среда, 26. јул 2023.

Kraj Transfera Odgovornosti: Dodik ima najjaču podršku i uporište u najvišim funkcionerima političkih stranaka iz Sarajeva, a ne u Moskvi, Beogradu, Zagrebu, Budimpešti…, nekim od visokih Zapadnih zvaničnika

Edvard Munk: Krik

Piše: Slobodan Vasković


Najjače uporište Milorada Dodika nije Moskva, ni Beograd, a ni Zagreb, kao ni Budimpešta; Ili neka druga država! 


Nisu to ni visoki funkcioneri zemalja EU koji rade za njega.


Najjače uporište Dodika, od 1998. godine, kada je prvi put došao na vlast, pa sve do danas, su najviši funkcioneri političkih partija iz Sarajeva.


Kakav god da je Dodik bio, ma šta činio i ma koliko ponižavao građane BiH, a samu državu rasturao do mjere da je Republika Srpska država u državi, i to privatna država u državi BiH, uvijek je imao podršku većine političkih partija iz Sarajeva.


Tako je i danas kada je državu BiH raspolutio i svjesnim izazivanjem krize jakim secesionističkim potezima otpočeo njen raspad, i dalje ima podršku ključnih političkih partija iz Sarajeva i njihovih funkcionera.


Ta podrška otišla je tako daleko da javno, kroz institucije, podržavaju njegove kriminalne akte.


Uopšte ne postoji razlika u jačini podrške koju Dodik dobija iz Sarajeva, bilo da su u pitanju stranke “Trojke” ili, pak, SDA, a ranije, u vrijeme Harisa Silajdžića, i Stranka za BiH.


Jedina razlika je u pristupu: SDA podršku Dodiku iskazuje mnogo suptilnije nego što to čine trenutni, nedorasli mu “partneri” iz “Trojke”.


Kad god mogu, a to je baš često, stranke iz Sarajeva biraju Dodika za partnera i njegov SNSD, nikako druge stranke iz RS, kakve god da su, a nijedna poodavno nije gora od njegove.


Svaki put, tokom izbora, stranke iz Sarajeva, preko svojih mreža, omogućavaju značajan broj bošnjačkih glasova za Dodika.


Nakon posljednjih Opštih izbora, (oktobar 2022.) stranke iz Sarajeva, SDA primarno, pomogle su Dodiku da se dokopa pozicije predsjednika RS nakon što je brutalno falsifikovao i pokrao izbore.


Učinio je to Bakir Izetbegović preko Suada Arnautovića, prvog čovjeka CIK-a.


Ni nakon pokradenih izbora, nije uopšte bilo pitanje ko će biti partner u vlasti strankama iz Sarajeva na državnom nivou - podrazumijevalo se da je to Dodik.


Nakon što je izazvao posljednju krizu koja je gotovo poništila BiH i dovela do situacije da država ne djeluje na pola svoje teritorije, to opet nije bio razlog da izađu iz koalicije (a ne matematičkog zbira) sa Dodikom.


Nisu to bile ni najgnusnije uvrede izrečene na račun Bošnjaka, njihovih žrtava i stratišta!!!


Ono što je najapsurdnije i svjedoči do koje mjere su vođstva sarajevskih stranaka servilna prema Dodiku i svim antidržavnim postupcima koje je počinio, među kojima su i teška krivična djela, je da su upravo njemu dali priliku da “deeskalira” krizu koju je sam izazvao i u njoj sebe doveo do zida, odakle nema dalje.


Dodik je, naravno, prihvatio ponuđeno; Ko ne bi takav poklon! I sada se on ponaša kao “državnik” dok najviši funkcioneri stranaka/partnera iz Sarajeva pokušavaju notornim lažima da opravdaju sopstvenu nesposobnost!


Stranke iz Sarajeva ga snažno zastupaju svaka na svoj način, pri tom se, međusobno, optužujući za izdaju, prodaju; Takmičeći se ko je veći “patriota” i “probosanac”, a mnogo manje, gotovo nikako, boreći se protiv razorne Dodikove politike.


Istovremeno, koriste svaku priliku da napadnu susjede i na njih pokušaju prebaciti sopstvenu krivicu za podršku Dodiku.


Taj Transfer Odgovornosti do prije dva dana je nekako mogao i proći, ali nakon 24. i 25.07. o.g., više ne prolazi.


Dok god Dodik&svita, provode banalan, ali vrlo uspješan spin-projekat nazvan “političko Sarajevo”, BiH neće krenuti naprijed. 


Sam taj naziv “političko Sarajevo” vješto je iskorišten kao poluga za podjelu, jer, po inerciji, povlači za sobom “Politički Mostar” i političku Banjaluku”, što je snažna verbalna podjela države. Još je preostala fizička.


BiH, u najboljem slučaju, sa “Stokholmskim sindromom” stranaka iz Sarajeva  spram Dodika, može da opstane kao forma, teritorija, u kojoj Dodik i njegovi sarajevski partneri dijele plijen zajedno sa Draganom Čovićem i HDZ-om koji su poodavno Zapadnu Hercegovinu izdvojili iz BiH. I svi se na to “prave mrtvi”.


Dalje od toga se neće moći; A sve te lijepe priče o “napretku” BiH koji ne postoji, sem u broju onih koji su otišli i odlaze i dalje, mogu njihovi naratori, ko god da su, da objese mačku o rep.