Piše: Slobodan Vasković
U BiH postoje samo “naši stalni neprijatelji”, nikako “naši stalni interesi”.
Samo u tom svjetlu moguće je sagledati bujice mržnje iz jednog dijela političkog korpusa u BiH koji njima pokušava urušiti ikakvu mogućnost pomirenja srpskog i bošnjačkog naroda.
Dvodnevna posjeta vrha Srbije Bosni i Hercegovini, njenom entitetu Republika Srpska, kojeg je predvodio predsjednik Aleksandar Vučić, pokazala je da se vrebala bar zapeta kako bi bujica krenula, a kada se ni zapeta nije našla, onda su istinski neprijatelji BiH, iz rukovodstva BiH, na svim njenim nivoima, “domislili” da nešto nije rečeno, iako to što nije rečeno jeste sastavni dio prihvatanja i podrške Dejtonskom mirovnom sporazumu. Nakon toga počele su da pljušte uvrede kojima se mržnja održava.
Nažalost, mržnja u BiH koja se emituje sa najviših nivoa vlasti daleko je od marginalizovanja.
Zato se ništa drugo sem nje nije moglo ni očekivati nakon Vučićevog boravka u BiH.
Očekivati od Vučića da podrži američke sankcije cijelom političkom vrhu Republike Srpske je iracionalno, jer Vučić ima sankcionisanih i u Srbiji. Koji su, takođe, na Crnoj listi SAD-a.
Javna podrška sankcijama Dodikovoj “Marionetskoj Četvorci” bila bi javna podrška sankcijama SAD-a visokim funkcionerima Srbije ili, u prevodu, “pucanje” samom sebi u oba koljena na političkom polju.
Niko to nije uradio, pa nije ni Vučić. Ali se već pojavljuju “analitičari” koji predlažu da ga se proglasi za “persona non grata” u BiH. Maloumno, jer je Srbija potrebna BiH, u najmanjem, koliko i BiH Srbiji.
Gdje je onda problem? Ključni je u tome što je Vučić Srbiju daleko pomakao od pozicije “vreće za udaranje” svim kojima to padne na um. I to mu se u cijeloj BiH, ne samo Federaciji BiH, ne oprašta, kao što mu se ne oprašta ni što je Srbija sa dna ljestvice u Regionu, došla na njen vrh. Ako nije baš na vrh, onda je pri vrhu.
Ne oprašta mu to ni Dodik, iako sipa epitete na Vučićev račun kao superćelijske oluje koje satraše Region.
Dodikov superćelijski pljusak epiteta ima samo jedan cilj - da mu Srbija pomogne finansijski. Sve je u tome. I ništa iznad toga; I pokazuje u koliko ogromnim problemima je lično Dodik, a Republika Srpska u ekonomskim i finansijskim.
Tolikim da ih Vučić ne može riješiti i kada bi htio. Ni Srbija.
Zašto bi onda podržavao sankcije koje i Dodik i njegova “Marionetska Četvorka” jesu zaslužili? Gdje je poenta? Da bi se dodvorio? Možda tipovima koji državne funkcije i djelovanje u njima shvataju kao redaktorske poslove. A ni za redakturu nisu sposobni.
Kako niko “nije” primijetio da je rekao da su američke sankcije ozbiljan problem, i politički i finansijski?
Čerčil je politiku genijalno opisao riječima: “Ne postoje naši stalni prijatelji i naši stalni neprijatelji, postoje samo naši stalni interesi”.
Nažalost, u BiH gotovo niko, tek vrlo rijetki, da shvate suštinu rečenog, jer bi onda morali odstupiti od sulude mantre da u “politici postoje samo naši stalni neprijatelji”. Ta mantra je neodrživa. Jeste trajala predugo, ali već je pred pucanjem. Potrajaće još, ali će morati pući.
Juriša se i dalje sa njom, kako bi se skrila zla i jasna namjera da se nastave srpsko-bošnjački sukobi. Bez obzira na upornost političkih pacera da je održe, pući će do kraja. Već je itekako napukla.
Potrajaće, ali će, na kraju, pući. Jer je neodrživa.
Moram se vratiti na neukog “redaktora”: Da li to njemu smeta podizanje spomen obilježja u Donjoj Gradini i Beogradu za pobijene Srbe, Jevreje, pripadnike ostalih naroda, među njima i Bošnjaka, u ustaškim konclogorima smrti pa se uhvatio za “suverenitet” koji se podrazumijeva i kada se kaže “teritorijalni integritet BiH” i puno “poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma” kojim je garantovan i teritorijalni integritet i suverenitet BiH?!
Očito smeta; Koji drugi razlog bi mogao biti osim da njemu, njemu sličnim, iz svih naroda, među kojima je i Dodik, jedino odgovara platforma “u politici postoje samo naši stalni neprijatelji”.
I da budem potpuno jasan, bez srpsko-bošnjačkog pomirenja u BiH neće biti napretka; Kao ni pomirenja svih sa svima.
Za kraj: Nema nikakve dileme da je vojna akcija “Oluja“ hrvatske vojske bila najveće etničko čišćenje u Evropi nakon Drugog svjetskog rata! Očišćeni su beskrupulozno Srbi iz Hrvatske. Niko za zločine počinjene tokom “Oluje” nije odgovarao, a morali bi i to pred sudovima Hrvatske.
U Prijedoru su se, nad Bošnjacima, desili užasni, jezivi zločini, toliko strašni da su neopisivi. Počinili su ih pripadnici srpskog naroda. Mnogi su presuđeni; Oni što nisu, moraju biti.
