среда, 2. август 2023.

Polufabrikat na Bakirovom putu


Piše: Slobodan Vasković


1.

Denis Bećirović će do kraja svoje nazovipolitičke karijere ostati polufabrikat.


Ne postoji ta “mašina” koja bi od njega napravila gotov proizvod - političara.


Posebno ne političara sa renomeom.


2.

Ne može to od njega stvoriti ni Zlatko Lagumdžija, vrhunski politički znalac, ali i vrhunski makijavelista koji je, i nakon teškog pada, bez mogućnosti velikog povratka na bh. političku scenu, uspio opstati u poziciji sive eminencije što vuče brojne konce iz sjene, bilo da je na vlasti Bakir Izetbegović, poluproizvod Bećirović ili, pak, neko treći.


3.

Bećirović, jednostavno rečeno, ne razumije ništa. Niti će razumjeti ikada.


Prvo ne razumije da je u Predsjedništvo BiH došao zato što su građani Federacije BiH glasali protiv Izetbegovića, a ne zato što su smatrali kako je Bećirović taj koji će donijeti prosperitet.


4. 

Da Bećirović bilo šta razumije ne bi nikada izdao saopštenje kojim poziva na sankcije EU prema vrhu Režima u RS, jer na taj način nastavlja politiku zamrznutog sukoba u kojoj je on diletant, a Dodik, sa svojom nakaznom politikom, veteran;  Bećirović na taj način direktno svjedoči koliko je BiH rastočena, do koje mjere joj institucije ne rade; Do koje mjere je on sam nesposoban i nemoćan da pokrene bilo koji proces koji bi doveo do poboljšanja u državi u kojoj je član Predsjedništva… 


Bećirović, jednostavno, ne shvata da nema potrebe da on svojim idiotskim saopštenjima stavlja Dodiku “ordenje” za “velikosrpstvo”, kao i Dodikovim marionetama, iako su oni tek surovi menadžeri uništenja sopstvenog naroda; Nikakvi “VelikoSrbi”, već Veleizdajnici.


5.

Da Bećirović išta razumije, nakon sankcija izrečenih Dodikovoj “Marionetskoj Četvorki”, tražio bi iste takve i za Izetbegovića, kao i za Dragana Čovića, koji su, zajedno sa Dodikom, rušili BiH godinama. I survali je u ambis; Slobodni pad BiH zaustavio je Zapad na čelu sa SAD-om, nikako Bećirović.


SAD i Zapad su oteli BiH od predatora Dodika, Izetbegovića i Čovića, da bi spasili državu čiji opstanak su omogućili i u nju donijeli mir; Da bi spriječili izbijanje sukoba u Regionu, jer to ne odgovara njihovim nacionalnim politikama; Da bi promijenili nakazne narative što su na djelu: o dominaciji dva naroda nad jednim; Dominaciji jednog naroda nad druga dva.. 


Učinili su to svjesni da Bećirović i bećirovići nisu sposobni za takvo što. Jedan od alata za sprečavanje navedenog su i sankcije, vidljive i nejavne.


Zahtjev za sankcijama Izetbegoviću i Čoviću i njihovim Marionetama bio bi maestralan politički istup; Neočekivan, snažan iskorak, regionalno proaktivan, ohrabrujući, dokaz o svijesti da je rat završen i da ne postoji ni prostor ni vrijeme za dalje održavanje zamrznutih konflikta, pokazatelj da Bećirović razumije procese, ali od Polufabrikata takav domet nije ni bilo za očekivati. (Po tom pitanju čak ni nada ne postoji.)


6.  

Tako bi uradio pravi političar; Tako nešto nikada ne može ni domisliti Polufabrikat.


7.

Pravi političar, posebno član institucije koja je na čelu države, nikada se ne bi javno miješao u izbore u susjednim državama, a nakon što je njegov kandidat poražen otišao na inauguraciju Jakova Milatovića, onog kojeg je zasipao najgorim uvredama i rekao “Najbolji dani saradnje Crne Gore i Bosne i Hercegovine tek dolaze”.


Šta je takvo ponašanje već bakirovština, dodikovština, čovićovština... Preciznije, loše, radikalno oponašanje. 


8.

Nije rekao, na inauguraciji Milatovića, ni riječ o “Velikodržavlju” koje on navodno prepoznaje, a ne posjeduje ni minimum političkih znanja.


9.

Ali kad već voli da se miješa u poslove drugih država, posebno susjednih, a, pri tom, nije sposoban ništa promijeniti u državi u čijem Predsjedništvu sjedi, Bećirović je mogao pozvati i na uvođenje sankcija Aljbinu Kurtiju koji ne poštuje Briselski sporazum, prijeti izazivanjem sukoba u Regionu, kao i Dodik; Ne poštuje SAD ni Zapad, odbacuje svaku njihovu inicijativu, iako su SAD i Zapad za Kosovo sve učinili i čine i dalje; Za Kosovo, kao i za Srbiju ništa manje nije važan Briselski sporazum, nego Dejtonski za BiH!


10. 

Međutim, za Bećirovića su Srbi, ne Dodik, već Srbi u cjelini problem. 


“Velikodržavlje” nije čak ni loš vic, a kamoli spin, kako Bećirović umišlja.


11.

Bećirović, kao Polufabrikat, uopšte ne razumije procese koji se dešavaju u Regionu. 


Ne čudi, jer je zaslijepljen težnjom ka dominaciji jednog naroda nad drugima u BiH i mržnjom prema Srbima, Republici Srpskoj koja nije Dodik (ma koliko Dodik umišljao suprotno), koju vrlo vrlo loše prikriva šupljim pričama o “Velikodržavlju”!


Ne mržnjom prema Dodiku, surovom menadžeru uništenja sopstvenog naroda, Veleizdajniku. Već prema Srbima, građanima BiH!


12.

Da Bećitrović bilo šta razumije, shvatio bi da nema dominacije, niti separatizma, a ni trećeg entiteta. I da će svi pokušaji u bilo kojem od tih pravaca biti zaustavljeni. 


Lagumdžija to zna; Bilo bi dobrio da Polufabrikatu to pokuša objasniti na način da Bakirov Put vodi BiH u propast. I da Bećirović ne treba da ide njim.


Bakirov Put odveo je Izetbegovića u propast; Dodikov put vodi i njega u propast i ništa tu propast ne može zaustaviti.


Čović je veoma loš, ali je mudar; On je razumio.