Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik potpuno je dezorijentisan, bezidejan, trajno indisponiran i više ni sam ne zna kuda bi, a ima samo jedan cilj - da se, ne birajući način, spasi od suđenja koje mu slijedi zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika za BiH. I drugih teških optužbi koje tek treba da dođu na red.
Tako je Dodik, 28.08. ove godine, izišao sa “inicijativom” da BiH treba da se pridruži BRIKS-u, organizaciji zemalja koju predvode Rusija i Kina.
“Evropska unija ima alternativu. S obzirom na to da se iz Brisela ispostavljaju uvijek novi i nejasni uslovi za prijem u Evropsku uniju, smatram da BiH treba da podnese zahtjev za članstvo u BRIKS. Vjerujem da bi bila primljena prije nego u EU. Narednih dana predstavnici institucija iz Republike Srpske poslaće organima BiH prijedlog da se razmotri takva inicijativa”, naveo je Dodik na svom “X” nalogu.
Samo šest dana ranije, 22.08.o.g., Dodik je “deblokirao evropsku agendu” tako što je na sastanku vladajuće državne koalicije (SNSD, “Trojka”, HDZ) prihvatio usvajanje šest Zakona, među kojima i onog o Sudu BiH, od kojeg je, u međuvremenu, kako bi pokušao prikriti konvertitstvo i puzanje pred Zapadom, odustao.
U prikrivanju njegovog zaokreta od 22.08. ove godine svakako je najdrastičnija neistina da je Savjet ministara BiH Zakon o Ustavnom sudu BiH koji su navodno predložili ministri SNSD-a uputio nadležnoj komisiji.
Sevlid Hurtić, ministar u Savjetu ministara, demantovao je da je takav zakon uopšte bio na dnevnom redu Savjeta ministara, ali, bez obzira na to, iz redova Režima u Banjaluci nastavili su insistirati na izrečenoj laži kao istini.
Dodikovo puzanje nije izrodilo ono čemu se nadao - odustajanje Tužilaštva BiH od optužnice protiv njega, jer je, nakon dorade, ponovo proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH, nakon čega je Dodik ponovo počeo sa najtoksičnijim primitivizmom kako bi, uvredama, koliko toliko pokušao zataškati sopstvenu nedosljednost i neiskrenost koje su jedine konstante njegovog takozvanog političkog djelovanja.
Nakon primitivizma, uslijedio je novi “obrt” i prijedlog da BiH pristupi BRIKS-u što je samo jedan u dugom nizu pokazatelja da je Dodik potpuno izgubljen i da nikako ne nalazi načine da se lično spase od procesa pred Sudom BiH, ali i brojnih drugih procesa koji mu ne idu u prilog, već su usmjereni protiv njega lično zbog rušenja države BiH, a nikako protiv RS i Srba kao naroda, što on želi lažno predstaviti. Najveći rušitelj RS je upravo Dodik.
Ispaljivanje spina o pristupanju BRIKS-u je tek pokazatelj velike, ogromne Dodikove političke slabosti, jer odlično zna da je ovaj prijedlog, odmah nakon što je izrečen, već propao.
Rusija kao jedna od vodećih zemalja BRIKS-a (tu su još i Kina, Indija, Brazil, Južna Afrika), u direktnom je sukobu, zbog agresije na Ukrajinu, sa SAD-om i EU i BRIKS koristi za ublažavanje sankcija Zapada.
Istovremeno, ostale zemlje BRIKS-a nisu saglasne sa direktnim sukobom sa Zapadom, izbjegavaju ga, tako da Rusija, po tom pitanju, i njima predstavlja veliki problem.
U cijeloj toj priči, Dodik nije ni mikronske veličine, ali u BiH je i dalje glavni generator kriza i sve većih problema, iako je upravo on, Dodik, preko Nebojše Radmanovića, tadašnjeg člana Predsjedništva BiH, zatražio 2009. godine da BiH pristupi NATO, dok put ka EU nikada nije bio ni upitan.
To što je Dodik, u međuvremenu, odustao od ulaska BiH u NATO ni na koji način ne može da poništi Radmanovićev pisani zahtjev koji je upućen u ime države BiH, a ne SNSD-a.
Političar koji u samo šest dana dramatično mijenja mišljenje, podržavajući prvo EU opciju, koja podrazumijeva i NATO, a zatim njoj potpuno suprotstavljenu, što jeste BRIKS, nije političar već guska u najgušćoj magli.
Dodik je, kao što sam već u nekoliko navrata naveo, veoma uplašen od događaja koji će uslijediti u bliskom vremenu pred nama i kako mu ne uspijeva da se nametne kao sagovornik političarima sa Zapada, sve dublje i dublje tone u živo blato sopstvene nedosljednosti, laganja, pokušaja rušenja države BiH…, bilo da to čini ciljanim vrlo primitivnim izjavama ili navodnim zaokretima koji su apsolutno nemogući.
Uz stalnu napomenu da Dodika nikada ne treba potcijeniti, potpuno je jasno da je sve usamljeniji i da su mu šanse da stvari preokrene u svoju korist, tako što će ponovo postati sagovornik koji nema alternativu, smanjene na mikronske.
Objektivno, Dodik više nikom nije potreban; Predstavlja ogroman teret i BiH i cijelom Regionu i najbolje za njega bi bilo da sam ode i iz BiH i iz politike.
Dodik to još uvijek neće učiniti, a pitanje je koliko je svjestan da mu vrijeme prebrzo curi i da na njega malo ko, gotovo niko, ne računa u najbližoj budućnosti.
Jedino što on može još učiniti jeste izazivanje nekog krupnijeg incidenta koji bi i definitivno označio njegov politički kraj.
Kako stvari stoje, Dodik bezglavo srlja u tu situaciju.
