Piše: Slobodan Vasković
Gledao sam direktan prenos iz Srpca gdje su Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, Milorad Dodik i Željka Cvijanović otvorili vrtić.
Vučić je sa lakoćom izdominirao, nijednom riječju nije povrijedio nikog iz BiH, državu BiH, njene narode, granice; Najviše vremena utrošio je govoreći o srpskom narodu i kako će Srbija pomoći narod.
Ne zaboravljajući reći notornu istinu da to jeste teret Srbiji, ali i da neće biti dovoljno. Brutalna iskrenost koja je skinula tek djelić vela kojim se prikriva jeziva dubina ponora u koji RS i dalje pada; Sve brže i brže!
Nije bilo ni riječi o "Velikodržavlju". Čak ni aluzije!
Dodik je ponizno trčkarao; Ništa od bahatosti, nadobudnosti, nasilništva, osionosti, bljuvanja, primitivnog vokabulara nije koristio.
Predaleko je bio od svojih uobičajenih varvarskih napada na državu.
Ne znam šta je bilo na razgovorima u manastiru, kojima je prisustvovao i Patrijarh Porfirije, ali su do te mjere uticali na Dodika da je čak izgovorio Bošnjaci muslimani, a ne samo muslimani, kako to uobičava kada namjerno vrijeđa Bošnjake.
Govorio je Dodik i o Srbima, što je degutantno, jer je njihov najveći neprijatelj i progonitelj.
“Ovo je kao njihova zemlja, nije njihova zemlja, ovo je Republika Srpska! Ovo je zemlja srpskog naroda i drugih koji hoće ovdje da žive i činimo BiH, a ne da Bosna čini nas”, prosiktao je Dodik, što je tek daleki eho njegovih dojučerašnjih radikalnih, huškačkih izjava, punih mržnje.
BiH i oba njena entiteta su naša zemlja, svih iz BiH, a nikako Dodikova i njegove kleptokratskoklijentelističke poltronske neobrazovane sluganske svite što je narativ koji on godinama nasilno sprovodi. Ubijeđen sam da ga neće još dugo implementirati.
Dodik je djelovao toliko žalosno, sa bolnim “osmijehom” autokrate polomljene kičme, da mi ga je bilo neprijatno i gledati i slušati.
Bez obzira na sve, ni riječ mu ne vjerujem; Bio je i ostao patološki lažov, a izuzetno primjetna snishodljivost koju je iskazao pokazuje u koliko velikim problemima je.
Pokazao je svoju ključnu osobinu - spreman je da puže kada mu je potrebno. Čim prepuže i ispravi se, slijedi “nož u leđa”.
Kako god, zanimljivo ga je gledati kako puže. I sasvim mu dobro puzanje ide; Treba nastaviti dok skroz ne otpuže.
Cvijanovićeva je statirala, što je i očekivano.
(nastaviće se)
