Dodik je i ovaj put, sa protestima, pravio "zamku", ali će se, nakon svega, on u njoj naći. Bez izlaza
Piše: Slobodan Vasković
1.
Nije bilo teško predvidjeti da Milorad Dodik bezglavo srlja u izazivanje incidenata, koji će definitivno označiti njegov politički kraj. (“Dodikovo srljanje u incidente”)
Najavljeno polučasovno zatvaranje međuentitetske granice i blokada saobraćaja na nekoliko ključnih tačaka na njoj opasan je izazov koji će imati dalekosežne, pogubne posljedice, primarno po Republiku Srpsku.
"Granica postoji", slogan režimskog okupljanja, je prijetnja, tu nema nikakve dileme. Dodik je, kako se čini, krenuo na sve ili ništa.
2.
Blokada je najavljena u znak protesta zbog optužnice koja je podignuta protiv Milorada Dodika, zbog nesprovođenja odluka visokog predstavnika za BiH, a nakon što je MUP Kantona Sarajevo odbio zahtjev za okupljanje ispred Tužilaštva i Suda BiH, 01.09. ove godine, kako bi se osudilo podizanje optužnice protiv Dodika. Zahtjev je podnio Odbor za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH.
MUP Kantona trebao je dozvoliti proteste pred Tužilaštvom BiH i kvalitetno ih obezbijediti, kako bi se izbjegao i najmanji incident.
Odbijanjem održavanja protesta, uprkos činjenici da su dirigovani, Dodiku, koji je takav rasplet i priželjkivao, data je prilika za veoma radikalan i opasan potez, a to je, za početak, sprečavanje slobode kretanja građana BiH iz jednog u drugi entitet.
Dodik nije čekao ni stoti dio sekunde - odmah je zakazao proteste na međuentitetskoj liniji, što ukazuje da to i jeste bio njegov stvarni cilj, a ne protesti pred Sudom i Tužilaštvom BiH, uprkos mnoštvu vrlo loših poruka i percepcija koje će se izroditi iz tog akta.
3.
Već sedmicama, od podizanja optužnice 11.08. o.g., Dodikov Režim širi neistinit narativ da je optužnica protiv njega jest jednako optužnici protiv Republike Srpske.
Već sedmicama Dodik na sve moguće načine pokušava da se izvuče iz veoma teške političke situacije u koju je sam sebe doveo, ali mu to ne polazi za rukom.
4.
Otvoreni sukob sa SAD-om i Zapadom koji je otpočeo, izazivanjem velike političke krize naredbom poslušnicima iz parlamenta RS da usvoje Zakone o nesprovođenju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS i neobjavljivanju odluka visokog poredstavnika za BiH u Službenom glasniku RS, imao je za cilj da Dodika ponovo uspostavi kao jedinog politički relevantnog za svaki razgovor sa Zapadom.
Umjesto toga, on je izgubio sve kontrolne mehanizme krize, njegovi najbliži saradnici našli su se na udaru sankcija, RS je finansijski izolovana, u sve težim i težim finansijskim i ekonomskim problemima, a sam Dodik nabijen u ćošak kao miš, iz kojeg sada pokušava da se pretvori u lava prijetnjom miru.
5.
Prijetnja miru jeste sprečavanje slobode kretanja cijelom državom, na način da se građanima BiH ne dozvoljava prelazak iz jednog u drugi entitet, a to će izroditi polučasovni protesti za koje, suštinski, nema nikakav razuman razlog da budu održani na međuentitetskoj liniji; Mogli su biti održani na bilo kom drugom mjestu u RS.
Međutim, da se održavaju na bilo kom drugom mjestu, a ne na međuentitetskoj liniji, ne bi značili prijetnju.
Očito je da se Dodik, po svaku cijenu, pokušava (o)staviti iznad zakona; Da se spriječi poces protiv njega pred Sudom BiH.
Očito je da je Dodiku upravo to problem, jer se veoma plaši tog, ali i drugih procesa (ne samo pravosudnih) koji se odvijaju i koji nikako njemu i njegovoj “politici” ne idu u prilog.
6.
Dodik, beskrupulozan i bezočan kakav jeste, ne preza žrtvovati sve za svoje ciljeve, pa i entitet koji vodi, a na tu poziciju došao je bezočnom izbornom prevarom.
7.
Ukoliko dođe do zatvaranja međuentitetske linije, sprečavanja slobode kretanja između dva entiteta, suspenzije države u jednom od njih, tek onda će se BiH naći u ogromnom problemu, a RS pod jezivim udarom Zapada.
8.
Izlazak onih koji služe Dodiku na međuentitetsku liniju, istovremeno, povlači i izlazak policije oba entiteta na međuentitetsku liniju; Prvi put, da bi održali red i mir.
9.
Međutim, ukoliko prođe taj “prvi put”, onda je realno očekivati da “drugi put” na međuentitetsku liniju Dodik pošalje samo policiju i izazove unutrašnji kolaps u BiH, sa velikom tendencijom ka teškim incidentima.
Ni “prvi put” nije bez tih mogućnosti. Dapače.
10.
Dodik je, u godinama iza nas, u nekoliko navrata najavljivao izlazak policije, MUP RS, na međuentitetsku liniju. Ko može tvrditi da "događanje građana", po režimskoj direktivi, na ključnim međuentitetskim linijskim tačkama nije samo generalna proba za izvođenje policije na ta mjesta?!
Bojim se da je Dodiku upravo to na umu, ali bojim se da će mu se to politički “obiti o glavu”. I ne samo njemu, jer je on nebitan u odnosu na entitet, ali je zato spreman na sve kako bi RS poništio, a sebe spasio.
11.
Da li ovi, usudio bih se reći, očajnički postupci Dodika mogu da ga od “miša nabijenog u ćošak” pretvore u “razjarenog lava”?
Djeluje gotovo nemoguće, ali i kada bi se desilo bilo bi to tek na trenutak.
12.
Dodik nikome više nije potreban; Svjestan je toga, ali ne pristaje na tu činjenicu. Načini na koji navedenu situaciju pokušava promijeniti potpuno su pogrešni i samo ga dodatno udaljavaju od pozicije u kojoj će moći da učini bilo šta. A tu i jeste njegov najveći strah.
I da budem do kraja precizan - Dodik je i ovaj put, sa protestima, pravio "zamku", ali će se, nakon svega, on u njoj naći. Bez izlaza.
