trebalo je "pogurati" njegovu lažnu priču i pokušati zataškati ubistvo.

Ilić nije razgovarao sa Karanom 25.03., na sam dan obdukcije, što je trebalo da pokaže njegovu “nezainteresovanost”, ali nije bilo nezainteresovanosti: Ilić je u obdukcionoj sali imao svog čovjeka - Marinka Matijevića.

Marinko Matijević
Matijević se pojavljuje na svim ključnim mjestima tokom perioda 24.-31.03., kada se maksimalno radilo na zataškavanju likvidacije.

S njim je o toku obdukcije, kao i o predmetima ubačenim u džepove Ubijenog Davida, iz lažirane pljačke kuće Đorđa Rađena, Ilić komunicirao preko posrednika - svoje desne ruke Dubravka Kremenovića, koji je, izvan svake razumne sumnje, duboko umiješan u slučaj ubistva Davida Dragičevića, kao i Ilić.


Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilašva na čijem čelu je Miodrag Bajić donijelo je, 28.11.2018., Naredbu o nesprovođenju istrage protiv Ilića, Kremenovića i ostalih pripadnika MUP RS, iako nikakvu istragu nisu ni sproveli.   

Dubravko Kremenović
Matijević je zvao Kremenovića, ovaj izvještavao Ilića. I ta komunikacija odvijala se oko podneva 25.03.

Matijević je pozivao Kremenovića iz obdukcione sale nekoliko puta, a Kremenović nakon toga Ilića.   

Naglašavam da posjedujem dokaze za navedeno, kao što posjedujem i dokaze o tome kako je tačno išla viber prepiska (slane slike podmetnutih predmeta) od obdukcione sale, 25.03., u kojoj je obdukavno tijelo Davida Dragičevića, pa do Đorđa Rađena, čija je kuća navodno opljačkana i koji je jedan od najznačajnijih saučesnika u Likvidaciji Davida Dragičevića.

Đorđe Rađen
Naglašavam da kuća nije ni obijena, kamoli opljačkana, već da je iz nje iznijet dio predmeta i podmetnut u džepove već Likvidiranog Davida Dragičevića.

Iako tužioci Želimir Lepir, Dalibor Vrećo i Zorica Baroš posjeduju svu dokumentaciju, koja dokazuje da je Iliću i njegovim podređenim, kao i pripadnicima PU Banjaluka, 25.03. bilo važnije “dokazati” da je David pljačkaš, a ne saznati da li je Ubijen, nisu ništa preduzeli na privođenju odgovornih.

 pres Ilića, 26.03.2018.
Vratimo se viber porukama. Predmete podmetnute u džepove Ubijenog Davida slikao je inspektor Siniša Kojdić. 



Kojdić je uposlen u Odsjeku za seksualne i krvne delikte PU Banjaluka. On i Matijević dokaz su sprege Željka Spasojevića, tadašnjeg načelnika PU Banjaluka, Darka Novkovića, tadašnjeg načelnika Sektora krim policije PU Banjaluka, sa Ilićem.

inspektor Kojdić
Kojdić je te fotografije slao inspektorki Adrijani Banika, koja ih je proslijedila Dušku Purišiću, tadašnjem zamjeniku PS “Lauš” (Purišić je kasnije smijenjen, “zbog propusta”); Purišić je slike iz obdukcione sale, na kojima su se nalazili i predmeti podmetnuti u Davidove džepove, proslijedio inspektoru PS Lauš Bojanu Karanoviću, a ovaj Đorđu Rađenu, koji je potvrdio da je riječ o predmetima, navodno ukradenim iz njegove kuće.



Bila je to “igra” kako bi Ilić sutradan, 26.03., na zločinačkoj pres konferenciji lažno optužio Davida Dragičevića da je “pojeo burek, opljačkao kuću i pao u kanalizaciju Crkvena, gdje se i utopio”.

Video “dokaze” za njegove zločinačke tvrdnje nisu dostavili iz MUP RS, već mu ih je “dodao” Đorđe Rađen, što sam već objavio.

Svi ti dokumenti i dokazi su u posjedu Tužilaštva, ali ni dalje se ne dozvoljava nikakva istragu niti privođenje bilo koga od pomenutih u ovom tekstu, kao i drugih lica koja se dovode u vezu sa ubistvom Davida Dragičevića i/ili prikrivanjem dokaza i saučesništva u zataškavanju.

Davidov nestanak i likvidacija

David Dragičević nestao je u noći 18.03. ove godine.



Davor Dragičević, otac ubijenog Davida, rekao je da su njegovog sina likvidirali pojedini pripadnici MUP RS, 23.03.2018. godine, u periodu od 22-23 časa. Nakon toga njegovo tijelo je bačeno u kanalizaciju Crkvena.

“Zadnji put je mučen između 20 časova i 21 čas i 30 minuta, 23.03.2018. godine”, rekao je Dragičević.

Tijelo Davida Dragičevića nađeno je u kanalizaciji Crkvena 24.03. ove godine. (nastaviće se)