piše: Slobodan Vasković
Nakon što je jedno vrijeme na
tviteru pružao „snažan“ otpor Miloradu Dodiku, Igor Radojičić odlučio je da
okuša sreću i na terenu i taj virtuelni otpor pokuša materijalizovati.
Izvrsnu priliku vidio je u
unutarstranačkim izborima SNSD-a u Trebinju, vjerujući da će na hercegovačkom
kamenu uspjeti stucati Dodikovu „tvrdu“ i neprikosnovenu dominaciju strankom.
Zato je Radojičić u Trebinje
naputio svog ličnog seiza Pericu Rajčevića, nekadašnjeg šefa njegovog kabineta,
sa zadatkom da potuče Dodikove perjanice. Rajčević je, svojevremeno, bio
narodni poslanik prepoznatljiv po panegiricima lideru SNSD-a, koji su do te
mjere bili poltronski da je pošten svijet bilo sramota slušati ga.
Džaba se Rajčević dodvoravao
Dodiku, procijenjen je kao Radojičićevo „kukavičije jaje“, i udaljen i iz
parlamenta i iz skupštinskog kabineta. Rajčevićevom padu najviše je doprinio
Dobroslav Ćuk, bivši gradonačelnik Trebinja, koji je s njim u teškom sukobu već
godinama.
Jednom sluga, uvijek lakej,
princip je po kojem Rajčević funkcioniše i čim mu je Radojičić „namignuo“, on
je vidio svoju šansu da na unutarstranačkim izborima ponovo otvori sebi prolaz
„u vrh politike“.
I zamalo da je uspio u tome: izlobirao
je da u Gradski odbor Trebinje uđe njemu i Radojičiću 45 lojalnih mladaca, među
kojima nije bilo gotovo nijednog odbrnika SNSD-a u SO Trebinje, kao ni bilo kojeg značajnijeg direktora, kojeg je stranka postavila u najvažnija
hercegovačka preduzeća.
Naravno, Ćuka nije bilo ni u
noćnim satima, a kamoli u Gradskom odboru.
„Sad ćemo mi smjenjivati,
postavljati, upravljati, vladati“, kriknuli su mlađani ptići, pomislivši da su
svi redom orlići. Rajčević je čak ponovo promijenio mjesto prebivališta, odjavio
Banjaluku-prijavio Trebinje, kako bi se mogao kandidovati kao hercegovački
kadar, što je prestao biti prije dvije godine. Tada ga je Dodik skinuo sa
poslaničke liste kandidata. Predsjednik tog odbora trebao je biti upravo Rajčević,
a razmišljali su da možda imenuju i Nebojšu Milivojevića, koji bi bio njegova i
Radojičićeva produžena ruka.
Kratko je trajalo veselje
„Orlića“, dok se „Orlušina“ nije upoznala sa činjenicama i potezom pera sve ih
izbrisala.
Dodik je, u skladu sa
statutarnim mogućnostima koje ima, poništio provedene izbore i, pred očima
cjelokupnog javnog mnenja, pomeo Trebinjske ulice koristeći Radojičića kao
metlu. Rajčevića je, onako uzgred, „napucao“ nogom.
Uspostavio je privremeni gradski
odbor, koji broji 31 člana, a na njegovo čelo postavio Marka Mitrovića,
direktora HET-a. On je i sastavio listu članova GO, zajedno sa Dobroslavom
Ćukom, Lukom Petrovićem (izvršni direktor u HET-u) i njegovim zetom Ilijom
Tamindžijom, narodnim poslanikom (malo nepotizma, da se PDP-ovci „obraduju“).
Naravno, u ovaj GO su ušli svi najvažniji SNSD direktori i svi odbornici, a
Rajčevića nema ni na pijaci.
„Dodik je spasio SNSD u
Trebinju, jer kadrovi koje su probrali Radojičić i Rajčević ne mogu se
suprotstaviti čak ni Mihajlici“, tvrde mi upućeni u kadrovske kvalitete u tom
gradu.
Radojičić, nakon Dodikove
higijeničarske seanse, nije ni „beknuo“ ni na tviteru niti bilo gdje drugo;
Rajčević je, poput La Linee, obrisan spužvom, a šef SNSD-a ubrzano sprema novo
veliko unutarstranačko „klanje“ kadrova u Gacku.
Na mjesto direktora
termoelektrane Gacko za par dana biće postavljen Rajko Papović, član Saveza za demokratsku
Srpsku (SzDS), čiji je vlasnik, čini se, neuništivi Dragan Kalinić, bivši
lider SDS-a.
Taj „dil“ dogovoren je početkom
ove sedmice, na sastanku Dodika, Kalinića i Papovića i džentlmenski je revanš vlasnika
SNSD-a vlasniku SzDS-a zbog toga što je Papović, svojom kandidaturom za člana Predsjedništva BiH i osvojenih 3% glasova, onemogućio Mladena Ivanića, šefa
PDP-a, da pobijedi u izbornoj trci Nebojšu Radmanovića.
Kad smo već kod Ivanića, i on se
nedavno „slučajno“ sreo (nekoliko časova) sa Dodikom, a upućeni tvrde da mu je
čelnik SNSD-a tada rekao: „Ne kritikuj mene, a moje udri koliko hoćeš. U tom
slučaju i ti si miran od mene“! Interesantno, dva dana nakon toga, PDP-ovci su
„zaboravili“, navodeći slučajeve nepotizma, pomenuti Dodikove članove porodice,
zaposlene u Vladi RS (o ovom sastanku šire uskoro).
Kad se sve sabere, (oduzimati se
ne treba, jer su već oduzeti Radojičić, Rajčević i gatački kadrovi), Dodik se
vrlo ozbiljno priprema za predsjedničke izbore iduće godine. Kompletnu
infrastrukturu SNSD-a oblikuje kao potpuno lojalnu stranačku falangu, koja ga
treba iznijeti do tog cilja. Kalinićev zadatak biće udar po SDS-u, što će on
uraditi sa zadovoljstvom, a, ukoliko „zaboravnost“ PDP-a potraje, može se reći
da je Dodik već sada uradio dobar predizborni posao. Za razliku od opozicije
koja nema pojma ko su, šta su, kud su krenuli.
Dodikovo ponašanje ne treba
čuditi, jer se, svjestan je on toga, 2014. ne bori samo za funkciju, već i za
slobodu. Bez koje će ostati izgubi li izbore.
