piše: Slobodan Vasković
1.
“Kao što znate, a ponoviću to, referendum je bio direktno kršenje odluke Ustavnog suda BiH. Smatramo da je ključni problem bio sam čin nepoštovanja odluke Suda.
I dalje snažno pozivamo institucije BiH da se pozabave ovim problemom. Te institucije moraju biti u stanju riješiti ovakva pitanja.
Istovremeno, Vlada SAD vodi komplikovan proces u koji je uključen određen broj vladinih agencija koje će analizirati ovo pitanje. I taj proces još traje”, izjavila je za Al Džaziru prije desetak dana Morin Kormak, ambasador SAD-a u BiH .
2.
Niko iz Režima Republike Srpske nije reagovao na ovu izjavu, jednostavno je prećutana, iako je jasno naglašeno da se vlasti SAD-a ozbiljno bave pitanjem kršenja odluke Ustavnog suda BiH.
Što je vrlo krupno političko pitanje po Republiku Srpsku, jer se najmoćnija sila Svijeta, njena vlast, bavi njome.
Nije realno da, na kraju tog procesa koji, kako ambasadorka Kormak kaže, još uvijek traje, institucije SAD-a utvrde da je utvrđeni i izrečeni stav Stejt departmenta po ovom pitanju bio pogrešan, a taj stav izražen je u prvom dijelu odgovora ambasadorke.
3.
Realno je da institucije SAD-a već izrečeni stav nadograde konkretnim mjerama zbog narušavanja Dejtonskog mirovnog ugovora, koji su SAD i stvorile.
Te mjere, svakako, neće biti podrška aktuelnom rukovodstvu RS; Dapače, moglo bi se desiti da budu vrlo vrlo oštre sankcije.
4.
Da li je realno da “komplikovan proces u koji je uključen određen broj vladinih agencija” koje analiziraju ovo pitanje “i koji još traje” bude zaustavljen, zato što je Donald Tramp pobijedio u trci za predsjednika?
To je malo realno i da su u pitanju, recimo, institucije Crne Gore, a potpuno je nerealno kada su u pitanju institucije SAD-a.
Proces će biti doveden do kraja, bez obzira na to ko sjedi u Bijeloj kući. Kada proces bude doveden do kraja, to nikako neće biti dobro po rukovodstvo RS.
5.
Jednu od posledica tih procesa, o kojima je govorila Kormak, vidjeli smo na banjalučkim ulicama: Vojnici SAD-a imali su petodnevnu vježbu; Sigurno američki specijalci ovdje nisu vježbali kako bi dali podršku Miloradu Dodiku, već da bi mu jasno stavili do znanja da su sve njegove “velike politike”, koje u svojoj osnovi imaju laži o secesiji, tek laži. I da su ostali “komplikovani procesi još uvijek u toku”.
I da je BiH/RS zona uticaja Zapada, bez obzira na Dodikovo rusofilstvo i njegovu ulogu Batine Rusije kojom se udara Beograd.
Sasvim je drugo pitanje što je Beograd sam sebi “usjekao” tu batinu 2014., a sve do prije dva mjeseca je okivao gvozdenim okovima.
6.
Kada se sve ovo sagleda, groteskno izgledaju zajedničke slike Putina i Trampa na banjalučkim ulicama, koje, na kombi vozilima, razvlače Dodikovi rusofilni šalabajzeri, bacajući narodu jeftinu opsjenu u oči da će se politika SAD-a sada stubokom promijeniti, jer to, zaboga, odgovara Dodiku.
Neće se promijeniti ništa po pitanju Dejtona. Ni po pitanju Kosova.
Nije se mijenjalo ni ranijih godina, bilo da su Bijelu kuću koristili Obama ili Buš junior ili bilo koji od njihovih prethodnika.
7.
Srbi su pozdravili pobjedu Trampa, jer velika većina mrzi Klintonove, čime su, na vrlo specifičan način, pokazali da ne mrze i Amerikance. Ranije su, na sličan način, pozdravili i pobjedu Buša mlađeg, koji je priznao Kosovo.
Kvaka je u tome da SAD ne mijenjaju svoju spoljnu politiku gotovo nikako, posebno ne radikalno, promjenom stanara u Bijeloj kući, i da ta politika uvijek ima kontinuitet. Kontinuitet će se i sada nastaviti, bez obzira na činjenicu da je Tramp-političar nepoznanica i Amerikancima, a kamoli Balkancima.
Uz to, ne vlada Tramp sam, već sa Republikancima, Kongresom i Senatom, ostalim snažnim, izgrađenim institucijama, koji neće dozvoliti bilo kakve egzibicije.
Jedno je kampanja, sasvim drugo je obnašanje vlasti u SAD-u; Ipak to nije BiH, a ni RS gdje je kampanja, posebno ona očuvanja zamrznutog rata, jedini kontinuitet, uz endemski kriminal u oba entieta.
8.
Nije na odmet dodati da bi jedna od istaknutijih ličnosti u Trampovoj administraciji trebao biti Njut Gingrič, jedan od najistaknutijih pobornika bombardovanja Srbije.
Toliko o radosti zbog pobjede Trampa. Toliko i o zajedničkim slikama Putina i Trampa u Banjaluci, u režiji Režimskih skutonoša.
9.
Sasvim je realno da Tramp nema pojma ni gdje je Balkan, a kamoli RS, dok je mnogo mnogo važnija vijest od njegove pobjede, činjenica da su američki specijalci vježali u Banjaluci, nakon njegove pobjede. Stvar kontinuiteta politike.
Prikrivanje te “specijalne činjenice”, njeno minimiziranje, neće pomoći Dodikovom Režimu da zaustavi “komplikovane procese” američkih vlasti koji se odnose na njegovo rušenje Dejtona. I otvorene namjere da nastavi u tom pravcu.
10.
Kad se sve sagleda naprosto su smiješne Dodikove izjave o tome da “Pobjeda Trampa najavljuje preokret u politici na Balkanu” i da će “njegova pobjeda rehabilitovati i ojačati određene snage u Evropi”.
Ako je mislio na sopstveno jačanje pozicije u međunarodnim krugovima, to je nonsens.
Jedno je šta Dodik priželjkuje, sasvim drugo je realnost.
11.
Realnost je, osim navedenog, i da je Dodikov SNSD stranka bez sadržaja, osim ako se kao njen sadržaj ne tretira sam Dodik, koji nema nikakve politike, ideologije, i lider je kojeg karakterišu odrednice - laž i nasilje, a u poslednje vrijeme i najnecivilizovaniji stavovi i namjere, definisani na poraženim politikama Drugog svjetskog rata.
12.
Fašizam je ideologija koja je bila najbliža mogućnosti da postane religija.
U RS su Dodikove laži, nasilje, sijanje mržnje, rasizam, mizoginija, ponižavanje, etiketiranje, targetiranje…, koje preferira, gotovo pa evoluirali u nepatvoreni fašizam.
To je notorno i to se više ne može sakriti nikakvim lažima, manipulacijama, konstruisanim događajima, demantijima…
Nije više ovdje pitanje kako pobijediti Dodika, već kako savladati narastajući fašizam u vrhu SNSD-a koji otvoreno poziva na nasilje svake vrste, izopštenje, progone i klasifikovanje na arijevce i nearijevce?!
13.
Sam Dodik, nakon svjesnih javnih izleta u fašizam, njegovog otvorenog konzumiranja, nikada, pošto bi to bilo kritikovano, nije jasno demantovao takve težnje, ogradio se od njih; Jedino je pokušavao/pokušava da lažima zbuni javnost, vjerujući u snagu Režimskog medijskog mehanizma, čiji je zadatak da prikrije stvarnu prirodu njegove vlasti, koja sve više i jače poprima oblike fašizma.
Dodik je generator takvih težnji.
Okružio se osobama takvih težnji i oni te težnje pretvaraju u surovu realnost, gdje oblici javno ispoljenog fašizma prolaze potpuno nekažnjeno, a suprotstavljanje njima kao posledicu može polučiti i dekapitaciju.
14.
Osim što je uspio stvoriti respektabilan profašistički tim SNSD-a, Dodik je RS odveo u tešku izolaciju. Sve njegove pobjede na izborma su Pirove; Možda ne i za njega, ali za narod svakako.
Ništa osim izolacije, osiromašenja, bijede, unutarnacionalne mržnje i netolerancije…, bujanja fažizma i nasilja svake vrste, Dodik nije donio Republici Srpskoj.
Ništa dobro Dodik nije donio Republici Srpskoj, a tek pravo Zlo, koje on generiše, slijedi. Kao što slijedi i odgovornost za proizvođenje takvih okolnosti.
15.
Pobjeda Trampa u SAD-u neće promijeniti takav slijed stvari, još manje će na bilo koji način pomoći Dodiku.
16.
I nije ovdje više poodavno pitanje Dodika, dužine njegovog boravka/ostanka na vlasti, tehnika kojima to postiže, već pitanje biološkog opstanka; Ne samo onih koji su protiv takvog načina vladanja, takvog poretka, već i onih koji ga podržavaju. Kada budu uklonjeni prvi, na red će doći drugi - to je prirodan slijed u ponašanju arijevaca.
