четвртак, 02. април 2020.

U martu pokrenuto 111 postupaka za brisanje subjekata iz sistema PDV-a


Piše: S.V.

U martu je pokrenuto 111 upravnih postupaka za brisanje pravnih/fizičkih lica iz sistema PDV-a.

“U periodu od 1.3.-31.3. 2020. godine u UIO ukupno je pokrenuto 111 upravnih postupaka brisanja pravnih/fizičkih osoba  iz Jedinstvenog registra obveznika indirektnih  poreza. Taj broj se odnosi na pravna i fizička lica koja su bila registrirana po osnovu PDV-a, vanjskotrgovinskog poslovanja, akcize, međunarodne špedicije”, odgovoreno mi je iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

U odgovoru napominju da navedeni podatak možda “nije reprezentativan kad je u pitanju prestanak rada pravnih i fizičkih lica na području BiH u navedenom periodu, jer ima određeni broj pravnih i fizičkih lica koja su prestala sa radom u periodu od 1.3.-31.3. 2020. godine, a koja nisu registrovana  u Jedinstveni registar obveznika indirektnih porez”.


“Podsjećam, obaveza registracije u sistem PDV-a nastupa kada lice pređe prag oporezivaog prometa u iznosu od 50.000 KM. Svi ostatli  obveznici koji nisu ispunili ovaj uslov registrovani su kod entitetskih poreskih uprava i Poreske uprave Brčko distrkita, pa bi se morali uzeti podaci od svih poreskih administracija na nivou BiH kako bi se dobio pregled stvarnog stanja”, navedeno je u odgovoru iz UIO BiH.

среда, 01. април 2020.

Pitanje odgovornosti


piše: Slobodan Vasković

Nije vrijeme za paniku, vrijeme je za odgovornost, izjavio je Milorad Dodik.

Ako je već tako i ako se ponaša u skladu sa javno izrečenim, zašto nije već pozvao na odgovornost onih koji su krivi što najosnovnije zdravstvene opreme - stalaka za infuzije, stetoskopa, maski, rukavica, zaštitnih odijela… nema?

-Zašto nije već pozvao na odgovornost onih koji su krivi zato što nedostaje čak 27 vrsta lijekova?

-Zašto se niko od visokih funkcionera RS nije oglasio povodom navedenih činjenica koje su, u najmanjem, sramne po institucije zadužene za njihovu nabavku?

-Zašto nije već smijenjen direktor Fonda zdravstvenog osiguranja Dejan Kusturić, jer je Fond nadležan za nabavku sve te opreme?

-Da li Kusturić nije smijenjen zato što je član porodice Bobana Kusturića, šefa Helikopterskog servisa RS, koji je in continuo sa Dodikom?

Pitanje je šta sve zaista nedostaje, jer je malo vjerovatno da nema samo stetoskopa, stalaka za infuzije, iako je zaista nevjerovatno da ih nema; Toliko je nevjerovatno da nema stetoskopa i stalaka za infuziju da se čovjek zabezekne! 

Zaista je loša poruka da nedostaje 27 vrsta lijekova i neko bi za to trebalo da odgovara; Ne za vijesti o tome, već za njihov nedostatak, ako je već, kako Dodik kaže, vrijeme za odgovornost.

-Ako ti podobni kadrovi nisu uspjeli u vremenu prije korone obezbijediti dovoljan broj stetoskopa, stalaka za infuzije, rukavica, maski…, kako će ti, nema tu dileme, potpuno nesposobni kadrovi obezbijediti sve te najosnovnije dijelove medicinske opreme u vrijeme korone, kada su sve granice zatvorene i kada je RS u teškoj finansijskoj krizi?

Savez strukovnih sindikata tražio je još 13.03. da se svim zdravstvenim radnicima i saradnicima “odmah i bez odlaganja obezbijede dovoljne količine kompleta zaštitne odjeće i opreme za sve dijelove tijela uključujući usta i nos”!

Jasno je već 13.03. bilo da nedostaje mnogo toga!




-Kako će podobni, ali nesposobni, tek obezbijediti lijekove, kada nisu bili u stanju nabaviti ni dovoljan broj maski za zdravstvene radnike i njihove saradnike, što je kristalno jasno iz dopisa?

-Kad je već vrijeme za odgovornost, zašto još nije nabavljena pokretna bolnica, kapaciteta 500 kreveta, vrijedna 3,6 miliona KM, za koju je, 22.03., rečeno da će stići u roku od deset dana? Taj rok istekao je 01.04.!

-To je najavio i rok postavio premijer Radovan Višković, pa se postavlja pitanje njegove odgovornosti zbog čega nije učinjeno kako je rekao?

-Postavlja se i pitanje odgovornosti nadležnih iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske koji su zaduženi za nabavku bolnice! Ili je sve bilo samo bacanje prašine u oči? Ako nije, ko je odgovoran?

-Kad je već vrijeme za odgovornost, zašto niko ne odgovara zbog jasno izrečenog manjka osnovnih životnih namirnica?

-Kad je već vrijeme za odgovornost, zašto niko nije odgovoran zbog hroničnog nedostatka novca, koji je prijeko potreban i ne može se namaći nikakvom prisilom nad onim koji još uvijek primaju plate?

-Kad je vrijeme za odgovornost, da li će odgovarati oni koji prisiljavaju podređene u institucijama da se odreknu dijela primanja za Fond solidarnosti i kakva je to uopšte solidarnost, ako je pod prisilom?

-Kad je vrijeme za odgovornost, zbog čega još nisu donesene mjere koje bi omogućile što ravnomjernije raspoređivanje tereta nastalog zbog napada virusa; Mjere za pomoć privredi; Konkretne i direktne mjere pomoći stanovništvu, kako u finansijskom, tako i svakom drugom aspektu, jer su dosadašnje nedovoljne i mikronske? 

-Kad je već vrijeme za odgovornost, ko je odgovoran što nema nikakve pomoći iz Rusije, iako je Dodik javno rekao da je razgovarao sa Sergejem Lavrovom oko toga?! Ili se zbunio, pa pogrešno izgovorio; Ili je neko pogrešno prenio da je to rekao?

-Kad smo već kod odgovornosti, kada će odgovarati tajkuni bliski vlasti zbog neadekvatnog, presporog i preopasnog nereagovanja na pojavu korone u njihovim fabrikama? 

-Kad smo već kod odgovornosti, kada će odgovarati tajkuni bliski vlasti koji nisu poštovali mjere izolacije?


Nije vrijeme za paniku, vrijeme je za odgovornost; Ali ne odgovornost po principu maksimalnog svaljivanja težine situacije na leđa stanovništva, već onih koji su uzrokovali svojim neradom, neznanjem, nekompetentnošću, koruptivnim radnjama nedostatak najosnovnije medicinske opreme, brojnih lijekova, osnovnih životnih namirnica. 

Pitanje odgovornosti, pozivanje na nju, nije tek retorička figura; Ukoliko na tome ostane, a tako je dosad, onda je sasvim realno da bude više stradanja zbog neodgovornosti nego od virusa.

Novi koraci Hrvatske u realizovanju namjere da radioaktivni otpad odlaže na granici sa BiH; Zakašnjele reakcije iz BiH/RS omogućile Hrvatskoj da odredi Trgovsku goru kao preferentnu lokaciju za skladištenje opasnih materija


Piše: S.V.

Uz brojne loše vijesti oko epidemije virusa Korona, stigla je još jedna koja svjedoči o opasnosti po 230.000 stanovnika u slivu rijeke Une - Hrvatska planira da radioaktivni otpad odlaže na Trgovskoj gori u neposrednoj blizini Novog Grada i svega 900 metara od zaštićenog područja - Parka prirode “Una”.

Saopštio je to Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada NE Krško (NEK) Republike Hrvatske, naglašavajući da je dobio od Ministarstva zaštite okoliša i energetike na upotrebu prostor bivšeg vojnog skladišta Čerkezovac (Opština Dvor), gdje se planira formirati Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Iz Fonda je još rečeno da će tokom projekta kontinuirano sarađivati s lokalnom i opštom javnosti, “te prekograničnim dionicima i, ako se potvrdi da lokacija neće imati štetan utjecaj na okoliš, uslijedit će postupak ishođenja lokacijske i građevinske dozvole”.

Još se kaže da će Uspostavom Centra, Hrvatska na siguran i provjeren način zbrinuti radioaktivni otpad i iskorištene izvore jonizirajućeg zračenja koje posjeduje.

"Kako bi se to postiglo, prije svega će trebati dokazati da taj zahvat neće imati štetnog utjecaja na okoliš, i to izradom studije utjecaja na okoliš. Kao podloge za izradu studije utjecaja na okoliš provest će se istražni geološki radovi, odrediti nulto radiološko stanje i izraditi sigurnosne analize", istaknuto je. Nacionalnim programom provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva navedena je lokacija Vojno-skladišnog kompleksa Čerkezovac kao preferentna lokacija za uspostavu Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada", navodi se u saopštenju (N1).

Lokacija je odobrena uprkos protestima lokalnog stanovništva.

Upozorenja ministra spoljne trgovine BiH Staše Košarca koji tvrdi da bi gradnja odlagališta radioaktivnog otpada na u pograničnom području mogla ugroziti 250.000 ljudi iz sliva rijeke Une, je reakcija bez ikakvog dejstva; Zakašnjela, kao i brojne druge u vezi sa odlaganjem radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori.

Vlasti BiH i vlasti RS propustile su priliku da pravovremeno reaguju, jer godinama, iako su znale za namjeru Hrvatske da Trgovsku goru pretvore u odlagališe izuzetno opasnih materijala, nisu ništa učinile da to spriječe.

Da ne bi bilo nikakvih nejasnoća - vlasti RS, Milorad Dodik i Vlada RS, još u maju 2014. godine znali su da Hrvatska namjerava na Trgovskoj gori  skladištiti nuklerani otpad (objavio sam to još u martu 2016.). 

Nisu pune dvije godine rekli niti riječi, jer je Dodik imao dil Draganom Čovićem, tadašnjim članom Predsjedništva BiH, kao što ga ima i danas.

O namjerama Hrvatske Dodika je obaviješten od institucija RS, ali nije reagovao. 

A kada Dodik ne reaguje, svi drugi se prave "mrtvi".

Maja 2014., Dodik je bio informisan da je Hrvatska odluku o Trgovskoj gori donijela u drugoj polovini aprila te godine i da Hrvatska godišnje proizvede 200.000 tona opasnog otpada, što je, kako je u toj informaciji navedeno, tri puta više od zvanično prijavljenog otpada Agenciji za zaštitu okoliša.

U Informaciji dostavljenoj Dodiku navedena je procjena da će se “u početnoj fazi u ovom neuslovnom i nenamjenskom objektu godišnje odlagati oko 60 hiljada tona medicinskog i hemijskog otpada”. Navedeno je da taj otpad stiže iz Instituta “Ruđer Bošković”, Instituta za rak i nuklearnu medicinu, Vojne bolnice, KC “Rebro”, Bolnice Dr “Braća Sobot”, ali i nuklearnog otpada iz NE “Krško” u Sloveniji. Istaknuto je još da Hrvatska i Slovenija imaju zajedničku obavezu rješavanja nuklearnog otpada.

Tek dvije godine kasnije, marta 2016., Srebrenka Golić, ministarka za građevinarstvo, prostorno uređenje i ekologiju, izjavila je da je takav slučaj nezabilježen u svjetskoj praksi i istakla da bi izgradnja tog odlagališta na Trgovskoj gori direktno uticala na zdravlje 230.000 ljudi koji žive u tom području, sa obje strane granice. Još je dodala da bi bila zatrovana rijeka Una.

Ono što je zaista nezabilježeno u svjetskoj praksi jeste da Vlada RS uopšte nije reagovala dvije godine, iako je bila upoznata sa tim izuzetno opasnim namjerama, niti je od institucija  BiH tražila reakciju prema vlastima Hrvatske. 

Izgubilo se dragocjeno vrijeme u borbi protiv ovih loših namjera iz susjedstva i sada je, čini se prekasno, da se one zaustave.


Naravno, niko neće biti pozvan na odgovornost zbog očitih propusta, nereagovanja i nečinjenja, što je ustaljena praksa u BiH, uprkos tome da takvo djelovanje proizvodi izuzetno štetne posljedice po stanovništvo.

UPLATE ZA FOND SOLIDARNOSTI: "Dobrovoljno" odricanje od dijela plate - uz metode prisile

Princip dobrovoljnosti odricanja dijela plate za Fond solidarnosti je zamijenjen prisilom i pritiscima na zaposlene u javnom sektoru da se odreknu dijela svojih primanja



„Rukovodioci koji su danas počeli dijeliti 'izjave uz prijeteće opaske' da je bolje da radnici potpišu odricanje 10 posto od plate, od sutra će biti javno objavljivana njihova imena. Biće vas sramota izaći na ulicu! Ovo se pogotovo odnosi na gradonačelnike/načelnike koje čekaju izbori!“, napisao je na svom Twitter profilu Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske.

O čemu se zapravo radi? Premijer Republike Srpske Radovan Višković je 26. marta pozvao sve zaposlene u javnom sektoru da se na dobrovoljnoj osnovi odreknu dijela plate, koji će biti uplaćen u Fond solidarnosti za saniranje šteta u privredi nastalih zbog epdemije korona virusa.

On je predložio da se radnici, koji imaju primanja do 1000 KM, odreknu pet posto neto plate, a za one koji imaju primanja preko 1000 KM da taj iznos bude 10 posto.

Višković je napomenuo da nije riječ o smanjenju plate, već isključivo o dobrovoljnom davanju zaposlenih u javnom sektoru. Svi koji se odluče da dio svoje plate preusmjere u Fond solidarnosti, treba da potpišu izjavu o tome.

Sudeći po onome što je objavio sindikalac Božo Marić, princip dobrovoljnosti je zamijenjen prisilom i pritiscima na zaposlene u javnom sektoru da se odreknu dijela svojih primanja.


Dobar dio javnosti u Republici Srpskoj skeptičan je prema Fondu solidarnosti, koji je formiran nakon poplava 2014. godine. Po osnovu solidarnog doprinosa od radnika, poslodavaca i penzionera u Fond solidarnosti prikupljene su desetine miliona maraka za pomoć nastradalom stanovništvu i sanaciju šteta, ali do dana današnjeg nadležni nisu zvanično objavili podatke gdje je i na koji način utrošen taj novac. 

Činjenica je da je najmanji dio prikupljenog novca otišao onima koji su pretrpjeli najveće štete od poplava.

Osim toga, na snazi je odluka Ustavnog suda Republike Srpske 2016. godine, prema kojoj je bila nezakonita naplata solidarnog doprinosa za pomoć područjima i stanovništvu pogođenom poplavama.

Vlasti u RS zato sada plasiraju priču o dobrovoljnoj solidarnosti, koja će, kako stvari stoje, biti prisilna. Republika Srpska grca u finansijskoj krizi, mada njeni zvaničnici tvrde drugačije.

„Budžet Republike Srpske je likvidan, prihodi i rashodi su trenutno pod kontrolom, sve obaveze se servisiraju redovno“, odgovorili su Žurnalu iz Ministarstva finansija RS. Oni priznaju da se zbog novonastale situacije u vezi sa virusom korona očekuje pad prihoda u narednom periodu, ali tvrde da penzije i plate budžetskih korisnika nisu upitne.

Milorad Dodik, koji je u vrijeme krize izazvane širenjem korona virusa, potpuno preuzeo odlučivanje u RS, najavio je kako bi u Fond solidarnosti trebalo da se slije 500 miliona maraka. Čak i da prisile sve zaposlene koji su na budžetu da dio plata preusmjere u Fond, ta cifra se teško može dostići. 

Zato će RS nastaviti da se zadužuje. Poslovni portal Capital objavio je 30. marta da će se Republika Srpska zadužiti 300 miliona maraka novom emisijom obveznica na Banjalučkoj berzi, čijom realizacijom će prekršiti Odluku o dugoročnom zaduživanju.

RS je limitirana na maksimalno godišnje zaduženje od 315 miliona KM, a od početka godine već je prodala obveznice vrijedne 35 miliona KM. Da bi se digli svi krediti i RS dodatno zadužila, potrebno je donošenje odgovarajuće odluke u Narodnoj skupštini. 


Zato je vlast u RS odlučila da suspenduje rad Narodne skupštine, kako bi odluke o zaduženju mogla da donese predsjednica RS Željka Cvijanović, koja u uslovima vanrednog stanja ima ovlaštenja donošenja uredbi sa zakonskom snagom.

уторак, 31. март 2020.

Model

Edvard Munk: Krik
Piše: Slobodan Vasković

1.
Korona je prilagođen Kafkijanski model.

Svako je, bez svoje volje, dio Procesa.

Bez suđenja presuđen kao mogući prenosilac virusa/njegova žrtva koje mjerama ograničenja sprečavaju/spasavaju arbitri novostečene, nametnute, distopijske stvarnosti.

2.
Ne postoji način da se pobjegne; Svako bi umakao, ali niko nema kud.

Sve granice su zatvorene, nerijetko i veze između gradova, kao na teritoriji ne tako dalekih zemalja.

I sve te izolacije šire se kao virus, zajedno sa virusom. 

3.
Metodologija je svima jako dobro poznata. Samo se preuzima, kopira po mjeri kvalitete kopiraparata; Neki kopiraju bolje, neki lošije, zavisno od države do države, njene snage, ekonomske, privredne i finansijske moći.

4.
Države su postale karantini, sastavljene od karantina, koji imaju status nižih nivoa. 

Kompletna hijerarhijska struktura je pretvorena u karantinsku vertikalu i horizontalu.

5.
U početku se smatralo - trajaće kratko, Dvije nedelje lako je izdržati; Onda su se dvije nedelje proširile na još dvije, pa još na dvije, pa više niko ne zna do kada će sve trajati. 

Svaka šetnja je kao zatvorska; Uvijek te vraća u ćeliju/karantin/dom, gdje si zatočen. 

I gdje god da si zatočen si.

6.
Tek tu čeka neizvjesnost, suočavanje sa njom; Nemoć da se bilo šta, vlastitom voljom, promijeni; Plus tekuće simptomatologije, one virusom zatečene, pod napadom virusa stečene, one koje će nastupiti kao posljedica modela koji se nametnuo…; Plus ostale nimalo bezazlene nuspojave. Među kojima je i bijes, koji svakim danom postaje sve veći, snažno generisan strahovima.

Strahovi su bezbrojni - od brige za najbliže, koji su, takođe, pritvoreni, bez suđenja presuđeni, preko brige za preživljavanje, ostalih egzistencijalnih panika; Straha da će biti zaraženi, odvedeni, ulogorovani; Straha od budućnosti, čiji se obrisi iz korona-perspektive ne mogu ni nazrijeti.

7.
Svaki neodobren izlazak je preskup, jer je kažnjiv. 

8.
Presude su izrečene u mjerama zaštite: Dosta njih su bile nužne, iako teško svarljive; Jedan dio su iz izvorišta strahova arbitara zbog prenaglog izranjanja dramatičnih posljedica svih njihovih višedecenijskih varvarskih napada na sistem društvenih vrijednosti; Čija trenutna simptomatologija je, najblaže rečeno, pesimistična. 

9.
Prelako smo odustali od većine naših ustavom garantovanih prava, još lakše su nam ih oduzeli iako od toga, u ukupnom zbiru, ni elite nemaju Bogznašta - trenutni prevlađujući osjećaj moći vrlo lako i brzo može zamijeniti osjećaj potpune nemoći, jer ništa nije vječno, pa ni narod u ćelijama/domovima. 

Zidovi će, prije ili poslije, morati da se uklone, kako bi se povratilo bar pravo na život.

U takvoj situaciji novouvedeni “Instituti” za “mjerenje” vremena i ograničavanje prostora, drugih sloboda, biće beznačajni. I sve druge zatočeničke kategorije. 

10.
Svaka politika koja ne prepoznaje preteške respiratorne probleme rasturenog društva osuđena je na nestajanje; Nikakva nasilnost neće joj pomoći - to je kratkoročna mjera na direktnom putu samouništenja.

11.
Niko vlastodršce ne krivi da su uzrokovali pojavu pandemije, pa bi, u najmanjem, trebalo da i oni prestanu da krive isključivo stanovništvo za širenje virusa.

To jednostavno nije tačno, kao što nije moguće da svu odgovornost za nastale štete i njihovo prevazilaženje ponesu nevoljni zatočenici korone.

Takve “dijagnoze” su lažne optužbe, dokaz slabosti sistema, izmrcvarenog, izlomljenog, sastruganog ranijim partokratskim djelovanjem, uspostavljanjem klase podobnih koja ne trpi sposobne, premreženog poltronskim klijentelističkim mrežama, koje sada pucaju. 

Ogromna većina stanovništva strpljivo i disciplinovano iznosi teret sopstvenih Procesa; Ne kreću se, u izolaciji su, čekaju da vlasti urade svoj dio posla. 

Što njima, očito, u određenoj mjeri ne polazi za rukom: Ne može stanovništvo, zatvoreno u sopstvene Procese, kontrolisati ulice tokom policijskog časa, privoditi one koji ga krše; Ne može stanovništvo otkrivati ni klastere, niti njihove kontakte; Ne može se samotestirati niti nabavljati testove, aparate za njihovo očitanje, očitavati ih; Ne može se samo ni liječiti; Ne može, iako bi htjelo, krenuti na svoje poslove, kako bi se riješilo punjenje budžeta; Ne može ni živjeti bez novca, a za to bi se morali pobrinuti vlastodršci, koji umjesto rješenja, spinuju (potrebno) izdvajanje budžetskih sredstava za medicinsku opremu, predstavljajući je kao sopstvene, lične, donacije.  

12.  
Nažalost, ne nazire se promjena u pristupu arbitara - pokušaji prebacivanja kompletne odgovornosti na stanovništvo i zbog pošasti i za oporavak privrede, ekonomije, društva u cjelini, su svakodnevni, sve jači, bezobzirniji…

13.
Političari su se preko noći preobratili u šamane, ignorišu struku, lično “liječe” jalovim “obredima” koji nemaju nikakvog efekta; Bez ikakvih jasnih planova - inteligentnih ekonomskih i privrednih rješenja, pokušavaju, spinovanjem, spasti sami sebe, spriječiti povlačenje pitanja njihove odgovornosti za sve vidljive razvaline u tkanju sistema, nastale višedecenijskom nebrigom, razvlačenjem, kleptokratijom; Riječju, kakistokratijom, koju je, zajedno sa strahovitiim posljedicama, potpuno ogolio napad pošasti.

14.
Ne vjeruju “Krdu”, to je preočito; Ako nastave i dalje insistirati na njegovoj isključivoj krivici, malicioznom transferisanju kompletne odgovornosti za zarazu, štete i za oporavak, bez preuzimanja bar jednog dijela krivice zbog ranije upropaštene ekonomije, privrede, teško nagriženog zdravstva, nefunkcionalnosti društva u cjelini, i “Krdo” će sve manje njima vjerovati. 

15.
Obostrani imunitet će, ako se nastavi sa neutemeljenim optužbama na račun “Krda”, početi eksponencijalno da opada.









Turski uticaj u BiH: S Izetbegovićem i Dodikom protiv Gulena


Piše: Avdo Avdić (eho.ba)

Tadašnji turski premijer Benali Yildirim samo je spustio fasciklu na sto i rekao svojim gostima iz Sarajeva da očekuje od njih da riješe probleme navedene u "spisu". Iako je samo koji minut ranije govorio da je on šef parlamentarne bh. delegacije, Šefik Džaferović je tu ulogu prepustio svom stranačkom kolegi Safetu Softiću. 


"Gdje je fascikla", pitao sam Džaferovića nakon što su se on i Softić tog januara 2017. godine vratili iz "službene posjete prijateljskoj Turkoj".
"Ne znam, kod Safeta", odgovorio je Džaferović.

Turska novinska agencija Anadolija izvijestit će tada o Džaferovićevom i Softićevom susretu sa Yildirimom. Objavljen je tekst pod naslovom: FETO prijetnja svim zemljama u kojima postoji.
"Republika Turska i Bosna i Hercegovina su izuzetno prijateljske, bratske zemlje i bilateralni odnosu su na visokom zavidnom nivou., a teroristička agencija FETO je prijetnja za svaku zemlju u kojoj je prisutna, poručeno je tokom posjete Turskoj predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Šefika Džaferovića   i predsjedavajučeg Doma naroda Safeta Softića", izvijestila je Anadolija.
Riječ FETO turska je skraćenica za Fetullahci Teror Orguzu, ili "teroristička organizacija Fetulaha Gulena. U pitanju je bivši prijatelj Redžepa Tajipa Erdogana kojeg turski vladar optužuje za organizovanje neuspjelog državnog udara u Turskoj, 15. jula 2016. godine. 



Prije nego su ih turske vlasti prozvale FETO, Gulenove sljedbenike još su nazivali Hizmetovcima. U pitanju je moćna organizacija koje je, u početku, u saradnji sa turskim vlastima djelovama širom svijeta, gdje je otvrala škole i nevladine organizacije i tako šitila turski uticaj. 

Nakon što je, zbog želje za apsolutnom kontrolom vlasti, došlo do sukoba izmeđz Erdogana i Gullena, turska vlada je nastojala preuzeti sve te škole, univerzitete i nevladine organizacije. 
Butmirska cesta na Ilidži kod Sarajeva razdvaja dva univerziteta. Na jednoj strani je Internacionalni Univerzitet Burch, a na drugoj Internacionalni Univerzitet u Sarajevu. Osnivači Burča s Gulenovi Hizmetovci. IUS je osnovala vlast Redžepa Tajipa Erdogana. 


Posljednjih pet godina turski predjetnik vrši pritisak na bh. vlasti da zatvore Burch Univerzitet. Upravo se taj Univerzitet našao na spisku organizacija i pojedinaca koje je premijer Yildirim 2017. godine predao Sotiću i Džaferoviću, tražeći da se bh. vlasti obračunaju s Hizmetovcima. 

I godinama kasnije turske vlastu su dostavljale spiskove organizacija koje je trebalo zatvoriti i osoba koje je trebalo protjerati iz BiH. Kako bi dijelom ublažili pritisak "prijateljskih" turskih vlasti, bošnjački zvaničnici u Sarajevu u sve su uključili Islamsku zajednicu u BiH koja je bila prihvatila inicijativu da "privatizira" Univerzitet Burch. 

Bila je to inicijativa Gulenovih ljudi koji bi pregovorima sa Islamskom zajednicom kupili vrijeme za djelovanje, a SDA i zvaničnici IZ-a su u tome vidjeli način udovolje Erdoganu. Preuzimanje je, međutim, propalo, a Erdogan je, Zbog toga što se osjećao prevarenim, mjesecima ignorisao pozive iz Sarajeva, prije svih predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. No, kasnije su ti odnosi ponovo uspostavljeni, a pritisak Turske se pojačavao.


Uporedo sa zbližavanjem Turske i Rusije na međunarodnoj političkoj sceni, jačao je Erdoganov uticaj i na Balkanu. Osim kadrova SDA, sve prisnije odnose s njim je uspostavljao i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. 

"Merhaba, askeri", uzviknuo je 2. maja 2019. godine u Ankari Milorad Dodik, nakon što je Erdogan u  njegovu čast postrojio svoju gardu.


Bila je to jedna od prvih službenih posjeta novog saziva Predsjedništva BiH. Bh. delegaciju činili su predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, te bošnjački član Predsjedništva Šefik Džaferovi. Opet je tokom razgovora sa turskim predsjednikom Erdoganom bilo razgovora o protjerivanju "pripadnika FETO-a" iz BiH. 

Isto je ponovljeno i u julu 2019. godine kada je Erdogan došao na samit Proces saradnje jugoistočne Evrope koji je održan na Jahorini pod pokroviteljstvom Milorada Dodika. Prije obraćanja na samitu, Erdogan se u Sarajevu susreo sa članovima Predsjednišva BiH gdje je ponovo tražio protjerivanje Gulenovaca iz BiH. 

"Nadam se da nećete rizikovati dobre odnose s Turskom zbog pokreta FETO", kazao je Erdogan članovima Predsjedništva BiH.


Dodik je odgovorio da će se "lično založiti da taj problem bude riješen". Dan kasnije, nakon što je objavljena ova informacija, Kabinet Milorada Dodika je prvo demantovao, a potom i potvrdio da se Erdogan raspitivao o Gulenovcima. 

Uporedo sa aktivnostima u Predsjedništvu BiH, Ambasada Rpublike Turske u Sarajevu dostavila je  Ministarstvu sigurnosti BiH spisak na kojem je bilo osam turskih državljana, te zatražilo njihovo protjerivanje iz BiH. 

Dva mjeseca kasnije, članovi Predsjedništva BiH ponovo su se sreli sa Erdoganom. Sastanak je održan u Beogradu, a turski predsjednik Erdogan tražio je od Željka Komšića i Šefika Džaferovića da popuste Miloradu Dodiku i formiraju Vijeće ministara BiH. 

Nedugo nakon toga, početkom decembra 2019. godine Služba za poslove sa strancima BiH uhapsila je u Bihaću turskog državljanina Fatiha Keškina, profesor Richmond Park Collegea u Bihaću. Turske vlasti su prethodno poništile njegov pasoš, a bh. vlasti su ga proglasila opasnošću po nacionalnu sigurnost. 

Nakon što je smješten u Imigracioni centar, izdato mu je rješenje o protjerivanju. Međutim, Sud BiH poništava rješenje i nalaže puštanje na slobodu profesora Keškina. 

Tako, zvanično, nijedan turski državljanin kojeg Erdoganova vlast optužuje za članstvo u FETO-u nije deportovan iz BiH. No, odnosi Milorada Dodika i Tajipa Erdogana sve su prisniji, a Dodikov SNSD sada formalno upravlja i Vijećem ministara BiH. 

понедељак, 30. март 2020.

Vlada RS sugerisala zaposlenima u institucijama da se odreknu dijela primanja i uplate ih u Fond solidarnosti; Zaključak se odnosi na sve, sem zdravstvene radnike; Zaključkom nisu izuzete druge službe koje se bore protiv epidemije


Piše: S.V.  

Vlada RS je na sjednici održanoj 26.03. o.g. donijela Zaključak kojim sugreiše da svi zaposleni u institucijama RS, na dobrovoljnoj osnovi, uplate između pet i deset odsto od plate u Fond solidarnosti, dok bi premijer i ministri odvojili pola martovske plate.

Oni kojima je plata do 1.000 Km trebalo bi da izdvoje pet posto, dok bi oni sa platom većom od 1.000 KM odvojili 10 posto.

Čelnicima institucija predlaže se da odvoje po 20 posto od plate za Fond solidarnosti.


Takođe se članovima Upravnih i Nadzornih odbora sugeriše da se odreknu naknada za mart mjesec.

Vlada RS iz Zaključka izdavaja zaposlene u zdravstvenom sektoru, zbog težine poslova koje obavljaju.

Međutim, u Zaključku se ne navodi da će se medicinarima povećati lična primanja, a to bi trebalo pod hitno učiniiti. 


Ne pominju se ni druge službe koje su, takođe, veoma opterećene zbog napada virusa i stalno angažovane na prvoj liniji odbrane od epidemije. 

Vlada RS, očito, nema namjeru da jednom broju zaposlenih u javnom sektoru umanji plate, a da ih povećaju zdravstvenim radnicima i uposlenicima drugih službi koji su izloženi ogromnim naporima i nalaze se u permanentnoj opasnosti da i sami budu zaraženi, zbog brojnih kontakata koje, prilikom obavljanja poslova, imaju.

Zaključak Vlade RS je nedorečen, jer će dosta onih koji su na prvoj liniji odbrane, podnijeti višestruki teret - da se danonoćno bore protiv epidemije i da, uz to, trebaju da se odreknu dijela primanja. 

Vlada RS bi, u najmanjem, trebala da koriguje doneseni Zaključak na način da, osim zdravstvenih radnika, i pripadnike drugih službi oslobodi izdvajanja sredstava, ali i da nađe načina da im uveća plate. 



Prijedlog Vlade RS je na dobrovoljnoj osnovi, a svi koji žele da se odreknu dijela primanja treba da potpišu izjavu o tome.

Mjere su predložene i jedinicama lokalne samouprave.