Piše: Slobodan Vasković
Nizama Hećimović monstruozno je ubijena, prije toga brutalno progonjena, izložena nasilju i sadizmu Nermina Sulejmanovića.
Sulejmanović je likvidirao Nizamu, još dvije osobe osim nje, troje ranio, a presudio je i sebi.
Likvidacije je prenosio uživo na “Instragramu”.
Iza nje je ostala kćerkica.
Iza nje su ostali i bijednici i jadnici koji su pokušali njenu užasnu smrt i ubilački pohod monstruma Sulejmanovića (u Gradačcu) iskoristiti u političke svrhe, po nalogu nasilnika Milorada Dodika i odbili su proglasiti Dan žalosti u BiH na sjednici Savjeta ministara BiH.
Učinili su to sadista Staša Košarac, koji je bivšu suprugu godinama surovo maltretirao, i Nenad Nešić, koji je svojoj supruzi polomio nogu kada ga je pokušala ostaviti.
Isti taj Nešić prijeti da će likvidirati porodicu jednog od bivših članova DNS-a koji su napustili tu stranku.
Bolesnog siledžiju Košarca bivša supruga je javno optužila pred Komisijom Parlamenta BiH; Nešićeva se još nije oglasila.
Šta se drugo moglo očekivati od nasilnika i bolesnika poput Dodika, Košarca, Nešića? Ništa, sem da u skladu sa svojim trulim mentalnim sklopovima postupe u skladu sa sopstvenim karakterom - monstruozno.
Ti bolesnici su nebitni.
Važno je da za Nizamom Hećimović žali svaki normalan čovjek, svaka osoba u BiH koja drži do sopstvenog digniteta.
Nizama Hećimović, mučena, surovo prebijana, mučki ubijena, ujedinila je ljude u žalosti za njom koju neljudi ne mogu oskrnaviti.
Pokoj duši njenoj i laka joj crna zemlja bila.
