Da li će Comsar tražiti da BiH plati odštetu od 10 milijadi eura?

Prvo, odakle taj novac, kolika god bila suma, u vrijeme kada entitetski budžet i javna preduzeća s teškom mukom isplaćuju čak i umanjene plate, uz brojna dugovanja? Zašto ovu vijest saopštava načelnik Ugljevika, a ne direktor RiTE, resorni ministar Petar Đokić, premijer Radovan Višković ili pak Milorad Dodik lično kada je već on dogovorio kupovinu?

piše: Žurnal.info

U Ugljeviku je održan još jedan protest radnika Rudnika i termoelektrane (RiTE) zbog nedostatka uglja potrebnog da tamošnja termoelektrana radi nesmetano. Sindikalna organizacija ove javne kompanije zatražila je od Vlade RS da raskine koncesioni ugovor sa firmom “Comsar energy RS” (CERS), u vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova.

"Naši zahtjevi su jasni, tražimo vraćanje koncesije za ‘Istok 2’ u potpunosti. Ne dozvoljavamo trećim licima da eksploatišu ugalj i da se na tome bogate. Ministar (energetike i rudarstva Petar Đokić) nas poziva na strpljenje već godinu dana. Neka Elektroprivreda RS štedi na namještaju, a ne na našim platama. Naše plate moraju bar ostati iste, a ministar ako ne može da riješi problem neka da ostavku", rekao je Boban Benović, predsjednik Sindikalne organizacije RiTE Ugljevik, obraćajući se okupljenima.

Radnici RiTE Ugljevik nedavno su dobili decembarsku platu, umanjenu za 20 procenata. Plata je smanjena i ostalim preduzećima u sastavu Holdinga Elektroprivreda RS (ERS), a dobro obaviješteni izvori Žurnala tvrde da je elektroenergetski sektor u RS u potpunom kolapsu.

Vršilac direktora RiTE Ugljevik Diko Cvijetinović je u svom obraćanju radnicima naveo da je laž da se ide na privatizaciju ove javne kompanije i da je RiTE Ugljevik dobila saglasnost od “Comsara” da uđe u koncesiono polje i kopa ugalj za potrebe rudnika.

“Nastavićemo pritisak dok se koncesija potpuno ne vrati preduzeću", kazao je Cvijetinović. 

Potom je u srijedu u večernjim satima RTRS pod oznakom „ekskluzivno“ objavila izjavu načelnika Ugljevika Dragana Gajića.

„Prije sat vremena dobio sam poziv Milorada Dodika koji me obavijestio da u je večerašnjim razgovorima sa predstavnicima firme Comsar Vlada RS odlučila da otkupi tu firmu. Ležište Istok dva će pripasti Vladi i RiTE će imati nesmetan rad za dalju proizvodnju eletkrične energije“, rekao je Gajić te dodao da bi Comsar trebalo da bude otkupljen u narednih sedam do 15 dana.

Ova izjava inicira nekoliko pitanja. Prvo, odakle taj novac, kolika god bila suma, u vrijeme kada entitetski budžet i javna preduzeća s teškom mukom isplaćuju čak i umanjene plate, uz brojna dugovanja? Zašto ovu vijest saopštava načelnik Ugljevika, a ne direktor RiTE, resorni ministar Petar Dokić, premijer Radovan Višković ili pak Milorad Dodik lično kada je već on dogovorio kupovinu?

U konačnici, zašto bi Comsar prodavao „za sitne pare“ koncesiju kada u slučaju jednostranog raskida ugovora može tražiti odštetu koja se mjeri u milijardama, a upravo se u posljednje vrijeme ozbiljno govorilo o mogućem sudskom sporu!

POSLJEDICE NEPLANSKOG RADA

Žurnal je ranije objavio da u sporazumu sa “Comsarom” postoji klauzula prema kojoj RiTE Ugljevik na ležištu “Istok 2” može da kopa rudu još dvije godine, da bi zatvorili postojeći kop. Osim toga, prema odobrenom rudarskom projektu, na ležištu “Istok 1”, koji uključuje i kop u Bogutovom selu, postojale su zalihe od 46,7 miliona tona uglja, koje je trebalo da se eksploatišu do 2039. godine. Od 2013. do 2024. godine iskopano je oko 20 miliona tona uglja, što znači da je ostalo još oko 26,7 miliona tona koje RiTE može da kopa i tako obezbijedi nesmetan rad termoelektrane.

“Problem je što se taj projekat godinama nije realizovao kako treba, što se radilo neplanski, navrat nanos, što na vrijeme nije izvršena eksproprijacija određenih parcela. Za sve to vrijeme inspekcija nije dolazila i provjeravala da li se projekat realizuje na način koji je bio jasno definisan”, naveo je sagovornik Žurnala.

Sada je problem što mehanizacija ne može ni da priđe Bogutovom selu, jer je na njemu, sa svjesnom namjerom, stvoreno jezero, zbog čega je izgubljeno dragocjeno vrijeme da se iskopaju dovoljne količine uglja potrebne za neometan rad ugljevičke termoelektrane. Kada je problem eskalirao do mjere da je dalji rad ugljevičke termoelektrane ozbiljno doveden u pitanje, vlast RS, uključujući i upravu RiTE, nastoji sakriti svoje dugogodišnje greške i svu krivicu pripisati koncesionom ugovoru sa “Comsarom”, čije se poništenje traži.

Radnici RiTE Ugljevik ultimativno traže od ministra energetike i rudarstva Petra Đokića hitno poništenje ugovora sa “Comsarom” za ležište "Istok 2", koja je data kompaniji ruskog tajkuna Rašida Serdarova prije dvanaest godina. Ako Đokić ne može da ispuni taj zahtjev, naveli su, treba da da podnese ostavku. Poništenje ugovora o koncesiji “Comsaru” nije posao koji se može riješiti preko noći ni za par dana, što traži sindikalna organizacija. Ako bi Vlada RS donijela takvu odluku, tužena bi bila Bosna i Hercegovina, a ne Republika Srpska, kao jedan od njena dva entiteta.

KO PLAĆA ODŠTETU?

Izvori Žurnala upućeni u ovu tematiku tvrde da bi u slučaju raskidanja koncesionog ugovora “Comsar” tužio BiH pred Međunarodnom arbitražnom komorom u Londonu. “Comsar” bi, tvrdi isti izvor, tražio odštetu od deset milijardi evra, jer je koncesioni ugovor zaključen do 2057. godine. Pošto bi tužena strana bila BiH, kasnije bi se, u odnosima između Savjeta ministara i Vlade RS, definisalo ko će i na koji način otplaćivati dug na osnovu moguće arbitražne presude. Koji god model otplate duga bi bio dogovoren, iznos od deset milijardi evra je ogroman, ne samo za RS, ako bi sav teret otplate pao na taj bh. entitet, već i za državu BiH, ako bi i ona učestvovala u otplati duga. U takvom raspletu nekažnjen bi ostao onaj ko je cijeli problem proizveo i koji ga sada u navodnom dogovoru o kupovini Comsara i rješava – Milorad Dodik. 

Kada je riječ o dodjeli koncesija, procedura je sledeća: Komisija za koncesije Vladi RS daje prijedlog za davanje koncesije. Vlada RS, nakon pribavljenih mišljenja, donosi odluku i ovlašćuje ministra energetike i rudarstva kao potpisnika koncesionog ugovora. Naredbu da “Comsar” Rašida Serdarova dobije koncesiju na najbogatiji dio ležišta uglja u Ugljeviku dao je Milorad Dodik lično, koji je  preko šefa Predstavništva RS u Rudiji Duška Perovića, Serdarova doveo u RS, predstavljajući ruskog oligarha ga kao „ozbiljnog investitora“.

U okviru njegove kompanije "Comsar Energy Group", stacionirane na Kipru, u BiH su poslovale četiri firme. Ostala je još jedna – CERS, kojoj je Vlada RS dala koncesiju za izgradnju i rad termoelektrane „Ugljevik 3“. Taj projekat nikada nije pokrenut, ali su vlasti RS, uprkos tome, 2021. godine produžile period koncesije do 2057. godine.

Serdarovu profitabilna eksploatacija uglja u Ugljeviku

Termoelektrana Ugljevik, koja je proizvodila gotovo trećinu struje u Republici Srpskoj, u posljednjih nekoliko mjeseci više puta je obustavljala proizvodnju zbog nedostatka uglja, zbog čega je ERS od izvoznika struje, postala uvoznik električne energije. Za jedan dan prestanka rada termoelektrane napravi se gubitak od 555.000 konvertibilnih maraka, a kada je termoelektrana van pogona dvadeset dana, šteta iznosi više od 11 miliona KM.

MUP RS pokušava prikriti da je Marko Simić, sin Dragana Simića, savjetnika direktora Policije Siniše Kostreševića, učestvovao u pomaganju Nemanji Sjenici, ubici Dejana Kostića Dele, da, nakon likvidacije, pobjegne iz Banjaluke

Marko Simić

Piše: Slobodan Vasković

Marko Simić, sin Dragana Simića, savjetnika direktora Policije Siniše Kostreševića, učestvovao je u pomaganju Nemanji Sjenici, ubici Dejana Kostića Dele, da pobjegne iz Banjaluke.

Ovu informaciju MUP RS pokušava da sakrije, jer je riječ o sinu visokog policijskog funkcionera.

Da je Simić pokušao da pomogne Sjenici, utvrdili su inspektori Sektora kriminalističke policije, tako što su poskidali sve snimke sa kamera, ali i podatke sa baznih stanica.

Utvrđeno je da je Nikola Kos dovezao Sjenicu pred restoran “Stara Ada”, gdje je Sjenica likvidirao, sa dva hica, Kostića; Nakon toga je sjeo u džip “Volvo” i Kos ga je odvezao izvan Banjaluke, prema Čokorskim poljima.

Nemanja Sjenica
Međutim, ništa nije saopšteno o tome kako su dalje pobjegli Sjenica i Kos.

Moji izvori iz MUP RS tvrde da ih je tu sačekao Marko Simić, sa vozilom “Golf 6” i odvezao prema dalje.

Pripadnici Sektora krim policije PU Banjaluka saslušali su Marka Simića koji je izjavio da je bio "sa ocem u gradu".

Inspektori su potom pokušali saslušati Dragana Simića, savjetnika Siniše Kostreševića, ali on je teško izvrijeđao Slavišu Kojića, načelnika Sektora krim policije, i Đuricu Vukelića, načelnika PU Banjaluka.

Nakon toga umiješao se Kostrešević koji je odlučio da Dragan Simić dao izjavu u Upravi krim policije, a ne Sektoru krim policije PU Banjaluka. Dragan Simić je u izjavi dao alibi svom sinu Marku.

Potom je donešena odluka da se Marko Simić ne prijavljuje Tužilaštvu, što je izazvalo bijes u Sektoru krim policije i dovelo do veoma napete situacije.

Sve eskalira dan za danom, jer u Sektoru krim policije PU Banjaluka, imaju nesporne dokaze o učešću Marka Simića u bjekstvu Nemanje Sjenice. Uz to, štiti se pomagač ubice koji je sin visokog policijskog funkcionera.

Nemanja Sjenica ubio je Dejana Kostića Delu 11. januara ispred restorana “Stara Ada”. Pogodio ga je u rame i u glavu.

Ubistvu je prethodila svađa Kostića i Jelenka Kopranovića (Sjenice) koji je otac Nemanje Sjenice. Toj svađi nije prisustvovao Nemanja Sjenica, već je pozvan da se vrati u restoran.

Kopranović i Jovica Grujić su u pritvoru; Prvi, jer se tereti za krivično djelo podstrekavanje na ubistvo, a drugi za pomoć učiniocu poslije izvršenja krivičnog djela.

Marko Simić postao je poznat široj javnosti kada je policija u njegovom automobilu otkrila pet i po kilograma marihuane. On je pokušao da pobjegne policiji, ali je nakon potjere uhapšen, 01.10.2024. godine.

Nije bio ni danan u pritvoru, jer su tada advkati bili u štrajku.

Ubijeni Kostić bio je desna ruka Vice Zeljkovića, dok je Kopranović (Sjenica) štitio Srećka Radišića, sina Mileta Radišića.

 

NN Mentor

Piše: Slobodan Vasković

1.

Elmedin Konaković, ministar spoljnih poslova BiH, ima mnogo tajni koje “čuva” bez obzira na cijenu.

Jedna od njih je i ko mu je bio mentor za diplomski. Ime mentora Konaković nije htio otkriti ni po koju cijenu, u emisiji na “Hajat TV”.

Pa je i nakon emisije to dodatno potvrdio - Ne, neću vam reći ime mentora.

A i kako bi kada ga nije ni imao. Jednostavnije rečeno, Konaković bi na pitanje ko mu je bio mentor, ispravno odgovorio samo kada bi rekao “NN lice”.

2.

Bilo je očekivano da takav, tajnoviti, Konaković ponovi svoj idiotski stav da je kriminalac Nenad Nešić, koji je u pritvoru KPZ Vojkovići, “najbolji ministar iz RS”.

Konakoviću uopšte nije problem što se Nešiću na teret, za početak, stavljaju milionske zloupotrebe; On je za njega odličan ministar.

Ne čudi, jer su obojica iz krim miljea.

Konaković nije rekao ni riječ o tome zašto Savjet ministara BiH, čiji je član, uprkos NN mentoru, ne reaguje na činjenicu da se Nešić u toj instituciji tretira kao da je “na bolovanju”, iako je u pritvoru?

Ok, možda Konaković pritvor tretira kao određenu vrstu snažnog gripa. Što ga je naučio NN mentor.

3. 

“Gripozni” Nešić mu je sigurno vrlo zahvalan na podršci dok stavlja “krompir sa rakijom” na noge da mu skinu temperaturu u KPZ-u; Zbog svega rečenog, ne bi me iznenadilo da se uskor sazna da Nešić i Konaković imaju i neke druge veze koje su držali u tajnosti čvrsto kao što to Dino čini sa “NN mentorom”.

Vjerujem da će Konaković ostati dosljedan i kada se, uskoro, oko Nešića otvore, istragom, nove, jezive činjenice o nedjelima koja je činio. 

“NN mentori” su iznad svega.

4.

Interesantno je da se Konakoviću ne dopada Staša Košarac, čiji je prijatelj Fatih Kol, dio mreže kartela “Tito i Dino”, koji je trebao biti uhapšen u akciji “Crna Kravata 2”.

Fatih Kol tada je bio konzul BiH u Panami, na prijedlog Željke Cvijanović, člana Predsjedništva BiH.

Cvijanovićeva nema ništa lično sa Fatihom, ali ima Staša Košarac koji ga je predložio Cvijanovvićevoj i sa njim širio “trgovačke poslove”. Košarac je posjetio Fatiha Kola u Panami u avgustu 2022.   

Moguće je da su razgovarali kako da preuzmu Panamski kanal. 

To je tajna, kao i NN mentor; Mislim to oko preuzimanja, ali nakon što uhapse Košarca biće mnogo jasnije svima zašto je on zloupotrijebio funkciju i išao na sastanak sa narkobosom.

5.

Sad se na ovom mjestu moram zapitati da li je Konaković bio iskren kada je rekao da je Nešić “najbolji ministar iz RS”? Možda tim lošim driblingom pokušava sakriti svog tajnog najboljeg ministra - Košarca? Zbog “Crne Kravate”. 

Ima tu negdje i Kavčana, ali o tom potom.

6.

Košarac, njegovo stvarno djelovanje, je velika priča koja se tek otvara; Podjednako velika i jeziva kao i ona zločinačka Nešićeva koji se narkoticima bavi jako jako dugo - i prije nego je postao direktor JP “Putevi RS”, a to je bilo polovinom 2016.

7.

“Tajnoviti” Konaković ga, možda, nakon ovih saznanja proglasi najboljim ministrom u Savjetu ministara svih vremena.

8.

Za kraj, mala digresija: Pitam se zbog čega je Žarku Laketi bila potrebna pomoć “Škaljaraca”? Ne bi bilo loše da se to zapita i Tužilaštvo BiH. Ako im nije problem.

“Slučaj Ljubiša Petrović”/Propast "policijskopravosudne sačekuše": Sud utvrdio da nema Osnovane Sumnje u optužbama Tužilaštva i policije na račun Petrovića

Piše: Slobodan Vasković

Okružni sud Bijeljina donio je odluku da nema Osnovane Sumnje u optužbama OJT Bijeljina na račun Ljubiše Petrovića, gradonačelnika Bijeljine. 

Na taj način, "policijskopravosudna sačeluša" Režima Milorada Dodika potpuno je potopljena, kao i tužiteljka Sabine Husejnagić, koje je tražila za Ljubišu Petrovića, gradonačelnika Bijeljine.

Sudija Okružnog suda utvrdio je da uopšte nema djela u postupcima Petrovića koji se tiču isplate stipendija, zbog čega je čak bio priveden.

Na ovaj način, Sud je potpuno razbio kriminalni akt, što jeste bilo privođenje Petrovića, njegovo zadržavanje u Policijskoj stanici i saslušanje u OJT Bijeljina.

Na ovaj način policijskopravosudna mafija Milorada Dodika doživjela je debakl, a nadležne institucije BiH morale bi se sada pozabaviti partijskim, Sektaškim, tužiocima Oglom Pantić i Sabinom Husejnagić.

Petrović je uhapšen 17.01. sbog sumnje da je nezakonito podijelio stipendije studentima i učenicima u visini od pola miliona KM. Petrović nije imao podršku skupštinske većine za takav potez koju je, u prošlom sazivu, predvodio SNSD.

Stipendije su bile samo povod za hapšenje Petrovića, a stvarni razlog bila je namjera Milorada i Igora Dodika da pritvore Petrovića na mjesec dana, a potom da mu se produži pritvor.

Sve su proveli preko policijskopravosudne mafije čiji je pripadnik i teško korumpirana Olga Pantić, Glavna tužiteljka OJT BiIjeljina, kao i njena zamjenica Sabina Husejnagić.

Međutim, građani i pripadnii opozicionih partija su, 18.01., izašli na ulicu, u jednom trenutku se sukobili sa policijom; Realno je bilo proširenje protesta, pa je Dodik naložio svojim mafijašima da se Petrović pusti.

Pokušao je da “izvadi štetu” zahtjevom Tužilaštva za zabranama Petroviću koje su drakonske i prosto nevjerovatne.

Tužilaštvo je zahtijevalo da se Petroviću zabrani bilo kakvo njegovo postupanje oko isplate i dodjele stipendija studentima u Semberiji; Zahtijevano je i da mu se zabrani da vrši realokaciju sredstava iz budžeta, kao i zabrana pristupa gradskim odjeljenjima za finansije i društvene djelatnosti, kao i kontakt sa licima u pomenutim odjeljenjima.

Nakon što je donio Odluku da nema Osnovane Sumnje u postupcima Petrovića, Sud nije ni razmatrao zahtjeve Tužilaštva za zabranama. 

Odlukom Suda mafijaška akcija trulog Režima potpuno je razbijena.

Početak 2025. pokazuje da Milorada Dodika i njegovu Crvenu Sektu čeka do sada najteža godina, koju teško da će politički preživjeti; Pozitivna stvar besparice u kojoj se trenutno nalazi Republika Srspka je ta što će značajan broj glasača Crvene Sekte u ovoj godini dotjerati liniju do savršenstva

Piše: Slobodan Vasković

 

Nelagode koje je u 2024. godini imao Milorad Dodik već na početku ove godine su se pretvorile u prave noćne more. Zapravo, radi se cjelodnevnim morama, sa kojima se Dodik sve teže nosi, a što je jasno svakom ko živi u Republici Srpskoj.

 

Svaka godina na čelu sa Dodikom za Republiku Srpsku predstavlja kačenje novog kamena oko vrata. Ipak, sadašnje stanje pokazuje da nema mjesta dodavanju novog kamena u 2025. godini, jer je Republika Srpska već potonula u najdublji dio Marijanske brazde.

 

Stanje je posebno alarmantno u oblasti javnih finansija. Čak ni votkom podmazana Zora Vidović više nije sposobna da izračuna minus u kojem se Republika Srpska trenutno nalazi, a kamoli da pronađe sredstva za njegovo pokrivanje.

 

Može se slobodno reći da je pitanje mjeseca kada će narod izađi na ulicu i napraviti opštu pobunu protiv Crvene Sekte. Može se još reći da Dodika od takovog scenarija dijeli samo „jedna plata“.Dovoljno će biti da ionako polugladno i kreditima zaduženo stanovništvo ne primi jednu platu, pa da masovno izađe na ulice.

 

Dobar primjer efekta „jedne plate“ jeste Elektroprivreda Republike Srspke. Više izvora mi je potvrdilo da su zaposleni u tom javnom preduzeću za protekli mjesec platu umanjenu za 10 % i to je samo početak. Sa kolapsom koji se tek očekuje u RITE Ugljevik i RITE Gacko, radnici Elektroprivrede Republike Srpske mogu da slave ako u narednim mjesecima prime bilo kakvu platu, pa i tu umanjenu. Zato ne treba da čudi da su već počeli sa pripremama za proteste.

 

Što se tiče radnika RITE Ugljevik, njih ne treba previše žaliti, jer su prije nekoliko mjeseci masovno na izborima podržali one čije ostavke ovih dana traže. Njima bih poručio da stvari gledaju sa vedrije strane, jer će, recimo, u narednim mjesecima sebe lišiti zdravstvenih problema uzrokovanih gojaznošću. Kako i ne bi, kada će od plate koju prime (ako je uopšte i prime) moći da kupe samo onu čuvenu knjigu koju je napisao Nikola Špirić.

 

Za razliku od radnika RITE Ugljevik, radnici u javnom preduzeću Šume Republike Srpske  već duže vrijeme uopšte nemaju problema sa gojaznošću. Kako bi i imali kad u većini šumskih gazdinstava radnici već mjesecima ne primaju platu. Zato i ne treba da čudi što te radnike drugi radnici u javnom sktoru nazivaju prvim manekenima javnog sektora.

 

Da rezimiram: Šume Republike Srpske su poodavno klinički mrtve; Elektroprivreda Republike Srpske i zavisna preduzeća su u fazi vještačke kome; Zdravstveni i obrazovni sistem je u fazi mumifikacije.