Čerek raščerečen

Piše: Slobodan Vasković 

Po nalogu Specijalnog tužilaštva Republike Srpske u petak popodne uhapšen je Milovan Čerek, načelnik opštine Brod i visoki funkcioner Socijalističke partije RS. Čerek je uhapšen pod sumnjom da je primio mito u iznosu od 40 hiljada maraka.

Čerekovo hapšenje “odlična” je uvertira pred najavljeni dolazak lidera SPS-a i premijera Srbije Ivice Dačića na predizbornu konvenciju socijalista u RS. Ovaj slučaj takođe potvrđuje da su odnosi između Dačića i Milorada Dodika u katastrofalnom stanju. Dodik se sveti Dačiću zbog toga što ga ignoriše, što je kao premijer posjetio Sarajevo, a zaobišao Banjaluku, ali i zbog činjenice da se na udaru srbijanskog tužilaštva našlo nekoliko osoba sa kojima ovdašnji vladar ima odlične poslovne veze.

Čerekovim hapšenjem, Dodik nije samo poslao opasnu poruku Dačiću, već je obezbijedio pobjedu svom kandidatu u Brodu, s obzirom na to da osim socijalista jedino SNSD ima nominovanu ličnost za tu funkciju.

Na stranu sukob Dačića i Dodika. Milovan Čerek jeste osoba koja se teško ogriješila o zakon, duboko korumpirana i sklona teškim kriminalnim radnjama. O svemu tome izvjestio sam 1. marta 2010. godine u emisiji “60 minuta”  Federalne televizije. Nakon tog priloga, kao i poslije nekoliko priloga o zloupotrebama u “Šumama RS”, te brojnih drugih izvještaja o kriminalu, označen sam kao antisrpski element, rušitelj Republike Srpske, patološka ličnost…, što su kvalifikacije koje me uopšte ne uzbuđuju.

Čak je i ova vlast, koja me godinama karakteriše najcrnjim bojama, u samo mjesec dana, u dva navrata, pokazala i dokazala da su moji navodi o kriminalu u “Šumama”, a sada, evo, i o Čereku bili tačni. Kako vrijeme bude odmicalo, biće sve više i više direktnih institucionalnih potvrda onoga što sam objavio, ne samo u “60 minuta”, već i na ovom blogu, te drugim medijima.

Do tada pogledajte prilog emitovan u “60 minuta”.http://www.youtube.com/watch?v=lEgPEwr5-5M

„Integral“ počistio i zadnju marku sa eskro računa

piše: Slobodan Vasković

Vlada Republike Srpske je na sjednici održanoj 05.09. donijela Odluku da se sa računa posebnih namjena JP “Autoputevi” RS isplati 20 miliona KM “na ime obezbjeđenja novčanih sredstava za početak izvođenja radova na izgradnji dionice autoputa Doboj-Prnjavor”.

Vladinom Odlukom je precizirano da se sredstva odobravaju u vidu pozajmice sa rokom vraćanja 31. oktobra ove godine. Odluka je objavljena u Službenom glasniku RS broj 84 (07.09.2012.), a stupila je na snagu dan poslije. 

Vladina odluka je krajnje neshvatljiva iz prostog razloga što je EBRD odobrila krtedit od 150 miliona evra za izgradnju pomenute dionice. Istina, “Autoputevi” RS potpisali su ugovor sa JV Integral/Granit na 180 miliona Evra, pa prema tome nedostaje 30 miliona Evra. To i nije neka cifra za EBRD i oni će razliku odobriti kada RS to zatraži, tako da ovih 20 miliona KM nisu dio nedostajućeg novca.

  

Pare EBRD su već operativne i onog trenutka kada JV obezbjedi garanciju za avans on će taj avans i dobiti (18 mil.Evra).

Važno je napomenuti da su JP “Autoputevi” prekršili uslove tendera, jer Garanciju za dobro izvršenje posla nije mogao da da pojedinačno “Integral” ili “Granit” (kao što se desilo), nego je mogla biti samo jedna garancija i ona je morala da glasi na Joint Venture (JV). Prema tome, pojedinačne garancije ne vrijede, ma na koliki iznos bile.

Sve ovo nije bio razlog da Vlada RS definitivno “počisti” eskro račun, ali upravo to je učinjeno. Više je razloga za to: predizborne aktivnosti i teška finansijska dubioza “Integrala”, kojeg ova, 20 miliona maraka, vrijedna finansijska inekcija treba da “vrati u život”.

Jasno je da “Integral” nema novca za pokretanje posla, te je Vlada RS morala intervenisati i po ko zna koji put spasavati ovu propalu privatnu firmu. U kolikoj dubiozi je “Integral” svjedoči i činjenica da ne može da dobije “na poček” gorivo i potrebne materijale kako bi otpočeo radove, premda bi bilo logično da mu brojni proizvođači/dileri izađu u susret, budući da ima pare garantovane od EBRD.

Ali, izbori su na pragu i bitno je pokazati da se nešto radi. Tako je i premijer Aleksandar Džombić izjavio u ponedeljak (10.09.) da su radovi na izgradnji dionice auto-puta od Prnjavora do Doboja praktično već počeli. On je pojasnio da "Integral” i "Granit" snimaju teren i obilježavaju trase na desetom kilometru od mosta na rijeci Bosni.

Ne treba biti na kraj srca pa kritikovati vlast što u predizbornoj kampanji počinje radove, jer to nije njihov izum, već to čine sve vlasti. Ali, zbog čega su posegli za ogromnom cifrom od 20 miliona KM jeste pravo pitanje, jer nema šanse da taj novac “Integral” utroši u radove na trasi, pošto uskoro prestaje građevinska sezona i radovi će stati?!

Odgovor je samo jedan: značajan dio tog novca biće utrošen u druge namjene, a glavnina para će, osim za spasavanje propalog “Integrala,” otići na izgradnju puta Gornji Podgraci – Mrakovica, koji “Integral” mora da uradi u sklopu predizbornih aktivnosti.

Nedeljko Knežević, direktor JP “Putevi” u julu ove godine najavio je rekonstrukciju regionalnog puta Gornji Podgradci-Mrakovica, ali “Putevi”, koji su nadležni za tu vrstu cesta, nemaju apsolutno novca za taj posao, pa je, izvjesno, Vlada RS preko “Autoputeva” dala pare za završetak ovih radova.

Sve ovo opet implicira da je Vlada RS u svojoj Odluci slagala, navodeći da su sredstva namijenjena projektu puta „Prnjavor-Doboj“, a lavovski dio će biti utrošen u sasvim druge namjene. Uz to, nemoguće je da „Autoputevi“ vrate novac na eskro račun do 31. oktobra, jer nemaju te pare, niti će do tada stići prva tranša iz EBRD-a, pa da „Integral“ vrati pare JP, a ovi opet na eskro.

Sve u svemu, na eskro računu nema ni marke, niti će je u dogledno vrijeme biti. Zadnji novac utrošen je za spasavanje „Integrala“, te pokušaj vladajuće oligarhije da „početkom“ izgradnje autoputa Prnjavor-Doboj i rekonstrukcijom ceste Gornji Podgradci-Mrakovica ponovo dobije izbore u Prnjavoru i Gradišci. 

Suđenje Nenadu Radinkoviću: Porodica Đurović tvrdi da MUP i Tužilaštvo kriju prave krivce za smrt njihovog jedinca Nikole

piše: Slobodan Vasković

U banjalučkom Osnovnom sudu počelo je suđenje Nenadu Radinkoviću, optuženom da je uzrokovao saobraćajnu nesreću u kojoj je 21.08.2011. godine smrtno stradao dvadesetjednogodišnji Nikola Đurović.

Roditelji pokojnog Đurovića, Darko i Aleksandra, te njihov advokat Duško Tomić ubijeđeni su da je suđenje farsa i da vlasti RS prikrivaju istinu o ovoj teškoj saobraćajnoj nesreći, kao i osobe koje su skrivile smrt mladog Đurovića.

Dan prije suđenja (10.09.), Darko i Aleksandra Đurović, te njihov advokat Tomić, uputili su pismo predsjedniku RS, ministru policije, Glavnom okružnom tužiocu i predsjedniku Okružnog suda Banjaluka u kojem tvrde da su policija i tužilaštvo učestvovali u prikrivanju istine o saobraćajnom udesu u kojem je poginuo Nikola Đurović.

“Policija je tajno vodila istragu po privatnim kućama, a u zapisnicima je pisala da je izjave uzimala od svjedoka u policijskim prostorijama, što nije tačno. Policija nije unosila mnoge stvari koje su svjedoci iznosili”, navodi se u pismu, u kojem se ističe da skupštinski Odbor za bezbjednost nije prihvatio Informaciju ministra policije Stanislava Čađe o ovom slučaju.

Advokat Duško Tomić zatražio je ostavku ministra Čađe. Stanislav Čađo ranije je demantovao da ima bilo kakve veze sa ovim slučajem. Nastavak suđenja zakazan je za 4. oktobar.

Ovaj blog nastaviće sopstvenu istragu o ovom slučaju, u namjeri da se dođe do potpune istine i da oni koji su zaista odgovorni za smrt Nikole Đurovića zato i odgovaraju.

Naša ranija saznanja detaljno smo objavili u dva teksta.

23.1.2012

Ko je usmrtio Nikolu Đurovića?!

Piše: Slobodan Vasković

Nikola Đurović, sin jedinac Darka Đurovića, teško je povrijeđen 21.08.2011. godine ujutro u 00.35 časova na magistralnom putu M16 (brza cesta Banjaluka-Klašnice), na raskrsnici za Rakovačke bare. Povrede su bile fatalne i preminuo je tri dana kasnije. Pokojni Đurović vozio je „fiat tipo“, imao je zeleno svjetlo kada je ušao u raskrsnicu, a u njega je snažno udario Audi A4, brzinom od preko 150 kilometara na sat. Audi je ušao u raskrsnicu kroz crveno svjetlo. Tom prilikom teže je povrijeđen i pješak Boris Klečina. Audi je udario i u vozilo „Škoda fabia“, u kojem su se nalazila tri putnika (muškarac i dvije djevojke), koji su zadobili lakše povrede. Audi je, prema sopstvenom priznanju, vozio Nenad Radinković, a DNK analiza, urađena nedavno, potvrdila je da je krv nađena na vazdušnom jastuku, pragu Audija te kontrolnoj tabli Radinkovićeva. U audiju je sem Radinkovića, prema zvaničnom zapisniku, bio još maloljetni J.S.. Audi je vlasništvo „Asa rent doo“ iz Sarajeva.

Kada se dostupne činjenice ovako poredaju, slučaj teške saobraćajne nesreće djeluje jasan i već riješen. Međutim, mnogo je detalja, veoma bitnih, koji porodicu poginulog Đurovića navode na tešku sumnju da se tragični događaji nisu odigrali prema utvrđenom činjeničnom stanju, već da je cijela istraga lažirana, te da se krije stvarni vozač audija, koji je, de fakto, ubio Đurovića. Taj vozač je možda neko od visokih funkcionera RS, ili, pak, neko od članova porodice nekog od visokih zvaničnika ovog entiteta.

DNK

Uzorak DNK iz audija izuzet je tek 20.12.2011. godine, odnosno 4 mjeseca nakon nesreće. Vozilo do tog trenutka nije bilo obezbijeđeno, odnosno nije se nalazilo na parkingu neke nadležne institucije, već je putovalo na relaciji Banjaluka-Sarajevo-Banjaluka. Preciznije, audi su 03.09.2011. godine na parkingu AMS RS preuzela dva lica i odvezli ga u Sarajevo. Tamo se nalazilo do 26.10.2011. godine, kada je havarisano vozilo prodano, nakon čega je ponovo prevezeno u Banjaluku. Moguće je, znači, bilo kontaminirati dokaze i vještacima podastrti sasvim druge tragove krvi, od onih koji su zaista bili na vozilu.

Takve sumnje pojačavaju sljedeće činjenice: očevici sa mjesta nesreće i iz Hitne pomoći, gdje je Radinković dovežen eksplicitno tvrde da na njegovoj odjeći nije bilo tragova krvi niti je on bio povrijeđen. Djeluje prosto nemoguće da na vazdušnim jastucima, kontrolnoj tabli i pragu krvi ima, a na njegovoj odjeći nema. Uz to, DNK nalaz kaže da nema nikakvih tragova maloljetnog suvozača u audiju. Postavlja se osnovano pitanje: da li su Radinković i S.J. preuzeli uloge vozača i suvozača, umjesto onih koji su stvarno upravljali vozilom? Da je možda o tome riječ, svjedoči i podatak jednog od očevidaca, koji je na mjesto nesreće stigao nakon desetak minuta. „Vidio sam dečka u plavoj košulji, koja je bila umrljana krvlju, starog između 20-25 godina. Kretao se oko audija minut do minut i po, nakon čega je nestao među obližnjim kućama“, kaže on.   

U Zapisniku sa mjesta nesreće navedeno je sljedeće: „Zatečen je trag crvene boje koji asocira na krv i koji se nalazi na plavoj tkanini“. Radinković je bio u bijelom, tako da to sigurno nije on. Možda je suvozač, ali onda nije moguće da nema tragova njegove krvi. Ili je, pak, neko sasvim treći.

Djevojka

U policijskom zapisniku je navedeno da su u audiju bila dva lica, što je sigurno netačno. U tom vozilu bila je, prema svjedočenjima očevidaca, i Radinkovićeva djevojka J.B., koja je sa njim otišla i u Hitnu. Neki od učesnika nesreće sa njom su i razgovarali. Međutim, nje nema u policijskom zapisniku među učesnicima niti svjedocima nesreće. Zašto? Uz to, na sebi je imala zelenu haljinu. Čija je onda plava tkanina i ko je bio u plavoj košulji, umrljanoj od krvi?

Asa rent doo

Audi A4 je vlasništvo „Asa rent doo“. Prema dokumentima, koji su u našem posjedu, Radinković je vozilo iznajmio 27.07.2011. u pet časova ujutro, a vratio ga 20.08.2011. u 8 časova ujutro?! Prema ovom dokumentu, automobil nikako nije mogao učestvovati u nesreći ili ga, pak, nije mogao voziti Radinković. Dokument ima pečat. Još dva dokumenta potvrđuju navedene datume: račun za iznajmljeno vozilo, te list u kojem je navedeno da na autu nema oštećenja.

Međutim, kada je porodica ukazala na ovaj detalj (da je auto vraćen prije nesreće), pojavio se novi dokument u kojem je navedeno da je vozilo vraćeno 05.09.2011. godine. Na tom dokumentu nema pečata, a potpisao ga je navodno Radinković. On to nije mogao učiniti, jer se tada nalazio u Francuskoj, gdje je otišao par dana nakon nesreće. Takođe, ovaj datum se ne slaže ni sa datumom izuzimanja vozila sa parkinga AMS-a - on je, kako smo naveli, 03.09.2011. godine. Važno je navesti da je audi Radinkoviću iznajmio radnik „Ase“ Saša Babić, kao i da je upravo on te tragične noći došao do Rakovačkih bara i odvezao Radinkovića u Hitnu pomoć?!

Tablice

U policijskom zapisniku navedeno je da su tablice na audiju bile- A59-J-237. Interesantno je da na prednjoj tablici audija nema boje sa fiata, iako je udar bio frontalan. Još je interesantije da je zadnja tablica potpuno čista, premda je auto bio veoma prljav?! Dodatne sumnje da nešto nije u redu sa navedenim tablicama, pojačava saznanje da je audi koji je učestvovao u nesreći imao još jedne validne tablice: 990-J-881, koje su važile do 08.09.2011. godine. Nemoguće je da jedno te isto vozilo bude registrovano na dvoje različite table u istom vremenskom periodu, tako da je pitanje da li su tablice zamijenjene. Ako jesu, zašto? Uz sve to, iz saobraćajne dozvole audija uočljivo je da je auto čak tri puta preregistrovan u samo 14 dana, tokom aprila 2011., ali te datume ne prati datum osiguranja (koji je različit), niti se u vlasničkom listu navode imena vlasnika?! Da li su papiri „oprani“ retroaktivno i da li je neko od službenih vozila nakon nesreće postalo „rent a kar vozilo“, pitanja su koja se postavljaju sama od sebe?!

25.1.2012

Smrt Nikole Đurovića – tri moguće verzije

Piše: Slobodan Vasković

U banjalučkom Okružnom tužilaštvu izričiti su u tvrdnji da je za volanom audija A4, koji je 21.08.2011., izazvao tešku saobraćajnu nesreću, bio Nenad Radinković. Tri dana nakon udesa preminuo je Nikola Đurović, sin jedinac Darka i Aleksandre Đurović. U tužilaštvu navode da imaju Radinkovićevo priznanje, te urađen DNK, koji potvđuje da je njegova krv nađena na vozačevom vazdušnom jastuku. Svjesni su da DNK nije validan sudski dokaz, jer nije uzet u skladu sa zakonom, budući da automobil nije sve vrijeme bio u nadležnosti MUP-a RS, već je, kako smo to objavili, „putovao“ na relaciji Banjaluka - Sarajevo - Banjaluka. U ovoj instituciji odbacuju sve navode o „zamjeni vozača“, tvrdeći da imaju dovoljno dokaza i izjava svjedoka da optuže Radinkovića. Ukazuju da su i oni „čuli za raznorazne špekulacije“, da su mnoge od njih provjerili i odbacili ih kao nevalidne. „Tužilaštvo treba provesti još neka vještačenja, nakon čega će biti podignuta optužnica protiv Radinkovića“, nezvanično nam je rečeno u ovoj pravosudnoj instituciji.

Objektivno, tužilaštvo ima vrlo malo manevarskog prostora da se bavi brojnim, najblaže rečeno, nejasnoćama u cijelom slučaju: imaju priznanje Radinkovića, DNK koji to priznanje potvrđuje i maloljetnog S.J., koji, takođe, kaže da je Radinković vozio kobne noći. Međutim, upravo zbog porodice, javnosti i sprečavanja optužbi na bilo čiji račun bez osnova, tužilaštvo bi trebalo/moralo da istraži sve činjenice, posebno one koje ukazuju da je možda bilo “pranja papira” u Sarajevu, u firmi koja je iznajmljivala audi. A postoje relevantni dokazi da sa papirima nešto nije u redu. Tužilaštvo do sada nije išlo ni sa kakvim zahtjevom prema sarajevskoj policiji, a, kako se čini, i neće, što je velika greška, jer sami ostavljaju prostor za razna tumačenja. Činjenica je i da dežurni tužilac nije u noći udesa izašla na lice mjesta. Da li je ili nije morala izaći, krajnje je diskutabilno, jer postoji niz argumenata stručnih lica i za i protiv. Međutim, više je nego upitno njeno objašnjenje zbog čega nije izašla - tvrdi da nije čula telefonski poziv (aparat joj ostao u drugoj prostoriji). Sad se postavlja pitanje da li je poziva iz MUP-a uopšte i bilo, jer ako ga nije čuo dežurni tužilac, policajci su trebali pozvati njegovog zamjenika. Važno je naglasiti da je dežurni tužilac 20.08.2011. bila Snježana Živković, a da je nadležni tužilac u ovom predmetu Snežana Petković, koja ga je zadužila 14.10.2011. godine.

Izvještavanje medija

Lavinu šprekulacija/nagađanja/teorija/tvrdnji pokrenulo je ćutanje i šturi izvještaji ovdašnjih medija o tragičnoj nesreći kod Rakovačkih bara. Istina, “Glas Srpske” je te večeri na svom portalu objavio kratki tekst (prenosimo ga u cijelosti).

   

Datum: 21.08.2011 21:00 
Autor: Glas Srpske

U sudaru tri automobila dvije osobe teže povrijeđene

BANjALUKA - Dvije osobe teško su povrijeđene, a više ih je prošlo sa lakšim povredama u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u noći između subote i nedjelje u banjalučkom naselju Drakulić.

Dežurni tužilac Okružnog tužilaštva u Banjaluci i dežurni u operativnom dežurstvu CJB Banjaluka nisu željeli da otkrivaju više informacija o ovoj nesreći.

Prema nezvaničnim informacijama, u nesreći su učestvovala tri vozila i pješak. Do nesreće je došlo kada je jedan od automobila pokušao da izbjegne pješaka koji je prelazio ulicu. Tada se sudario sa drugim vozilom, a u njih se zabio i treći automobil. Pješak u ovoj nesreći nije povrijeđen. N. T. (kraj)

Malo šta je tačno u ovoj vijesti, što je zapanjujuće, jer je opštepoznata stvar da je Glas policijska novina. Oni su u potpunosti upućeni u rad MUP-a RS i to do detalja. Međutim, ovaj put su, najblaže rečeno, zloupotrijebljeni i preko njih je „gurnuta“ informacija iz koje se može zaključiti da je pješak skrivio nesreću i ostao nepovrijeđen. A to je potpuno netačno: audi je, jureći velikom brzinom, prošao kroz crveno, udario u Đurovićev fiat, pokosio pješaka i udario u fabiju (vidi tekst - Ko je usmrtio Nikolu Đurovića?!). Posebno je začuđujuće da „Dežurni tužilac Okružnog tužilaštva u Banjaluci i dežurni u operativnom dežurstvu CJB Banjaluka nisu željeli da otkrivaju više informacija o ovoj nesreći“, premda su znali imena svih učesnika u udesu, kao i težinu povreda koje su zadobili. Ovakav postupak je interesantiji tim više, jer je uobičajeno da policija saopštava imena učesnika (ili njihove inicijale) u udesima samo par sati nakon što se dese. Zašto su ovaj put emitovali potpuno netačne informacije preko, sebi, veoma bliskog medija? Da li zbog toga što je u udesu učestvovao neko od pripadnika vladajuće oligarhije, ili osoba bliskih njima?

Nakon četiri dana, Glas se ponovo oglašava kratkim tekstom.

Datum: 25.08.2011 21:00
Autor: Glas Srpske

Podlegao vozač "fijata"

BANjALUKA - Nikola Đurović (21) iz Banjaluke, koji je teško povrijeđen u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 21. avgusta, u srijedu je podlegao u Kliničkom centru Banjaluka.
Prema nezvaničnim informacijama, do nesreće je došlo kada je Nenad Radinković, koji je bio za volanom "audija", prošao na crveno svjetlo i udario u "fijat" kojim je upravljao Đurović, a potom je u njih udarila i "škoda". Jedan od automobila se potom odbio i udario pješaka Borisa Klečinu koji je teško povrijeđen.
U ovoj nesreći lakše su povrijeđeni Radinković, njegov suvozač J. S. (17) i putnici iz "škode" Brankica i Anđela Bajčić. G. O. (kraj)

Ovaj suhoparni tekst je manje više korektan, a tek sedam dana nakon nesreće oglašavaju se Nezavisne novine koje objavljuju duži tekst pod naslovom „Jureći audijem kroz crveno izazvao nesreću“. Nakon toga, 13.12.2011. objavljuju na svom portalu tekst pod naslovom - Roditelji Nikole (21) iz Banjaluke: Podmetnuli su krivca za smrt našeg jedinca.

Tri verzije

Do sada su se, prema dokumentima u koje smo imali uvid i saznanjima do kojih smo došli, iskristalisala tri moguća hodograma nesreće:

- Radinković bio za volanom

Prvi je onaj koji zastupa i Okružno tužilaštvo, i koji kaže da je Radinković vozio. Validnost ove verzije narušavaju činjenice navedene u tekstu „Ko je usmrtio Nikolu Đurovića“, a posebno to što tužilaštvo nije provjerilo papire audija i utvrdilo njihovu ispravnost/neispravnost. Uz to, maloljetnog S.J., koji se navodi kao suvozač audija, niko nije vidio na licu mjesta, a nije bio ni u Hitnoj. On se, u noći udesa, negdje oko 3.30 časova prijavio na Hirurgiju, a sa mjesta nesreće se udaljio. Istovremeno, Radinkovićeva djevojka J.B. viđena je i na licu mjesta i u Hitnoj, ali se tvrdi da nije učesnik u udesu, već da je naknadno došla.

- Radinković nije bio za volanom

Prema ovoj verziji, Radinković i njegova djevojka su sjedili na zadnjoj klupi audija, a na mjestu vozača „tatin sin“, zbog kojeg je izvještaj sa lica mjesta lažiran i zbog kojeg se o nesreći saznalo „sedmicu nakon“. Ako se S.J. (koji je i u ovoj verziji suvozač), mogao neopaženo udaljiti sa lica mjesta, zašto to nije mogao učiniti i „tatin sin“. U ovoj varijanti, Radinković preuzima odgovornost, premda je nevin. Kako ne bi ponavljali dokaze za i protiv, uputno je upitati se: zbog čega je Radinković pristao na DNK analizu, za koju je, ako ne on, a ono njegov advokat morao znati da nije validan dokaz (ali jeste dodatno opterećujući)? Ovako ispada da je njemu baš najviše stalo da dokaže da je upravo on vozio, iako je imao više mogućnosti za odbranu i pred sudom i pred javnošću, da na analizu nije pristao.

- Četvrto vozilo

Prema ovoj verziji, u udesu je, osim tri automobila koji su navedeni u zapisniku (audi A4, fiat, fabia), učestvovalo i četvrto vozilo – službeni automobil jedne od institucija RS. Ovaj automobil je, prema ovoj verziji, audi A4, dok je bio u pokretu, udario u zadnji kraj, dao mu akceleraciju i, de fakto, ga torpedirao u fiat. Četvrti automobil nije bio teško oštećen, produžio je ka Banjaluci, a u narednih sedam dana je sklonjen i isječen. Ovu verziju podržavaju i fakti da audi A4 ima oštećenja na zadnjoj strani, te da mu je kompletna desna strana havarisana. Ta oštećenja nije mogao napraviti fiat, a ni fabia (vidi slike).  

Ekskluzivno: “Telekom Srpske“ Radišićevom „Grand trade“ isplaćuje 254.099.050 KM

piše: Slobodan Vasković

Afera svih afera je poslovanje „Telekoma Srpske“ sa kofer firmom „Grand trade“ čiji je vlasnik Mile Radišić, koji gradi basnoslovno skup stambeno-poslovni objekat u takozvanom Picinom parku, komadu zemljišta od 27 dunuma koje se nalazi u strogom centru Banjaluke.

 Radišić u cijeli ovaj posao neće uložiti niti pfeniga, a nakon njegovog završetka ostaće mu objekat vrijedan cca 250 miliona KM, plus 250 miliona maraka inkasiranih od „Telekoma Srpske“ u periodu od narednih 20 godina.

Sve ovo potvrđuje Odluka Upravnog odbora „Telekoma Srpske“, donesena 09.04.2008. godine, kojom se „odobrava zaključenje Ugovora o dugoročnom zakupu poslovnog prostora sa zakupodavcem Grand trade d.o.o. Banjaluka u zgradi koja će se izgraditi, ukupne bruto površine od 21.093,5 m2, u iznosu od 22 (dvadesetdva) evra po svakom kvadratnom metru zakupljenog prostora, mjesečno, bez poreza na dodatu vrijednost“.

U Odluci se još navodi da će se Ugovor o zakupu „zaključiti na vremenski period od dvadeset godina od dana početka zakupa“.

Kada upotrijebite jednostavnu matematičku operaciju množenja (21.093,5m2x22 evra) dođete do cifre od 464.057 evra koje će „Telekom Srpske“ plaćati kao mjesečnu kiriju Radišićevom „Grand trade“. I to bez PDV-a.

Kada ovu zapanjajuću kiriju pomnožite sa 12 mjeseci, saznate da će „Telekom“ godišnje Radišiću isplatiti 5.568.684 evra bez PDV-a. Za dvadeset godina ta cifra postaje gigantska i iznosi 111.373.680 evra, bez PDV-a. Sa PDV-om ta brojka se penje na 130.307.205,6 Evra, a kada to preračunate u Konvertibilne marke dobijete frapantnu cifru od 254.099.050 KM, koliko će Radišić za 20 godina inkasirati od „Telekoma Srpske“.

Najvažnije u cijeloj priči jeste činjenica da, prema Odluci, zgrada za koju će „Telekom“ za 20 godina izdvojiti preko 254 miliona maraka, nakon isteka ugovornog perioda ostaje u Radišićevom vlasništvu.

Nema sumnje da je ovdje riječ o klasičnoj političkoj namještaljci, iz mnogo razloga. Prije svega, Radišićeva firma je, maltene, fiktivna i od imovine ima samo 27 dunuma zemljišta do kojeg je došla pod, najblaže rečeno, sumnjivim okolnostima. Uz to, u Upravnom odboru koji je donio ovu šokantnu i izuzetno štetnu Odluku sjedio je tada (a i sada) Slavko Mitrović, jedan od najbližih saradnika Milorada Dodika i osoba od njegovog najvećeg povjerenja.

Nije ovdje kraj zapanjujućim, i što ne reći kriminalnim, odredbama Odluke, koju je donio Upravi odbor „Telekoma“.

U tački III Odluke precizira se sljedeće: „Kao sredstvo obezbjeđenja ugovora o zakupu Telekom Srpske će pribaviti i dostaviti zakupodavcu neopozivu garanciju prvoklasne banke na iznos od 12 (dvanaest) miliona evra plativu na prvi poziv, koja će se vratiti nakon predaje zakupcu prostora za upotrebu“.

Ova nevjerovatna odredba („neopoziva garancija“) znači da će Radišić naplatiti bez ikakvih problema i odmah 12 miliona evra ukoliko „Telekom„ odustane od iznajmljivaja prostora.

Uz to, Radišić (i oni koji stoje iza njega iz vrha RS) na osnovu ove garancije, Odluke i Ugovora sa „Telekomom Srpske“ može da digne kredit u kojoj god hoće banci od 12 miliona evra. Tu i jeste kvaka: za te pare on će izgraditi poslovni objekat koji će izdati „Telekomu“, a potom sa milionskom kirijom koju će naplaćivati nastaviti da zida dalje, izdaje, prodaje i enormno zarađuje.

Jednostavnije rečeno, „Telekom Srpske“ svojim parama izgradiće Radišićev objekat, a kada sve bude gotovo njima će ostati ništa, a njemu pola milijarde maraka.

Odlukom je još precizirano da se „ovlašćuje Generalni direktor Telekomunikacija RS a.d. Banjaluka da zaključi Ugovor o dugoročnom zakupu poslovnog prostora“. Odluku je potpisao tadašnji predsjednik UO Draško Petrović, inače član DSS Vojislava Koštunice.

Da podsjetim, Telekom Srpske” odbio je odgovoriti na pitanja o svom poslovanju sa firmom “Grand trade”, čime je direktno potvrdio da uski poslovni odnosi postoje. Dana 24.08. ove godine uputio sam “Telekomu” sljedeći dopis:

Telekom Srpske

Aida Halilović, portparol, n/r

Poštovana, molim Vas da mi odgovorite ba sljedeća pitanja:

Da li firma „Grand trade“ d.o.o. Banjaluka treba da izgradi poslovnu zgradu za „Telekom Srpske“ na lokaciji poznatoj u Banjaluci kao „Picin park“ ili na nekoj drugoj lokaciji?

Da li je “Telekom” potpisao ugovor sa „Grand trade“ po tom osnovu, kada i kolika je njegova vrijednost?

Da li je „Telekom“ uplatio određeni avans firmi „Grand trade“ po tom ugovoru?

Da li “Telekom” ima ikakav poslovni odnos sa firmom „Grand trade“?

Molim Vas da mi na pitanja odgovorite najkasnije do srijede, 29.08. o.g.

S pošovanjem,

Slobodan Vasković, bloger/novinar

Isti dan portparol “Telekoma” mi je odgovorila:

Slobodane,

Potvrđujem prijem mail-a, očekujte odgovor sljedeće sedmice.

Pozdrav.

Potom sam 30.08. o.g. uputio SMS poruku gospođi Halilović:

Dobro jutro Aida. Obećali ste mi odgovore ove sedmice, da li ću ih dobiti?

Uslijedio je odgovor:

Dobro jutro. Nažalost, stav menadžmenta je da ne odgovorimo na pitanje, tako da ovog puta-bez našeg komentara.

Nakon svega jasno je zašto je menadžment odbio da odgovori na pitanja, ali, svakako, će imati priliku da odgovori na pitanja organa gonjenja Republike Srbije. (nastaviće se)