piše: Slobodan Vasković
Prethodnih dana iščitavao sam škrabotine Pere
Simića, savjetnika Milorada Dodika za medije. Nema šta nema u tim njegovim
jezičkim posrtanjima, koja su objavljivana u “Nezavisnim novinama”, u periodu od
marta 2004. pa do oktobra 2006. godine.
Sa ove distance uočljivo je da je Simić sve
to vrijeme bio najgorljiviji poklonik Karle Del Ponte, koju je vrlo prilježno
branio, a, uz to, nije se libio da u mrežu podrške haškim optuženicima strpa sve
najvažnije institucije Republike Srpske.
Simić je, svojim usko ograničenim fondom
riječi, teško napadao i tadašnjeg premijera Srbije Vojislava Koštunicu, potom
Tomu Nikolića, Aleksandra Vučića i brojne druge srbijanske političare, ne
birajući riječi pogrde na njihov račun, a istrajno je zastupao stavove Čede Jovanovića.
Čak je Simić i ukoričio svoje baljezgarije u
nedjelce pod imenom “Kad idioti marširaju”, što je izvanredno svjedočanstvo
licemjerstva, laživosti i, što ne reći, psihotičnosti najužeg okruženja
Milorada Dodika.
“Naslov
‘Kad idioti marširaju’ sam izabrao sam jer najbolje odslikava ono i one o čemu
i o kojima sam pisao. Danas bi vam ona možda mogla dati i odgovor otkud takav brodolom
jedne politike koji se dogodio na tek završenim izborima…U pisanju kolumni
uglavnom sam se služio komičnim stilom, jer takvo razobličavanje stvarnosti, kako
reče jedan ugledni profesor, ‘možda je najdemokratskija kritika’",
pojasnio je “domete” svojih lutanja celebralnom kanalizacijom komični Pero
Simić u tekstu “Hronologija naše stranputice”, objavljenom u NN 12.10.2006.
godine.
Njegova stalna meta bio je Vojislav
Koštunica, jer nije htio da ima išta sa Dodikom, a kada se taj srbijanski
političar izmirio sa ovdašnjim Gazdom, Simić se potrudio da njegove škrabotine
nestanu sa lica zemlje.
Veoma
je interesantno da se među Simićevim “Idiotima koji marširaju” našao i Emir
Kusturica, kojeg je Dodikov lični primitivac okarakterisao kao “političkog
daltonistu”, jer se druži sa Koštunicom.
Ustvrdio
je to Simić u tekstu “Maradona umjesto Mladića”, objavljenom u NN 16.06.2005.
godine. Taj tekst vam stavljam na uvid, a prije toga još da napomenem da su danas
Simić i Kusturica nerazdvojni.
Da
li je Kusturica shvatio da je Simić u pravu ili je, pak, Simić odustao od
svojih stavova, nepoznato mi je, a nije mi ni bitno. Ali mi je itekako poznato
da je “politički daltonista” pao tako nisko da sebi dozvoljava da danas
potpisuje Simićeve umobolne opservacije, kao što je to bio slučaj sa
psihotičnim uratkom “Triša i Vaske, od čobanina do genetskog inženjeringa”,
objavljenom u “Euroblicu” (03.04.2014.), koji uređuje novinarska mrcina Anđelko
Kozomara, poznat po tome što je dužan milione i Bogu i narodu i svim firmama sa
kojima je poslovao. (nastaviće se)
TEKST PERE SIMIĆA O EMIRU KUSTURICI
NEZAVISNE NOVINE, 16/06/2005
POLITICKA
ESTRADA
MARADONA
umjesto Mladića
Autor(i):
PERO SIMIĆ
Pokušavajuci valjda da promijeni arhaicni
imidž svog prijatelja i po licnom priznanju istomiš ljenika predsjednika Vlade
Srbije Vojislava Koštunice, veliki filmski reditelj Emir Kusturica, kome
izgleda s pravom pripisuju i politicki daltonizam, prije dva dana je Voji
direktno u kabinet doveo svjetsku fudbalsku legendu Dijega Armanda Maradonu.
Zbog gužve koju su napravili novinari pred zgradom Vlade Srbije, tog popodneva,
kroz Beograd je, zahvaljujuci neupucenima, brzo pukao glas da se u istoj zgradi
iza zatvorenih vrata Koštunica prijateljski ubjeduje sa haškim bjeguncem Ratkom
Mladicem oko dobrovoljne predaje. Ali, avaj! Bio je to samo susret fudbalskog
carobnjaka i nespretnog premijera koga je režirao dopisni clan Demokratske
stranke Srbije Emir Kusturica. Kako stvari stoje, predsjednik Srbije Boris
Tadic ce kao odgovor Koštunici morati pred Vidovdanski koncert "Bijelog
dugmeta" primiti Gorana Bregovica, koji em ne prica sa Kusturicom, em se
nekako precutno za vrijeme "podjela" Ðindic ili Koštunica
"naslonio" na Ðindica. Bice to dobra prilika da dva Evropejca na dan
koncerta u Beogradu proslave uz put i godišnjicu Miloševicevog odlaska u Hag.
Ne bi me cudilo da je jedan od Bregovicevih razloga za koncert
"Dugmeta" u Beogradu, baš na Vidovdan, bio i simbolicno podsjecanje
na dan kada je veliki diktator na svu srecu spremljen u Hag, a Srbija krenula
evropskim putem. No, bez obzira na to što se umjesto Mladic a u Koštunicinom
kabinetu našao slavni Maradona, u Beogradu su svi nekako u uvjerenju da se
prica o Ratku Mladicu privodi kraju. Pogotovu nakon onih video-zapisa sa
brutalnim scenama ubistva srebrenickih Bošnjaka koje su pocinili
"škorpioni". To i zbog toga što je i u tamošnjim medijima zavladalo
vanredno stanje išcekujuci da napokon kapitulira najtraženiji general u Evropi.
U Beogradu se, nakon duže pauze, ponovo stacionirala ekipa CNN-a kao i ekipe
još nekih poznatih svjetskih televizijskih kuca, koje, uvijek imaju dobre
informacije. Kako stvari stoje, valja nam pokazati strpljenje jer je sezona
lova na Mladica, kako kažu, otvorena. Kad se cekalo deset godina, onda nece
biti problem cekati još, pogotovu što mnogi tvrde da se radi o danima. Iskren
da budem volio bih da se to dogodi što prije, iz više svima nama poznatih
razloga, a i zbog toga što se u sveopštoj haškoj groznici, koja je zbog Mladic
a i pojacana ovih dana, ponovo pocelo prijetiti novinarima. Tako je glavnom
uredniku beogradskog dnevnog lista "Danas" Grujici Spasovicu upucena
prijetnja smrcu iz Republike Srpske od osobe koja se predstavila kao
obezbjedenje Ratka Mladica. A šta bi drugo moglo iz Republike Srpske, vec
prijetnja? Taj do danas nepoznati clan obezbjedenja Mladica ili eventualno njegov
poštovalac, zaprijetio je da ce Spasovicu "odsjeci glavu", ruke i
noge zato što je prije neki dan pisao o Ratku Mladicu. A rijec je o informaciji
koju je "Danas" dobio iz povjerljivih izvora u kojoj se govori da se
vode pregovori o predaji Mladica "koji se nalazi u jednom gradu u
unutrašnjosti Srbije. Zanimljiva je ta retorika i filozofija prostaka na ovim
prostorima koji prijete samo novinarima koji su se eto "drznuli" da
Mladica ili Karadžica "šalju" u Hag. Pri tome, oni uopšte ne reaguju
na sada vec odomacene izjave politicara da odgovorni za zlocine moraju ici u
Hag. Zašto po pravilu obicni gradanin, koji se javno deklariše za odlazak
optuženih u Hag, mora uvijek biti "idiot" i "izdajnik" i
biti izložen prijetnjama, dok su samo politicari poštedeni tih
"epiteta". Ili je rijec o tome, da su oni u stvari poštedeni izliva
bijesa i prijetnji primitivaca, jer ih primitivci dobro poznaju, kao i sebe
same, te im ne vjeruju kada se ovi javno zalažu za privodenje pravdi optuženih
za ratne zlocine. Spreman sam da povjerujem da navedene prijetnje predstavljaju
ponekad drugo lice vlasti. No, da bi glupost bila kompletna, pobrinuo se ko bi
drugi do Radovanov brat Luka Karadžic. Tik nakon što je americki podsekretar
Nikolas Barns ustvrdio ono što znaju i ptice na grani, da su ove glavonje iz
naše vlasti u Republici Srpskoj u vezi sa Radovanom Karadžicem. Elem Luka, koji
kod normalnog covjeka može da izazove samo smijeh, po pet hiljaditi put nam je
ovih dana dao na znanje, valjda da ne zaboravimo, da se njegov brat Radovan
nece nikada predati. I to znate zašto? Jer bi to znacilo, kako rece nedouc eni
Luka, automatsko ukidanje Republike Srpske. O tome da bi Republika Srpska mogla
nestati ako se njegov brat ne preda, Luka nije razmišljao, jer je to teška
disciplina za njega. Medutim, interesantno bi ga bilo zapitati, otkud zna da se
Radovan nece predati? Ako mu je to Rašo rekao prošle, možda je ove nedjelje
promijenio mišljenje, nakon sve ove price koja se vodi oko Mladica. Neka to
Luka dobro provjeri kad se opet vide. Ne vjerujem da je to rivalstvo izmedu
Radovana i Ratka izvjetrilo. Možda nas Radovan, samo da bi bio ispred Ratka,
iznenadi sve, posebno brata Luku i vlasti u Republici Srpskoj pa se preda ovih
dana. I onako nam je citav život priredivao iznenadenja. Ružna, naravno!
