Dodik rijetkim mineralima na Šmita

Piše: Slobodan Vasković

Obraćanje Milorada Dodika Narodnoj skupštini RS, povodom 30. godina Dejtona, nije donio ništa novo, osim ako “novim” ne možemo smatrati činjenicu da ovaj put nije prijetio, vrijeđao, ponašao se kao zadnji prostak.

Govor je skup njegovih dosadašnjih ponuda za razgovore, iako su već sve te ponude odbijene, kombinovan sa ponudama rijetkih minerala svakom onom ko ga oslobi procesa pred Tužilaštvom i Sudom BiH.

Cijeli govor Dodik je posvetio Dodiku i sopstvenim problemima, a njegovo pozivanje na narod i u ime naroda tek je floskula bez ikakvog utemeljenja. Da mu je do naroda, ne bi ga doveo na ivicu bijede.

Dodik, i sam to zna, traži nemoguće - povratak na stanje od prije 30. godina, pa da se nakon toga “sagleda” šta bi se moglo dodati, promijeniti, nadograditi…

Sve je to šulja priča, kao i njegov prijedlog da Šmit povuče nametnute odluke, a da će on, Dodik, povući neustavne zakone. Sama ta činjenica, da Dodik obećava povlačenje zakona, pokazuje autokratiju koja je na snazi u RS.

Uz to, Dodik bi Šmita da vrati na “Lajčakove postavke”, ali ni to nije ništa novo niti nešto što nismo čuli.

Jedina nova činjenica je da je Dodik optužio Šmita da je doveden upravo zbog rijetkih minerala i da je njegov cilj da ih “otme”, valjda u korist Njemačke.

Sve ostalo je bilo valjanje u političkoj kanalizaciji koju je Dodik stvorio i nije vrijedno bilo kakvog komentarisanja.

Teško mi je povjerovati da će bilo ko prihvatiti bilo kakve razgovore sa Dodikom o bilo čemu, tako da ostaje u teškoj izolaciji i bez kanala kojim bi se provukao.

Dodik poslanicima Režima vrlo kratko o Zakonu o finansiranju stranaka: Usvojite to

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik naredio je da mora biti usvojen Zakon o finansiranju političkih stranaka. Tim zakonom zabranjuje se finansiranje partija iz budžeta RS i opština, što je odgovor na odluku Kristijana Šmita da zabrani finansiranje SNSD-a iz svih budžeta u BiH.

Zakon je, očekivano, legalizacija teške korupcije, ali njegovo donošenje sada više nije primarno zbog Šmita, kao kontraudarac, niti zbog legalizacije korupcije, već zbog Dodikove namjere da pokaže da i dalje suvereneo vlada svim polugama Režima.

Nedavno ovaj zakon nije prošao, a srušili su ga upravo pripadnici Režima.

Bila je to nezapamćena neposlušnost dijela poslanika vladajuće koalicije koju je Dodik ocijenio kao vrlo štetnu po svoje interese, jer je teško povrijedilo njegovu sujetu i vrlo nasilni autoritet.

Dodik ne smije sebi dozvoliti da se pokaže vidljivim ni najmanje talasanje ili, pak, nezadovoljstvo unutar režimskih stranaka. Stoga je zakon ponovo u proceduri i ne treba sumnjati da će, ovaj put, biti usvojen.  

Dodik je vrlo kratko naložio režimskim dizačima ruku šta treba da rade: Usvojite to. 

I usvojiće, jer je njihov strah od Dodika još uvijek veći od straha zbog odgovornosti za brojna nedjela koja su izglasali/počinili.

Damoklov mač iznad Dodikove glave

Piše: Slobodan Vasković

Zemlja Kvinte (SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija) donijele su odluku o potpunom prekidu komunikacije sa Miloradom Dodikom.

Njemačka je posebno insistirala na ovoj odluci, a jedan od ključnih razloga je nasilnin progon sa teritorije RS ministarke te države Ane Lirman.

Formiran je u Tužilaštvu BiH i predmet oko ovog slučaja, a Njemačka će insistirati da se on dovede do kraja.

Ova odluka donešena je prije desetak dana i njome se Dodik, praktično, gotovo ekskomunicira iz političkog života, bar kada je Zapad u pitanju.

Da se primijetiti da Dodik pokušava otvoriti nezvanične kanale komunikacije, ali da se svaki taj pokušaj odmah zatvara.

Ujedno je to direktan sudar Dodika i zemalja Kvinte u kojem on ima nikakve šanse da pobijedi, a pitanje je njihove strategije kako da ga dalje izoluju i svedu na političku nulu. Što im je cilj.

Pritisak na Dodika povećava se iz dana u dan, iako se on i dalje ponaša kao da je Gospodar Planete, ali takvo djelovanje je tek prozirna zavjesa iza koje se vide razvaline entiteta.

Nažalost, te razvaline su sve veće i veće, a ukoliko Njemačka donese odluku da zabrani uvoz iz RS onda slijedi brzi ekonomski kolaps, jer čak 80 posto izvoza iz RS ide u tu državu. Brojne firme koje rade za njemačke mogle bi staviti katanac u bravu, a pitanje je koliko hiljada radnika bi ostalo bez posla.

Ova mogućnost visi kao Damoklov mač iznad Dodikove glave.

Bez obzira da li će Njemčka donijeti pomenutu odluku ili ne, svi ekonomski parametri RS su u teškom padu. I bez pomenutih mogućnosti ekonomija RS ide u krah. Sve Dodikove priče o stabilnosti su najobičnija laž.  

Poseban problem za Dodika jeste jačanje pozicije Kristijana Šmita, visokog predstavnika za BiH i OHR-a. Šmitovi odnosi sa novom vladom Njemačke koju predvodi Fridrih Merc (CDU/CSU) su višestruko bolji nego sa prethodnom, što je i logično, jer je Šmit član te stranke.

Nakon ponovnog opstruisanja rada Doma naroda Parlamenta BiH, očekivano je da Šmit donese niz odluka kojima bi omogućio da parlamentarna skupština BiH profunkcioniše; Praktično bi to značilo da bi, njegovim odlukama, došlo do smjene kadrova SNSD-a iz vlasti na nivou BiH i uvođenja opozicione “Trojke” iz RS u Savjet ministara i ostale instituciije.

U aktuelnom “Gordijevom” političkom čvoru koji je stvoren u institucijama države, ne postoji drugi način sem da visoki predstavniik interveniše. U suprotnom, BiH će dalje da tone u nestanak.

Tužilaštvo BiH šalje pozive svim identifikovanim pripadnicima MUP RS koji su otjerali inspektore SIPA ispred Vlade RS u Istočnom Sarajevu.

Uprkos povećanju plata, nervoza u MUP RS je prevelika.

Problemi unutar Režima nisu fingirani, a nije, kako se čini, insceniran pad Zakona o obustavljanju finansiranja političkih stranaka iz RS.

Taj zakon oborili su upravo pripadnici Režima i to poslanici stranke Darka Banjca, Spomenka Stevanović (DNS) i, što ju interesantno, Slaven Ristić, član SNSD-a.

Dodik je ponovo prisilio parlament RS da se na dnevni red stavi ovaj zakon kako bi pokazao da vlada svim polugama Režima i kako ne bi dozvolio da se velika napuknuća u vladajućoj kasti golim okom vide. 

 

Dodikov lavirint

Piše: Slobodan Vasković

1.

Tri najveća Dodikova problema, kako sam ranije navodio, bili su:

-Sud BiH

-novac

-sankcije SAD-a

U međuvremenu, premda Dodik stalno širi “dobre vibracije” o sopstvenoj nedodirljivosti, problemi su eskalirali i umnožili se.

2.

Sada su to:

-Apelaciono vijeće Suda BiH

-novac

-sankcije SAD-a

-sankcije Austrije

-sankcije Njemačke

-sankcije drugih zemalja

-Istraga Tužilaštva BiH oko nasilnog progona njemačke ministarke Ane Lirman i prijetnji koje su joj upućene

-Centralna potjernica za Dodikom, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem, uz određen jednomjesečni pritvor i istrage Tužilaštva BiH

-izolovanost

-odnosi u SNSD-u i Režimu

3.

Vrijeme je pokazalo, kako sam i tvrdio, da će Dodik dalje padati, urpkos njegovim, mora se priznati, nevjerovano velikim naporima da taj pad što bolje sakrije iza dimnih zavjesa koje svakodnevno pušta.

4.

Apelaciono vijeće suda BiH donijeće pravosnažnu presudu u predmetu protiv Dodika u kojem je, neprvosnažno, osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsednika RS.

Kako je Apeelaciono vijeće određeno, ni presuda nije daleko, tako da vjerujem da je Dodik glavninu snaga bacio na sudijsko vijeće kako bi sebi obezbijedio oslobađajuću presudu.

Lično mislim da to nije realno, ali sačekajmo.

5.

Novca za izmirenje svih obaveza Dodik, odnosno Vlada RS, kao njegova produžena ruka, jednostavno nema.

Brojne su nezakonitosti koje čini upravo Vlada RS kako bi smanjila rast unutrašnjih dugova, pa tako obećano povećanje plate pripadnicima MUP RS neće pratiti i plaćanje dažbina na taj uvećani iznos. 

Mala pljačka budžeta, ali pljačka i to od izvršne vlasti.

6.

Sankcije SAD-a, Njemačke, Austrije, Poljske i drugih po Dodika su nesavladiva prepreka; Sankcija će još biti i njegovo kretanje će se minimalizovati. 

Dodik ne može da skine bilo koje od pomenutih sankcija koje su veoma čvrst obruč oko njegovog vrata, a, trenutno, ga najviše plaše austrijske, jer je u toj državi razvio cijelu mrežu pomagača oko nezakonitih poslova.

I SAD i Njemačka i Austrija će iskoristiti tu činjenicu da Dodika što jače pritisnu  i pomognu njegov odlazak sa vlasti.

Dodikove mogućnosti odbrane od istraga u Austriji su minorne i u sudaru a pomenute tri zemlje on je pravi pacer.

7.

Njemačka je posebno zainteresovana za što jači udar na Dodika, jer je teško uvrijedio tu državu progonom savezne ministarke. Takve stvari snažne zemlje ne praštaju, a Njemačka je još uvijek itekako jaka. I zahtijeva satisfakciju koja može biti samo teško kažnjavanje onih koji su Liramovu protjerali.

8.

Dodikovo “mahanje” AfD-om, Slobodarskom partijom i strankom Marin Le Pen samo će mu na leđa navaliti i Francusku.

9.

Iako bezbjednosne agencije BiH djeluju impotentno, ipak su uspjele da Dodiku ne dozvole dolazak u Distrikt Brčko; Uz to, on mor da sa sobom vuče vod specijalaca kako bi bio siguran da neće biti uhapšen.

Koliko god specijalaca vodio sa sobom nikada nije siguran. 

10.

Dodik je sve izolovaniji i teško da će promijeniti taj pravac, jer će izolacija da raste.

11.

Poseban problme za Dodika su odnosi u Režimu; Malo ko želi da Dodik opstane, ma šta govorili o tome.

Ključne osobe koje će naslijediti Dodika su Željka Cvijanović, Dragan Lukač, Zoran Tegeltija, Zoran Stevanović i Luka Petrović. Svi oni se več polako “začešljavaju”.

12.

Najveći problem unutar Režima je odnos Dodika i Nenada Stevandića; U stvari - mržnja. Dodik je u jednom trenutku postao svjestan da ga Stevandić “gura pod voz” sa namjerom da ga zamijeni na poziciji predsjednika RS (kao predsjednik NSRS), nakon čega je Dodik krenuo u uništavanje Stevandićeve stranke, ali i samog Stevandića.

Taj sukob biće nemilosrdan do kraja. 

 

 

Dodikove guske u magli iz SDS-a i PDP-a

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik uspio je podijeliti opoziciju na jučerašnjem zasjedanju na glasanju oko veta Željke Cvijanović i zbog toga može biti vrlo zadovoljan.

Za veto na zahtjev druga dva člana predsjedništva Denisa Bećirovića i Željka Komšića da EUFOR asistira hapšenju Milorada Dodika, Nenada Stevanddića i Radovana Viškovića, glasali su, iz opozicije, SDS, dio PDP-a, dok su protiv bili Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića, Narodni Front Jelene Trivić i Igor Crnadak, šef Kluba poslanika PDP-a.

Sam zahtjev Komšića i Bećirovića je besmislen, jer i da je prošao, EUFOR ne bi reagovao na taj akt. Uz to, Bećirović i Komšić su svojim zahtjevom pokazali  svu nemoć bezbjednosnih institucija BiH koje ne uspijevaju da uhapse pomenutu trojku; Niti se pretjerano trude.

Zna se ko komanduje EUFOR-u i samo iz Brisela će poslušati naredbu, a zahtjevi su mrtvo slovo na papiru.

Opozicija nije imala nijedan jedini razlog da uopšte prisustvuje sjednici, a kamoli još da podrži Cvijanovićkin veto; Međutim, oni su, njen dio koji je podržao veto, kao i obično, sa politikom “guske u magli”, zaboravili da su, koliko do juče, tvrdili da je to Dodikov lični problem, da bi odjednom taj Dodikov “lični problem” podigli na “nacionalni nivo”, iako on to nije niti može biti.

To su licemjeri bez presedana, jer upravo oni najviše priželjkuju da EUFOR uhapsi Dodika.

Jadno.

Dodik je pohvalio Draška Stanivukovića, šefa PDP-a, što znači da će u Banjaluci nići desetak novih zgrada mimo Regulaccionog plana.

I ostali će već imati neku korist. 

Način na koji se oni bore protiv Dodika je takav da će biti opozicija sve dok ne nestanu sa političke scene u BiH. Čak i u situaciji da naprave nešto na nivou BiH.

Uz sve to, progutali su najstrašnije uvrede, prijetnje i, nakon toga, podržali osobu koja je RS dovela do beznađa i iz koje se bježi ne osvrćući se.

Ili si protiv režima ili nisi; Ne postoji između. To između je uvijek bila smrtna politička kazna za sve koji su se našli na tom prostoru.

Dodikovci su se, nakon podjele u opoziciji, dodatno osililii, pa je Ilija Tamindžijja, poslanik SNSD-a, fizički nasrnuo na Đorđa Vučinića, poslanika Vukanovićeve stranke.

Sada je već progon Vukanovića i njegovih poslanika postao konstanta i neće stati ni na ovom incidentu. Neće stati sve dok nekog od njegovih poslanika, u najmanjem, teško ne ozlijede.

Nasilnici ne posustaju, jer ih niko i ne zaustavlja; Svaki razdor u opoziciji novi je razlog za napad na, u ovoj situaciji, Vukanovića i njegove odbornike, ali to će da se širi.